Splitski Fotoklub danas nastavlja svoj program nazvan Foto utorak u kojem će dr.sc. Ana Šverko održati javno predavanje na temu ‘‘Nenad Gattin i Dioklecijanova palača u Splitu: zašto i kako?‘‘. Predavanje se temelji na istraživanju fotoarhive hrvatskog fotografa Nenada Gattina (Trogir, 1930. – Zagreb, 1988.) čija je bogata osobna ostavština pohranjena u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, a objedinjena zbirka njegovih radova upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zbirka sadrži oko 23.000 fotografskih negativa, od kojih je oko 400 posvećenih Dioklecijanovoj palači, te fotoalbume, fascikle i registratore s autorskim tekstovima, fotografskim printevima, kontaktima i povećanjima nastalima u drugoj polovici 20. stoljeća.
Istraživanje Ane Šverko o ovom fotografu će rezultirati u konačnici i monografijom posvećenoj Gattinu i Dioklecijanovoj palači. Uz njezinu znanstvenu interpretaciju Gattinova opusa posvećenog Palači, u knjizi će biti i prilog dokumentaristice iz Instituta za povijest umjetnosti Irene Šimić, koja će kroz svoj dokumentaristički rad na ostavštini Nenada Gattina pokazati koje sve postupke uključuje suvremena transformacija arhivske građe u fotoarhiv s višeslojnim interpretativnim potencijalom – od povijesnoumjetničkog do umjetničkog.
Gattin je sebe percipirao kao fotografa umjetničkih spomenika, a već je uz studij povijesti umjetnosti radio kao profesionalni fotograf Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a daljnje suradnje s najistaknutijim hrvatskim povjesničarima umjetnosti dodatno su formirale njegov znanstveno-umjetnički istraživački pristup bilježenju spomenika. Svoj je posao, prema vlastitim riječima, doživljavao kao "umjetničku interpretaciju umjetničkog djela".
- Fotografiju umjetničkih spomenika držao je zasebnom granom fotografije koja zahtijeva stručnost autora u grani umjetnosti za koju se specijalizirao, kaže dr. sc. Ana Šverko - U tom smislu je ispitivao problem odabira motiva, kompozicije i kadra te problem svjetla i boje, o čemu je i pisao. No dodatna dragocjena svjedočanstva o njegovom pristupu fotografiji nalaze se u Gattinovoj bogatoj ostavštini. Bio je, smatraju poznavatelji njegovog djela, izuzetno strukturiran i logičan u razmišljanju, i zato se kroz istraživanje njegove ostavštine može duboko razumjeti i njegov pristup, ali i sam spomenik koji on dokumentira, kaže dr. Šverko.
Nenad Gattin je još šezdesetih godina prošlog stoljeća snimio glavninu materijala za prvi sveobuhvatan fotografski prikaz arhitektonsko-urbanističkog kompleksa Dioklecijanove palače, objavljen 1968. u formi kultne, prekrasne monografije koju potpisuju Jerko Marasović, Tomislav Marasović, a fotografije upravo Gattin. Većina njegovih fotografija Palače nastala je nakon opsežnih arheoloških radova koji su se odvijali počevši od sredine prošlog stoljeća, kada su mnogi dijelovi Dioklecijanove palače uglavnom dobili izgled koji i danas imaju.
- Gattinovi negativi su danas vjerodostojni dokumenti o našem spomeničkom fondu i tako opsežna arhiva negativa rijetko se može naći sistematizirana na jednom mjestu, kako je navedeno i u tekstu rješenja o registraciji zbirke. Činjenica jest da je revalorizacija ovakvog opusa moguća tek provedbom fokusiranih istraživanja, koja će omogućiti nova čitanja slojevitosti arhivske i druge građe te informacija, koje će posljedično rezultirati i novim interpretacijama i redefiniranjem dosad uvriježenih pogleda, podcrtava i Irena Šimić.
Detaljna usporedba izgleda Dioklecijanove palače neposredno prije spomenutih istražnih radova s prikazima iz monografije rezultat je dugogodišnjeg istraživanja upravo Ane Šverko te podsjetnik na velike promjene koje je Palača doživjela sredinom 20. stoljeća.
Paralelno praćenje dokumentacije radova u Palači s Gattinovim fotografijama omogućuje dublje pronicanje u razloge zašto je Gattinov ‘portret‘ Dioklecijanove palače bio značajan upravo 1968. Bila je to, naime, godina kada započinju jugoslavensko-američka sistematska istraživanja u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače o čemu će biti riječi i na predavanju u Fotoklubu.
Kroz istraživanja Gattinove ostavštine, Šverko rasvjetljuje Gattinovu stvaralačku metodologiju te iza njegova prikaza složenog prostora Dioklecijanove palače otkriva jasne postupke izvanredno obrazovanog i senzibilnog autora. Prikazat će proces Gattinova kadriranja, a zatim i strukturiranja i odabira fotomaterijala, temeljen na povijesti slikovnog prikazivanja Dioklecijanove palače, prije svega iz perspektive umjetnika-putnika iz 18. stoljeća, o čemu svjedoče materijali iz Gattinove ostavštine. Konačno, pokazat će posjetiteljima Fotokluba u utorak u 19 sati i kako je Gattin utjecao na daljnju globalnu percepciju Dioklecijanove palače, ali i na fotografe koji dolaze u Palaču nakon Gattina. Kroz ovo predavanje ne želi se "samo" metodološki rekonstruirati i kontekstualizirati Gattinov foto-portret Dioklecijanove palače, već ukazati i na jedinstven interpretativni potencijal fotoarhiva za povijesnoumjetnička znanstvena istraživanja.