stdClass Object
(
[id] => 1191391
[title] => SAD, ‘glavna faca‘ u NATO-u, ima 60 puta više vojnih baza u inozemstvu od Rusije i 250 puta više od Kine. Jesu li svi što misle da je to malo previše - rusofili?
[alias] => sad-kao-glavna-faca-u-nato-u-ima-60-puta-vise-vojnih-baza-u-inozemstvu-od-rusije-i-250-puta-vise-od-kine-jesu-li-svi-sto-misle-da-je-to-malo-previse-rusofili
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Ruska vojna invazija na Ukrajinu traje već dva i pol mjeseca. Brojke umrlih variraju ovisno o izvoru; Zapad tvrdi da je ubijeno oko 15.000 ruskih vojnika, dok Kremlj kaže da je život izgubilo jednako toliko ukrajinskih snaga. Broj preminulih civila se također kreće oko te brojke, između 10 i 25 tisuća. Koliko će još ljudi izgubiti život zbog surovih geopolitičkih interesa i hladne 'visoke' politike, mjeseci ili godine pred nama će pokazati.
Svakako, glavni tajnik NATO-a, organizacije na čijoj službenoj stranici piše da je 'posvećena mirnom rješavanju sporova', Jens Stoltenberg je krajem travnja iznio planove koji će, nema sumnje, osigurati da se broj poginulih u Putinovom krvavom pohodu nastavi povećavati. "NATO saveznici pripremaju se pružiti podršku tijekom dugačkog perioda, jer je moguće da će se ovaj rat vući i trajati mjesecima i godinama, i pomoći Ukrajini u prijelazu sa stare opreme sovjetske ere na modernije oružje NATO standarda i sustava koji zahtijevaju više obuke", poručio je Stoltenberg.
Nešto prije toga, Stoltenberg je najavio udvostručenje NATO-ovih borbenih skupina na istočnom krilu saveza, u Bugarskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj, dok u u baltičkim zemljama i Poljskoj takve trupe već postoje. Riječ je o 'spremnim jedinicama veličine bojne, koje imaju po nekoliko stotina vojnika'. "To znači da ćemo imati osam multinacionalnih NATO borbenih skupina duž istočnog krila, od Baltičkog do Crnog mora", dodao je, zaključivši da će snage tamo ostati 'dokle god je potrebno'. Stoltenberg je pritom dosadašnju vojnu prisutnost saveza na istoku Europe opisao kao 'relativno malu silu koja je trebala simbolizirati predanost saveza da se obrani od bilo kakvog ruskog napada'.
Rat Rusije protiv Ukrajine će, kaže tajnik sjevernoatlanske alijanse, promijeniti dosadašnju paradigmu; umjesto 'male sile koja simbolizira predanost' će se instalirati moćna vojna mašinerija visoko spremna na oslobađanje svog potencijala. "NATO je najuspješniji savez u povijesti iz dva razloga. Jedna je da smo uspjeli ujediniti Europu i Sjevernu Ameriku. Drugi je da smo se uspjeli promijeniti kada se svijet mijenja. Sada se svijet mijenja, a NATO se mijenja", objasnio je Stoltenberg politiku reciprociteta ove unije; kada se netko usudi suprostaviti članicama najjače vojne grupacije svijeta, napad postaje najbolja obrana. Upravo zato je tajnik kritizirao Berlin zbog odbijanja slanja ofenzivnog oružja u Kijev.
---
Jens Stoltenberg
Kenzo Tribouillard/ AFP
---
No, kako bismo dobili nešto detaljniji uvid u modus operandi grupacije čiji je Hrvatska član, vratimo se malo u prošlost. NATO, Organizacija Sjevernoatlantskog pakta, vojni je savez kojeg je 1949. formiralo 12 zemalja, na čelu s SAD-om, UK-om, Kanadom i Francuskom. Pristupne zemlje se slažu da će si međusobno priskočiti u pomoć u slučaju oružanog napada na bilo koju pojedinu državu članicu.
Osnivački cilj NATO-a je bio suprotstaviti se prijetnji poslijeratne ruske ekspanzije u Europi, na što je Sovjetska Rusija odgovorila stvaranjem vlastitog vojnog saveza istočnoeuropskih komunističkih zemalja, nazvanog Varšavski pakt. Kada se raspao SSSR 1991. godine, čime je NATO izgubio svoj osnivački smisao, mnoge zemlje bivšeg Varšavskog pakta su mu se pridružile, ostavivši tako Rusiju kao onog potrebnog suparnika za opravdanje postojanja ove alijanse.
Rusija je devedesete provela na koljenima, uništena privatizacijom i preživljavajući zahvaljujući financijskoj pomoći Zapada. Željezna zavjesa je pala i Rusi su se napokon mogli radovati skorom priključivanju regiji kojoj povijesno i kulturološki oduvijek i pripadaju - Europi. Neposredno prije nego što je prvi put inauguriran kao ruski predsjednik pred 22 godine, Vladimir Putin je BBC-jevom novinaru Davidu Frostu rekao da ne bi isključio ulazak u NATO 'ako i kada se stavovi Rusije uzmu u obzir kao stavovi ravnopravnog partnera'. Tijekom istog intervjua je priznao i da mu je teško doživljavati NATO kao neprijatelja. "Rusija je dio europske kulture. Ne mogu zamisliti svoju vlastitu zemlju izoliranu od Europe i onoga što često nazivamo civiliziranim svijetom."
George Robertson, bivši glavni tajnik transatlantske vojne alijanse između 1999. i 2003., potvrdio je da je Putin na njihovom prvom sastanku jasno dao do znanja da želi da Rusija bude dio zapadne Europe. "Željeli su biti dio tog sigurnog i stabilnog prosperitetnog zapada", prisjetio se laburist. "Pitao je: 'Kada ćete nas pozvati da se pridružimo NATO-u?', a ja sam odgovorio: 'Mi ne pozivamo ljude da pridružite se NATO-u, oni se prijavljuju za članstvo u NATO-u.' On je na to rekao: 'Pa, mi nećemo stajati u redu s puno zemalja koje nisu bitne'."
---
George Robertson i Vladimir Putin
Sergey Guneev/ AFP
---
Ruski predsjednik je također ustvrdio da je svojedobno tadašnjem američkom predsjedniku Billu Clintonu iznio mogućnost ulaska Rusije u NATO, na što ovaj nije imao prigovora. "Tijekom sastanka rekao sam: 'Razmotrili bismo opciju da Rusija uđe u NATO'", tvrdi Putin. "Clinton je odgovorio: 'Nemam prigovora.' Ali cijela američka delegacija postala je jako nervozna." Nakon talibanskog napada na New York je Putin poslao vojnu pomoć u Afganistan i ponudio Amerikancima korištenje njihove infrastrukture tijekom ratovanja. Ulazak Rusije u NATO, tome unatoč, nikada nije ozbiljno razmotren.
U 2004. godini se desila tzv. peta ekspanzija NATO-a, koja je dovela trupe i naoružanje ovog 'mirovnog' vojnog saveza na samu granicu Rusije, točnije u tri baltičke zemlje. Ovo je, nakon prethodne savezničke aneksije Poljske, Češke i Mađarske bilo ne samo kršenje 'ni jednog inča na istok' obećanja američkog državnog tajnika Jamesa Bakera ili poruke zapadnonjemačkog kancelara Helmuta Kohla da 'NATO ne bi mogao proširiti svoj teritorij na DDR', već i, u očima mnogih Rusa, otvorena provokacija i poniženje. Naime, ako ih Zapad ne želi u svom savezu, a okružuje ih svojim postrojbama, poruka koja se šalje je prilično jasna; vi ste naš glavni neprijatelj.
Noan Chomsky je ovakav razvoj događaja komentirao riječima: "Kada je Gorbačov snažno protestirao zbog ulaska NATO-a u istočnu Njemačku, SAD ga je informirao da su date garancije bile samo verbalna, a ne papirnata obveza. Konkretna implikacija ovoga je: 'Ako si dovoljno naivan da misliš da možeš postići džentlmenski dogovor s nama, to je tvoj problem.' Najavu ukrajinske vlade da pokreće postupak ulaska u NATO ne bi mogao tolerirati nijedan ruski lider, bez obzira tko on bio, da se zemlja u središtu ruskih geopolitičkih interesa priključuje neprijateljskoj vojnoj alijansi. Možemo zamisliti kako bi američka administracija reagirala da se, recimo, tijekom Hladnog rata Varšavski pakt proširio na Meksiko i Kanadu. Naravno, to je samo misaona vježba, jer bi SAD-ov odgovor bio trenutan i nasilan."
---
---
Na sastanku G-20, 10. veljače 2007. u Munchenu, Putin je održao znakoviti govor u kojem je rekao: 'Očito je da NATO-ovo širenje nema nikakve veze s modernizacijom samog saveza niti osiguravanjem sigurnosti u Europi. Baš suprotno, predstavlja ozbiljnu provokaciju koja smanjuje nivo međusobnog povjerenja. A mi imamo pravo pitati - protiv koga je ovo proširenje namijenjeno? I što se desilo s obećanjem naših zapadnih partnera datim nakom raspada Varšavskog pakta? Što je s tim izjavama danas; nitko ih se više ni ne sjeća... Ali ja ću si dozvoliti da podsjetim publiku što je tad bilo rečeno citatom generalnog tajnika NATO-a Wernera u Bruxellesu 17. svibnja 1990. Rekao je: "Činjenica da nismo spremni postaviti NATO trupe van njemačkog teritorija daje Sovjetskom Savezu čvrste sigurnosne garancije." Gdje su sada te garancije?'
Odgovor američke delegacije je bio: "Da, ali te su garancije date Sovjetskom Savezu, a vi ste Rusija." Nakon toga se ponašanje Rusije, države koja od raspada Sovjetskog saveza nije imala, za razliku od NATO članica, vanjske vojne intervencije (osim Jeljcinovih upliva u sukobe u bivšim satelitima SSSR-a s brojnim ruskim stanovništvom samim početkom 90-tih) počeo mijenjati. Kako su Gruzija i Ukrajina, koje graniče s Rusijom, 2008. najavile ulazak u NATO, ruska vojska je postajala sve reaktivnija. Brzo i nasilno su ugašene gruzijske aspiracije o postavljanju savezničkog 'obrambenog' raketnog štita na južnu rusku granicu, a 2014. je, nakon pada proruske vlade u Kijevu, aneksiran Krim. Putin je 2017. okončao sva nadanja u sanaciju odnosa dvaju suprotstavljenih blokova poručivši: "Naša greška je bila što smo vam previše vjerovali. Vaša je bila što ste to iskoristili."
---
---
Danas NATO, koji nema vlastitu vojsku već se oslanja na snage svojih zemalja članica koje naoružanju doprinose sa dva posto godišnjeg nacionalnog dohodka, na sjeveroistoku Europe ima četiri takozvane borbene grupe: u Estoniji, Litvi, Latviji i Poljskoj gdje, pored oko 4000 vojnika u multinacionalnim bataljunima, ima potporu tenkova, protuzračne obrane te obavještajne i nadzorne jedinica. Kopnene snage od 4000 vojnika se nalaze i u Rumunjskoj. Prema dogovoru s Rusijom iz 1997. godine, Sjevernoatlantskom savezu nije dozvoljeno trajno razmiještanje većih borbenih postrojbi u novim državama članicama pa zato NATO svakih nekoliko mjeseci redovito rotira trupe.
NATO ima brojne stožere i zapovjedništva u istočnim državama članicama, ali to nisu borbene snage. Strateške raketne obrambene postrojbe protiv mogućih napada iz Irana, Južne Koreje, Kine, a možda i Rusije, su stacionirane u Poljskoj i Rumunjskoj, dok u Turskoj ima raspoređene rakete Patriot i AWACS zrakoplove. U svakoj istočnoj zemlji članici NATO ima postrojbu za integraciju snaga. U Rumunjskoj postoji vojna obavještajna postrojba, a u Poljskoj zapovjedništvo za obrazovanje i obuku. Valja napomenuti i da je oko 150 američkih nuklearnih bombi B61, za potrebe saveza, stacionirano u pet zemalja diljem Europe – Belgiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji i Turskoj.
---
Kako NATO krši međunarodno pravo:
Nuklearna politika NATO-a u sukobu je s pravnim obvezama potpisnika Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. Članci 1. i 2. NPT-a zabranjuju prijenos nuklearnog oružja državama koje takvo oružje nemaju, ali nuklearno naoružanje SAD/NATO-a u Europi nalazi se upravo u takvim zemljama.
---
Saveznici također pružaju podršku zračnoj policiji manjim balkanskim saveznicima. Zračni prostor Slovenije štite Mađarska i Italija, dok Albaniju i Crnu Goru pokrivaju Grčka i Italija. Nebo u Sjevernoj Makedoniji nadzire Italija. Mlazni zrakoplovi iz zemalja NATO-a, uključujući i one njemačke, koriste se na načelu rotacije, prvenstveno za promatranje kretanja ruskih aviona, koji često lete nenajavljeno i pomoću transpondera bez identifikacije. NATO ima i pomorsku misiju Sea Guardian, koja patrolira Sredozemnim morem i podržava protuterorističke operacije na moru.
---
---
Pored trupa koje predvodi sam NATO, tu su i oružane snage 30 država članica koje zajedno broje oko tri milijuna ljudi. Samo u SAD-u je u vojnim uniformama 1,3 milijuna žena i muškaraca, od čega je u Europi trenutno njih 73.000, a još oko 100.000 u drugih 159 zemalja. Pola ovih europskih je razmješteno u Njemačkoj, gdje se nalaze velike američke vojne baze u Stuttgartu i Ramsteinu. Broj američkih vojnika u europskim članicama NATO-a ponovo raste od 2014. godine, otkako je Rusija napala Ukrajinu. Najmanje ih je tu bilo raspoređeno 2013., njih 63.000, dok ih je krajem Hladnog rata bilo čak 250.000. Rusija trenutno ima oko milijun ljudi pod oružjem.
---
NATO čuva i svemir:
NATO je čak proglasio svemir 'operativnom domenom', tako dodatno proširivši doseg savezništva. Na svom summitu 2021., savez je proširio klauzulu o kolektivnoj obrani iz članka 5. kako bi u njega uključio svemirske napade.
---
Osim u Europi, NATO je 2018. godine pokrenuo misiju obuke u Iraku, koja ima za cilj razvoj kapaciteta iračkih sigurnosnih snaga, njegovih obrambenih i sigurnosnih institucija te akademija nacionalne obrane. NATO ujedno podupire Afričku uniju i provodi misije zračne policije na zahtjev tamošnjih saveznika. Također, ovaj savez pomaže u odgovoru na izbjegličku i migrantsku krizu u Europi.
Transatlantski vojni savez je nedavno uložio 50 milijuna eura u projekt rekonstrukcije bivše vojne baze u Albaniji, koja će služiti za operacije na zapadnom Balkanu. Baza, koja je trenutno groblje sovjetskih i kineskih zrakoplova, će doživjeti modernizaciju kontrolnog tornja, izgradnju novih skladišnih jedinica i obnovu piste te će služiti kao centar za opskrbu gorivom i skladište streljiva, a biti će spremna za rad iduće godine. NATO također sudjeluje u mirovnim misijama na Kosovu, gdje postoji i američka vojna baza koja prima do 7.000 vojnika.
---
Michael Kappeler/ AFP
---
Što se, općenito, tiče širenja vojnog utjecaja (i svega što on omogućava) izvan teritorija vlastite države, to daleko najbolje promovira SAD. Naime, 90 posto ukupnih stranih vojnih bazi je američko, a jedna takva postoji u četiri od deset zemalja. U realnim brojevima, Amerika ima otprilike 750 baza raspoređeno u oko 80 svjetskih država na svim kontinentima (osim Antartike). Za usporedbu, UK ima 16, Francuska 14, a Turska 10. Unutar ovih baza, koje su američki teritorij, građani zemlje u kojoj se nalaze nemaju jednaka prava kao sami Amerikanci pa ih zato neki nazivaju i mikrokolonijama. Jedna od takvih je spomenuti Ramstein, jedna od velikih baza koje se nazivaju i 'mala Amerika', u kojoj su američke škole, fast food franšize i stambeni kompleksi.
Od 2001. je SAD potrošio oko 6,4 bilijuna dolara na ratovanje. Tim iznosom se mogao rješiti problem domaće epidemije beskućništva i dokinuti svjetska glad. Umjesto toga, u tom periodu je na Bliskom istoku u sukobima poginulo preko 900.000 ljudi, uglavnom civila. Ne samo to, nego se nekad zbog postavljanja vojno-industrijskog kompleksa raseljavaju čitave zajednice, kao na primjeru nasilno depopuliziranog otočića Diego Carlos usred Indijskog oceana. Rafael Correa, ekvadorski predsjednik, je 2019. odbio produžiti licencu američkoj vojnoj bazi u svojoj državi, poručivši da će to napraviti pod jednim uvjetom - da SAD dozvoli takvu bazu njegove zemlje u New Yorku. To se, pogađate, nije dogodilo.
---
Raspored američkih snaga u Aziji:
SAD u Japanu ima 53,700 vojnika koji su prva linija fronta protiv Kine, kao i 26,400 vojnika u Južnoj Koreji. Na otoku Guam, gdje Sjeverna Koreja prijeti nuklearnom raketom i gdje su smješteni američki bombarderi, nalazi se 11.220 vojnika.
---
Uzrok ovakvog tipa modernog imperijalizma seže do Monroeve doktrine iz 1823. godine koja navodi kako će svaki daljnji pokušaj europskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike biti smatran činom agresije i zahtijevati intervenciju Sjedinjenih Država. Ovaj dokument, prvotno zamišljen kao protivljenje europskom kolonijalizmu, kasnije je tumačen kao pravo SAD-a da (pre)često intervenira u zemljama Južne i Srednje Amerike, a kasnije i u arapskom svijetu.
---
Oliver Dietze/ AFP
---
Rusija, za koju se posljednjih mjeseci govori da je njen lider novi Hitler koji ima teritorijalne pretenzije sve do Lisabona, pak ima 12 stranih vojnih baza i to u Bjelorusiji, Kazahstanu, Tadžikistanu, Armeniji i Kirgistanu, Gruziji, Moldaviji, Južnoj Osetiji, Abhaziji, Pridnjestrovlju, ali i u Siriji i Vijetnamu. Druga 'crvena krpa' Amerikanaca, Kina, ima svega tri; u Džibutiju, Mjanmaru i Tadžikistanu. Sada su Kinezi najavili i otvaranje četvrte, na Solomonskim otocima, na što je SAD, koji je tamošnju ambasadu, udaljenu 12.000 kilometara od svog tla, zatvorio pred 30 godina, poručio da će, ukoliko dođe do toga, poduzeti 'odgovarajuće mjere'. Bijela kuća je ujedno ponudila ovoj pacifičkoj državici da će, ako odbiju Kineze, opet tamo otvoriti veleposlanstvo i pružiti zemlji više medicinske pomoći.
Da zaključimo: zemlja koja ima 750 stranih vojnih bazi prijeti onoj koja ima tri da ne smije uspostaviti još jednu. Takvo postavljanje, na koje je svijet već i navikao, jasno oslikava nepatvoreni američki stav o idealu 'poštivanja državničkih suvereniteta' i uzima pravu mjeru diskursu da je širenje NATO-ovih baza na istok Europe legitimno. Al mi, Hrvati, smo 's njima' jer... Pa dobro je bit s takvima, zar ne?
---
Kina kao strašilo:
Savez je 2020. objavio novo izvješće, osmišljeno da ojača 'političku' dimenziju saveza. 'NATO 2030: ujedinjeni za novu eru' govori o potrebi prilagođavanja vremenu i širenju utjecaja na Azijski Pacifik, kako bi se suočio s 'utjecajem' Kine u nastajanju.
Glavni tajnik NATO-a je kazao da Kina predstavlja 'važne izazove za našu sigurnost', dodajući da nam se Kina 'približava'. Samo izvješće kaže da bi NATO trebao tretirati Kinu kao 'cjelovitog sistemskog suparnika, a ne kao isključivo ekonomskog igrača.'
---
---
Vrste američkih baza:
Priroda američkih baza razlikuju se ovisno o svakoj državi. Postoje baze za zaštitu pojedinih zemalja, poput Južne Koreje, a postoje i baze usmjerene na obuku lokalnih snaga, kao što je slučaj u Iraku. Tu su i borbene baze iz kojih američke snage pokreću vojne napade, kao u Afganistanu, te baze iz kojih se samo upravlja bespilotnim letjelicama, kao u Čadu i Nigeru.
---
---
SAD apsolutni prvak u naoružavanju:
U 2020. godini, SAD je potrošio 778 milijardi dolara na svoju vojsku - više nego sljedećih 10 zemalja zajedno, prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI). Kina je na drugom mjestu s 252 milijarde dolara, a slijede Indija sa 73 milijarde dolara, Rusija sa 62 milijarde dolara i Velika Britanija s 59 milijardi dolara.
Ruska vojna invazija na Ukrajinu traje već dva i pol mjeseca. Brojke umrlih variraju ovisno o izvoru; Zapad tvrdi da je ubijeno oko 15.000 ruskih vojnika, dok Kremlj kaže da je život izgubilo jednako toliko ukrajinskih snaga. Broj preminulih civila se također kreće oko te brojke, između 10 i 25 tisuća. Koliko će još ljudi izgubiti život zbog surovih geopolitičkih interesa i hladne 'visoke' politike, mjeseci ili godine pred nama će pokazati.
Svakako, glavni tajnik NATO-a, organizacije na čijoj službenoj stranici piše da je 'posvećena mirnom rješavanju sporova', Jens Stoltenberg je krajem travnja iznio planove koji će, nema sumnje, osigurati da se broj poginulih u Putinovom krvavom pohodu nastavi povećavati. "NATO saveznici pripremaju se pružiti podršku tijekom dugačkog perioda, jer je moguće da će se ovaj rat vući i trajati mjesecima i godinama, i pomoći Ukrajini u prijelazu sa stare opreme sovjetske ere na modernije oružje NATO standarda i sustava koji zahtijevaju više obuke", poručio je Stoltenberg.
Nešto prije toga, Stoltenberg je najavio udvostručenje NATO-ovih borbenih skupina na istočnom krilu saveza, u Bugarskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj, dok u u baltičkim zemljama i Poljskoj takve trupe već postoje. Riječ je o 'spremnim jedinicama veličine bojne, koje imaju po nekoliko stotina vojnika'. "To znači da ćemo imati osam multinacionalnih NATO borbenih skupina duž istočnog krila, od Baltičkog do Crnog mora", dodao je, zaključivši da će snage tamo ostati 'dokle god je potrebno'. Stoltenberg je pritom dosadašnju vojnu prisutnost saveza na istoku Europe opisao kao 'relativno malu silu koja je trebala simbolizirati predanost saveza da se obrani od bilo kakvog ruskog napada'.
Rat Rusije protiv Ukrajine će, kaže tajnik sjevernoatlanske alijanse, promijeniti dosadašnju paradigmu; umjesto 'male sile koja simbolizira predanost' će se instalirati moćna vojna mašinerija visoko spremna na oslobađanje svog potencijala. "NATO je najuspješniji savez u povijesti iz dva razloga. Jedna je da smo uspjeli ujediniti Europu i Sjevernu Ameriku. Drugi je da smo se uspjeli promijeniti kada se svijet mijenja. Sada se svijet mijenja, a NATO se mijenja", objasnio je Stoltenberg politiku reciprociteta ove unije; kada se netko usudi suprostaviti članicama najjače vojne grupacije svijeta, napad postaje najbolja obrana. Upravo zato je tajnik kritizirao Berlin zbog odbijanja slanja ofenzivnog oružja u Kijev.
---
Jens Stoltenberg
Kenzo Tribouillard/ AFP
---
No, kako bismo dobili nešto detaljniji uvid u modus operandi grupacije čiji je Hrvatska član, vratimo se malo u prošlost. NATO, Organizacija Sjevernoatlantskog pakta, vojni je savez kojeg je 1949. formiralo 12 zemalja, na čelu s SAD-om, UK-om, Kanadom i Francuskom. Pristupne zemlje se slažu da će si međusobno priskočiti u pomoć u slučaju oružanog napada na bilo koju pojedinu državu članicu.
Osnivački cilj NATO-a je bio suprotstaviti se prijetnji poslijeratne ruske ekspanzije u Europi, na što je Sovjetska Rusija odgovorila stvaranjem vlastitog vojnog saveza istočnoeuropskih komunističkih zemalja, nazvanog Varšavski pakt. Kada se raspao SSSR 1991. godine, čime je NATO izgubio svoj osnivački smisao, mnoge zemlje bivšeg Varšavskog pakta su mu se pridružile, ostavivši tako Rusiju kao onog potrebnog suparnika za opravdanje postojanja ove alijanse.
Rusija je devedesete provela na koljenima, uništena privatizacijom i preživljavajući zahvaljujući financijskoj pomoći Zapada. Željezna zavjesa je pala i Rusi su se napokon mogli radovati skorom priključivanju regiji kojoj povijesno i kulturološki oduvijek i pripadaju - Europi. Neposredno prije nego što je prvi put inauguriran kao ruski predsjednik pred 22 godine, Vladimir Putin je BBC-jevom novinaru Davidu Frostu rekao da ne bi isključio ulazak u NATO 'ako i kada se stavovi Rusije uzmu u obzir kao stavovi ravnopravnog partnera'. Tijekom istog intervjua je priznao i da mu je teško doživljavati NATO kao neprijatelja. "Rusija je dio europske kulture. Ne mogu zamisliti svoju vlastitu zemlju izoliranu od Europe i onoga što često nazivamo civiliziranim svijetom."
George Robertson, bivši glavni tajnik transatlantske vojne alijanse između 1999. i 2003., potvrdio je da je Putin na njihovom prvom sastanku jasno dao do znanja da želi da Rusija bude dio zapadne Europe. "Željeli su biti dio tog sigurnog i stabilnog prosperitetnog zapada", prisjetio se laburist. "Pitao je: 'Kada ćete nas pozvati da se pridružimo NATO-u?', a ja sam odgovorio: 'Mi ne pozivamo ljude da pridružite se NATO-u, oni se prijavljuju za članstvo u NATO-u.' On je na to rekao: 'Pa, mi nećemo stajati u redu s puno zemalja koje nisu bitne'."
---
George Robertson i Vladimir Putin
Sergey Guneev/ AFP
---
Ruski predsjednik je također ustvrdio da je svojedobno tadašnjem američkom predsjedniku Billu Clintonu iznio mogućnost ulaska Rusije u NATO, na što ovaj nije imao prigovora. "Tijekom sastanka rekao sam: 'Razmotrili bismo opciju da Rusija uđe u NATO'", tvrdi Putin. "Clinton je odgovorio: 'Nemam prigovora.' Ali cijela američka delegacija postala je jako nervozna." Nakon talibanskog napada na New York je Putin poslao vojnu pomoć u Afganistan i ponudio Amerikancima korištenje njihove infrastrukture tijekom ratovanja. Ulazak Rusije u NATO, tome unatoč, nikada nije ozbiljno razmotren.
U 2004. godini se desila tzv. peta ekspanzija NATO-a, koja je dovela trupe i naoružanje ovog 'mirovnog' vojnog saveza na samu granicu Rusije, točnije u tri baltičke zemlje. Ovo je, nakon prethodne savezničke aneksije Poljske, Češke i Mađarske bilo ne samo kršenje 'ni jednog inča na istok' obećanja američkog državnog tajnika Jamesa Bakera ili poruke zapadnonjemačkog kancelara Helmuta Kohla da 'NATO ne bi mogao proširiti svoj teritorij na DDR', već i, u očima mnogih Rusa, otvorena provokacija i poniženje. Naime, ako ih Zapad ne želi u svom savezu, a okružuje ih svojim postrojbama, poruka koja se šalje je prilično jasna; vi ste naš glavni neprijatelj.
Noan Chomsky je ovakav razvoj događaja komentirao riječima: "Kada je Gorbačov snažno protestirao zbog ulaska NATO-a u istočnu Njemačku, SAD ga je informirao da su date garancije bile samo verbalna, a ne papirnata obveza. Konkretna implikacija ovoga je: 'Ako si dovoljno naivan da misliš da možeš postići džentlmenski dogovor s nama, to je tvoj problem.' Najavu ukrajinske vlade da pokreće postupak ulaska u NATO ne bi mogao tolerirati nijedan ruski lider, bez obzira tko on bio, da se zemlja u središtu ruskih geopolitičkih interesa priključuje neprijateljskoj vojnoj alijansi. Možemo zamisliti kako bi američka administracija reagirala da se, recimo, tijekom Hladnog rata Varšavski pakt proširio na Meksiko i Kanadu. Naravno, to je samo misaona vježba, jer bi SAD-ov odgovor bio trenutan i nasilan."
---
---
Na sastanku G-20, 10. veljače 2007. u Munchenu, Putin je održao znakoviti govor u kojem je rekao: 'Očito je da NATO-ovo širenje nema nikakve veze s modernizacijom samog saveza niti osiguravanjem sigurnosti u Europi. Baš suprotno, predstavlja ozbiljnu provokaciju koja smanjuje nivo međusobnog povjerenja. A mi imamo pravo pitati - protiv koga je ovo proširenje namijenjeno? I što se desilo s obećanjem naših zapadnih partnera datim nakom raspada Varšavskog pakta? Što je s tim izjavama danas; nitko ih se više ni ne sjeća... Ali ja ću si dozvoliti da podsjetim publiku što je tad bilo rečeno citatom generalnog tajnika NATO-a Wernera u Bruxellesu 17. svibnja 1990. Rekao je: "Činjenica da nismo spremni postaviti NATO trupe van njemačkog teritorija daje Sovjetskom Savezu čvrste sigurnosne garancije." Gdje su sada te garancije?'
Odgovor američke delegacije je bio: "Da, ali te su garancije date Sovjetskom Savezu, a vi ste Rusija." Nakon toga se ponašanje Rusije, države koja od raspada Sovjetskog saveza nije imala, za razliku od NATO članica, vanjske vojne intervencije (osim Jeljcinovih upliva u sukobe u bivšim satelitima SSSR-a s brojnim ruskim stanovništvom samim početkom 90-tih) počeo mijenjati. Kako su Gruzija i Ukrajina, koje graniče s Rusijom, 2008. najavile ulazak u NATO, ruska vojska je postajala sve reaktivnija. Brzo i nasilno su ugašene gruzijske aspiracije o postavljanju savezničkog 'obrambenog' raketnog štita na južnu rusku granicu, a 2014. je, nakon pada proruske vlade u Kijevu, aneksiran Krim. Putin je 2017. okončao sva nadanja u sanaciju odnosa dvaju suprotstavljenih blokova poručivši: "Naša greška je bila što smo vam previše vjerovali. Vaša je bila što ste to iskoristili."
---
---
Danas NATO, koji nema vlastitu vojsku već se oslanja na snage svojih zemalja članica koje naoružanju doprinose sa dva posto godišnjeg nacionalnog dohodka, na sjeveroistoku Europe ima četiri takozvane borbene grupe: u Estoniji, Litvi, Latviji i Poljskoj gdje, pored oko 4000 vojnika u multinacionalnim bataljunima, ima potporu tenkova, protuzračne obrane te obavještajne i nadzorne jedinica. Kopnene snage od 4000 vojnika se nalaze i u Rumunjskoj. Prema dogovoru s Rusijom iz 1997. godine, Sjevernoatlantskom savezu nije dozvoljeno trajno razmiještanje većih borbenih postrojbi u novim državama članicama pa zato NATO svakih nekoliko mjeseci redovito rotira trupe.
NATO ima brojne stožere i zapovjedništva u istočnim državama članicama, ali to nisu borbene snage. Strateške raketne obrambene postrojbe protiv mogućih napada iz Irana, Južne Koreje, Kine, a možda i Rusije, su stacionirane u Poljskoj i Rumunjskoj, dok u Turskoj ima raspoređene rakete Patriot i AWACS zrakoplove. U svakoj istočnoj zemlji članici NATO ima postrojbu za integraciju snaga. U Rumunjskoj postoji vojna obavještajna postrojba, a u Poljskoj zapovjedništvo za obrazovanje i obuku. Valja napomenuti i da je oko 150 američkih nuklearnih bombi B61, za potrebe saveza, stacionirano u pet zemalja diljem Europe – Belgiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji i Turskoj.
---
Kako NATO krši međunarodno pravo:
Nuklearna politika NATO-a u sukobu je s pravnim obvezama potpisnika Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. Članci 1. i 2. NPT-a zabranjuju prijenos nuklearnog oružja državama koje takvo oružje nemaju, ali nuklearno naoružanje SAD/NATO-a u Europi nalazi se upravo u takvim zemljama.
---
Saveznici također pružaju podršku zračnoj policiji manjim balkanskim saveznicima. Zračni prostor Slovenije štite Mađarska i Italija, dok Albaniju i Crnu Goru pokrivaju Grčka i Italija. Nebo u Sjevernoj Makedoniji nadzire Italija. Mlazni zrakoplovi iz zemalja NATO-a, uključujući i one njemačke, koriste se na načelu rotacije, prvenstveno za promatranje kretanja ruskih aviona, koji često lete nenajavljeno i pomoću transpondera bez identifikacije. NATO ima i pomorsku misiju Sea Guardian, koja patrolira Sredozemnim morem i podržava protuterorističke operacije na moru.
---
---
Pored trupa koje predvodi sam NATO, tu su i oružane snage 30 država članica koje zajedno broje oko tri milijuna ljudi. Samo u SAD-u je u vojnim uniformama 1,3 milijuna žena i muškaraca, od čega je u Europi trenutno njih 73.000, a još oko 100.000 u drugih 159 zemalja. Pola ovih europskih je razmješteno u Njemačkoj, gdje se nalaze velike američke vojne baze u Stuttgartu i Ramsteinu. Broj američkih vojnika u europskim članicama NATO-a ponovo raste od 2014. godine, otkako je Rusija napala Ukrajinu. Najmanje ih je tu bilo raspoređeno 2013., njih 63.000, dok ih je krajem Hladnog rata bilo čak 250.000. Rusija trenutno ima oko milijun ljudi pod oružjem.
---
NATO čuva i svemir:
NATO je čak proglasio svemir 'operativnom domenom', tako dodatno proširivši doseg savezništva. Na svom summitu 2021., savez je proširio klauzulu o kolektivnoj obrani iz članka 5. kako bi u njega uključio svemirske napade.
---
Osim u Europi, NATO je 2018. godine pokrenuo misiju obuke u Iraku, koja ima za cilj razvoj kapaciteta iračkih sigurnosnih snaga, njegovih obrambenih i sigurnosnih institucija te akademija nacionalne obrane. NATO ujedno podupire Afričku uniju i provodi misije zračne policije na zahtjev tamošnjih saveznika. Također, ovaj savez pomaže u odgovoru na izbjegličku i migrantsku krizu u Europi.
Transatlantski vojni savez je nedavno uložio 50 milijuna eura u projekt rekonstrukcije bivše vojne baze u Albaniji, koja će služiti za operacije na zapadnom Balkanu. Baza, koja je trenutno groblje sovjetskih i kineskih zrakoplova, će doživjeti modernizaciju kontrolnog tornja, izgradnju novih skladišnih jedinica i obnovu piste te će služiti kao centar za opskrbu gorivom i skladište streljiva, a biti će spremna za rad iduće godine. NATO također sudjeluje u mirovnim misijama na Kosovu, gdje postoji i američka vojna baza koja prima do 7.000 vojnika.
---
Michael Kappeler/ AFP
---
Što se, općenito, tiče širenja vojnog utjecaja (i svega što on omogućava) izvan teritorija vlastite države, to daleko najbolje promovira SAD. Naime, 90 posto ukupnih stranih vojnih bazi je američko, a jedna takva postoji u četiri od deset zemalja. U realnim brojevima, Amerika ima otprilike 750 baza raspoređeno u oko 80 svjetskih država na svim kontinentima (osim Antartike). Za usporedbu, UK ima 16, Francuska 14, a Turska 10. Unutar ovih baza, koje su američki teritorij, građani zemlje u kojoj se nalaze nemaju jednaka prava kao sami Amerikanci pa ih zato neki nazivaju i mikrokolonijama. Jedna od takvih je spomenuti Ramstein, jedna od velikih baza koje se nazivaju i 'mala Amerika', u kojoj su američke škole, fast food franšize i stambeni kompleksi.
Od 2001. je SAD potrošio oko 6,4 bilijuna dolara na ratovanje. Tim iznosom se mogao rješiti problem domaće epidemije beskućništva i dokinuti svjetska glad. Umjesto toga, u tom periodu je na Bliskom istoku u sukobima poginulo preko 900.000 ljudi, uglavnom civila. Ne samo to, nego se nekad zbog postavljanja vojno-industrijskog kompleksa raseljavaju čitave zajednice, kao na primjeru nasilno depopuliziranog otočića Diego Carlos usred Indijskog oceana. Rafael Correa, ekvadorski predsjednik, je 2019. odbio produžiti licencu američkoj vojnoj bazi u svojoj državi, poručivši da će to napraviti pod jednim uvjetom - da SAD dozvoli takvu bazu njegove zemlje u New Yorku. To se, pogađate, nije dogodilo.
---
Raspored američkih snaga u Aziji:
SAD u Japanu ima 53,700 vojnika koji su prva linija fronta protiv Kine, kao i 26,400 vojnika u Južnoj Koreji. Na otoku Guam, gdje Sjeverna Koreja prijeti nuklearnom raketom i gdje su smješteni američki bombarderi, nalazi se 11.220 vojnika.
---
Uzrok ovakvog tipa modernog imperijalizma seže do Monroeve doktrine iz 1823. godine koja navodi kako će svaki daljnji pokušaj europskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike biti smatran činom agresije i zahtijevati intervenciju Sjedinjenih Država. Ovaj dokument, prvotno zamišljen kao protivljenje europskom kolonijalizmu, kasnije je tumačen kao pravo SAD-a da (pre)često intervenira u zemljama Južne i Srednje Amerike, a kasnije i u arapskom svijetu.
---
Oliver Dietze/ AFP
---
Rusija, za koju se posljednjih mjeseci govori da je njen lider novi Hitler koji ima teritorijalne pretenzije sve do Lisabona, pak ima 12 stranih vojnih baza i to u Bjelorusiji, Kazahstanu, Tadžikistanu, Armeniji i Kirgistanu, Gruziji, Moldaviji, Južnoj Osetiji, Abhaziji, Pridnjestrovlju, ali i u Siriji i Vijetnamu. Druga 'crvena krpa' Amerikanaca, Kina, ima svega tri; u Džibutiju, Mjanmaru i Tadžikistanu. Sada su Kinezi najavili i otvaranje četvrte, na Solomonskim otocima, na što je SAD, koji je tamošnju ambasadu, udaljenu 12.000 kilometara od svog tla, zatvorio pred 30 godina, poručio da će, ukoliko dođe do toga, poduzeti 'odgovarajuće mjere'. Bijela kuća je ujedno ponudila ovoj pacifičkoj državici da će, ako odbiju Kineze, opet tamo otvoriti veleposlanstvo i pružiti zemlji više medicinske pomoći.
Da zaključimo: zemlja koja ima 750 stranih vojnih bazi prijeti onoj koja ima tri da ne smije uspostaviti još jednu. Takvo postavljanje, na koje je svijet već i navikao, jasno oslikava nepatvoreni američki stav o idealu 'poštivanja državničkih suvereniteta' i uzima pravu mjeru diskursu da je širenje NATO-ovih baza na istok Europe legitimno. Al mi, Hrvati, smo 's njima' jer... Pa dobro je bit s takvima, zar ne?
---
Kina kao strašilo:
Savez je 2020. objavio novo izvješće, osmišljeno da ojača 'političku' dimenziju saveza. 'NATO 2030: ujedinjeni za novu eru' govori o potrebi prilagođavanja vremenu i širenju utjecaja na Azijski Pacifik, kako bi se suočio s 'utjecajem' Kine u nastajanju.
Glavni tajnik NATO-a je kazao da Kina predstavlja 'važne izazove za našu sigurnost', dodajući da nam se Kina 'približava'. Samo izvješće kaže da bi NATO trebao tretirati Kinu kao 'cjelovitog sistemskog suparnika, a ne kao isključivo ekonomskog igrača.'
---
---
Vrste američkih baza:
Priroda američkih baza razlikuju se ovisno o svakoj državi. Postoje baze za zaštitu pojedinih zemalja, poput Južne Koreje, a postoje i baze usmjerene na obuku lokalnih snaga, kao što je slučaj u Iraku. Tu su i borbene baze iz kojih američke snage pokreću vojne napade, kao u Afganistanu, te baze iz kojih se samo upravlja bespilotnim letjelicama, kao u Čadu i Nigeru.
---
---
SAD apsolutni prvak u naoružavanju:
U 2020. godini, SAD je potrošio 778 milijardi dolara na svoju vojsku - više nego sljedećih 10 zemalja zajedno, prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI). Kina je na drugom mjestu s 252 milijarde dolara, a slijede Indija sa 73 milijarde dolara, Rusija sa 62 milijarde dolara i Velika Britanija s 59 milijardi dolara.
SAD, ‘glavna faca‘ u NATO-u, ima 60 puta više vojnih baza u inozemstvu od Rusije i 250 puta više od Kine. Jesu li svi što misle da je to malo previše - rusofili?
Ruska vojna invazija na Ukrajinu traje već dva i pol mjeseca. Brojke umrlih variraju ovisno o izvoru; Zapad tvrdi da je ubijeno oko 15.000 ruskih vojnika, dok Kremlj kaže da je život izgubilo jednako toliko ukrajinskih snaga. Broj preminulih civila se također kreće oko te brojke, između 10 i 25 tisuća. Koliko će još ljudi izgubiti život zbog surovih geopolitičkih interesa i hladne 'visoke' politike, mjeseci ili godine pred nama će pokazati.
Svakako, glavni tajnik NATO-a, organizacije na čijoj službenoj stranici piše da je 'posvećena mirnom rješavanju sporova', Jens Stoltenberg je krajem travnja iznio planove koji će, nema sumnje, osigurati da se broj poginulih u Putinovom krvavom pohodu nastavi povećavati. "NATO saveznici pripremaju se pružiti podršku tijekom dugačkog pe...
