Streljivo koje su članovi naoružane grupe predvođene Milanom Radoičićem koristili tijekom sukoba u Banjskoj proizvedeno je u srpskoj tvornici, a minobacačke mine i zolje su remontirane u srbijanskim državnim zavodima 2018. i 2021, pokazuje istraživanje BIRN-a, odnosno Balkanske istraživačke mreže koja objavljuje vijesti, analize, komentare i istraživačko novinarstvo.
Iako su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Vlada Srbije negirali bilo kakve veze s grupom pod vodstvom Milana Radoičića koja je u Banjskoj, na sjeveru Kosova, u ranim jutarnjim satima 24. rujna ubila kosovskog policajca, a zatim se zabarikadirala u manastiru Banjska, ovi nalazi to dovode u pitanje. Prema službenim podacima, ubijena su trojica naoružanih napadača.
Kosovska vlada tvrdi da je grupa napadača imala podršku Beograda, ali Radoičić je preuzeo odgovornost na sebe i odbacio tvrdnje da je imao podršku institucija države Srbije.
Međutim, istraživanje BIRN-a bazirano na analizi fotografija i video snimaka oružja koje je objavila kosovska policija, kao i na intervjuima sa stručnjacima za oružje, pokazalo je da je dio zaplijenjenog oružja, koje je koristila Radoičićeva grupa, prošao kroz sistem države Srbije u nekom trenutku u prethodnih pet godina, prenosi danas.rs.
Novinari BIRN-a bavili su se analizom oružja s kojega je bilo moguće pročitati oznake, utvrdivši mjesto proizvodnje ili remonta, kao i tip i godinu proizvodnje.
Među zaplijenjenim oružjem nalaze se meci kalibra 7,62x39mm za automatske puške proizvedeni u tvornici Belom u Užićima – i to 2022. godine.
Minobacačke mine i M-80 zolje bile su na remontu 2018. i 2021. godine u Tehničkom remontnom zavodu u Kragujevcu, dok je automatski bacač granata M93 bio u Tehničkom remontnom zavodu u Čačku.
BIRN je identificirao i MRUD, protupješadijske mine rasprskavajućeg usmjerenog djelovanja, kakve Srbija inače ima u svojim vojnim skladištima.
Stručnjaci s kojima su razgovarali novinari BIRN tvrde da je ovo oružje do Banjske moglo stići na nekoliko načina: ili je ukradeno iz državnih skladišta, ili je prodano privatnim trgovcima oružjem koji su ga zatim dali ili prodali Radoičiću – ili da mu je pak netko iz državnog vrha predao oružje.
Predsjednik Vojnog sindikata Novica Antić smatra da je oružje najverojatnije ukradeno iz vojnih zaliha ili prodano privatnim trgovcima oružjem u Srbiji koji su ga potom preprodali Radoičićevoj grupi.
"Ja osobno ne vjerujem da je vojska to oružje dala direktno Radoičićevoj grupi, već da je on do njega došao na neki zaobilazni način. Dakle, ili su ukradeni ili im je oružje stiglo preko privatnih trgovaca oružjem,“ kaže Antić za BIRN.
On naglašava da to ne isključuje mogućnost da su neki državni dužnosnici umiješani, već da Radoičićeva grupa nije dobila oružje od "službenih jedinica“.
Vojni analitičar Aleksandar Radić, kaže da je teško zamisliti da bi se netko mogao "dočepati takve količine teškog naoružanja bez suradnje dužnosnika države".
"Srbija ima strogu kontrolu nad izvozom i nije realno da su privatne kompanije dobile certifikate krajnjeg korisnika za, recimo, neke afričke zemlje, a zatim od toga uzeli puške da bi ih dali Radoičićevoj grupi.“
Odgovarajući na optužbe da je naoružana grupa koristila oružje proizvedeno u Srbiji, ministar odbrane Miloš Vučević je izjavio da to ne dokazuje ništa, ističući da i kosovska policija koristi oružje proizvedeno u Srbiji, podsjeća danas.rs.
Srbijansko Ministarstvo obrane nije odgovorilo na pitanja BIRN-a o konkretnom oružju.