Možda je niste primijetili, jer je odvijala preko vikenda, a prenosila na slabo gledanom HRT4, ali iza nas je i trodnevna izvanredna sjednica Hrvatskog sabora.
Oporba je pošteno istresla dušu, Sabor se na trenutke pretvarao u svojevrsni Hyde Park jer se, osim o dvije glavne teme zbog kojih je predsjednik Zoran Milanović i sazvao izvanrednu sjednicu Sabora - štrajk u pravosuđu i afera HEP – govorilo o svemu i svačemu. Nećemo kazati da je bilo na razini "Parlaonice" (sjećate se nekadašnjeg panela sa srednjoškolcima i gostima na HTV-u?!), jer je ta emisija ipak imala neku razinu i učenici su se, generalno uzevši, ponašali ozbiljnije od nekih zastupnika (na primjer, otužno je u kasnim satima petka bilo gledati infantilno i očito dokono smijuljenje pa zaklanjanje iza fascikle SDP-ove Sanje Radolović, koja se ponašala kao da je na maturalnom izletu, i to u trenucima kad je govorila njezina stranačka kolegica Andreja Marić!). Hrvoje Zekanović i ovoga je puta revno odradio svoju ulogu klauna vladajuće većine...
I gle vraga, na kraju su svi zadovoljni! HDZ-ova većina je izglasala zaključke po svome, tvrde da su "dokazali da je sjednica bila nepotrebna", a iz oporbe istodobno poručuju: “Mi smo prezadovoljni. Jer, ovo je jedan maksimum koji oporba može napraviti s alatima koje ima u rukama", kako je to, sumirajući dojmove s izvanredne sjednice, gostujući na N1 kazao "mostovac" Zvonimir Troskot, koji je prvi i iznio u javnost u najmanju ruku začuđujući podatak po kojem je HEP prodavao plin po debelo manjim cijenama od onih koje je plaćao kupujući ga od Ine.
Oporba je, dakle, uspjela koliko toliko skrenuti fokus javnosti na dvije važne teme (unatoč godišnjim odmorima i špici ljeta), a HDZ je pokazao snagu većine i u sadržaju zaključka nadmeno odbio sve oporbene zahtjeve. S desne strane sabornice su pitali "A gdje je Milanović, zašto nije došao kad je već posegnuo za izvanrednom sjednicom, zašto je radije u Oklaju, gdje se peče janjetina?"; a lijeve strane su pitali: "A gdje je premijer Plenković, gdje su ministri, čega se boje, zašto pred sabornicima ne odgovore na pitanja koje sve zanimaju?".
Što smo mogli naučiti iz svega u sabornici? Da vladajući mogu izglasati da je dan kad oporba tvrdi da je noć. Ali i da je važno izlaziti na izbore, puno važnije nego palamuditi o društvenim i političkim problemima u kvartovskom kafiću ili na društvenim mrežama. Jer, ako vam smeta što većina – ma tko bio na vlasti – odbija i nadglasava sve što oporba predloži, onda valjda shvaćate kolika je važnost izlaska na izbore. Zabadava se poslije žaliti kako "ovi odbijaju sve amandmane" itd. Nedostaci i nesavršenosti demokratskog sustava neke odbijaju od participitanja u politici, a druge tjeraju da budu još aktivniji.
Samo, tu dolazimo do prijetnje sve glasnijeg populističkog diskursa. Na njega, već neko vrijeme, nisu imuni niti u našoj oporbi. Pravednički gnjev lako skrene u vode koje s demokratskim sustavom nemaju baš nikakve veze! Evo, recimo, spomenuti mostovac Troskot. On je danas, gostujući u programu N1 televizije, ponudio "originalno rješenje" u slučajevima otkrivenih pronevjera i gospodarskog kriminala. Dakle, zamrzavao bi im imovinu i "išao u naplatu". Ali, kako bi rekla poznata reklama, ni to nije sve!
"Išli bismo u prijedlog oduzimanja državljanstva i izgona iz države. Time drugima više nikada ne bi palo na pamet da se državne resurse krade na ovakav način!", pojasnio je Troskot Mostove planove.
I eto vraga, stari Grci su imali ostracizam (protjerivanje u doba atenske demokracije na rok od 10 godina), a mi bi dobili "moderniju" varijantu, jer "to rade prave suverene države, da se pošalje poruka", kako kaže Mostov zastupnik, pozivajući se na Izrael, Belgiju i Francusku kao uzore u tom pogledu.
Samo, oduzimanje državljanstva i progon iz države u ovdašnjem kolektivnom sjećanju više "vuče" na vrijeme nacionalizacije i oduzimanje privatne imovine u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata? Slične su odluke svojedobno potpisivali i nacisti... Zar to uopće mogu biti nekakvi uzori, ma koliko opravdan bio gnjev ovodobnih pravednika?!
Eto, i dok se s Troskotom nemoguće ne složiti kad kaže da treba paziti na državne resurse i spriječiti bilo kakve manipulacije, metoda sankcioniranja je itekako upitna, gledamo li iz pozicije demokratskog sustava.
Jer, zabadava nam zaklinjanje u pravdu i poštenje, ako ćemo pri obračunu s uhvaćenima u nezakonitim radnjama – koristiti nedemokratske metode, narušavati ljudska i druga prava te na koncu kršiti i vlastiti Ustav te pozitivne zakonske odredbe. Na kojim će zakonima sud temeljiti takve drakonske odluke? Hoće li djelovati i retroaktivno, koliko generacija unazad? Ili će politika zamijeniti sudstvo i dijeliti neku svoju "pravdu" po kratkom postupku? Zvuči poznato? Naravno da zvuči.
Samo, tko će nas onda osloboditi od takvih osloboditelja?! Novija nacionalna povijest nam pruža dovoljno poučnih primjera na kojima smo se itekako opekli, a iz kojih se moglo naučiti da ispravljanje prethodnih nepravdi i obračuna sa zlom ne bi smjelo značiti stvaranje novih nepravdi i nejednakosti.
Populisti iz Mosta bi to također trebali znati prije nego ispale ovakva "rješenja", koja su itekako opasna za percepciju pravne države i demokratskog sustava u nekoj zemlji. Možda donose koji glas više, ali zapravo donose više štete nego koristi. Jer, ako ćemo pravo, to su priče u razini onih nakon otprilike trećeg ili četvrtog piva, ovisi koliko je tko "kapacitiran".
Znate one fraze, "treba nam čvrsta ruka", "mi funkcioniramo jedino pod stranim gazdom" i slične budalaštine koje katkad izgovaraju i odrasli ljudi.
