Kad se i ovako pretrpani kalendar nogometaša počeo širiti, odnosno kad se krenula tražiti svaka rupa za dodatne utakmice, upozoravalo se na moguće posljedice. Jedna od tih posljedica bila je velika potrošnja igrača, a rezultati su najvidljiviji ove sezone.
Ako ćemo realno, nogometaši se nisu ni uspjeli adekvatno odmoriti nakon Svjetskog prvenstva u Kataru, a već ih je dočekao nastavak obaveza u klubovima. Za one na višim razinama tu su prvenstva i europska natjecanja, a uz to i reprezentativne obaveze, što u globalu dovodi do velike potrošnje. Jedan od crnih rezultata na koje su upozoravali najviše liječnici vidljiv je nakon aktualnog reprezentativnog okupljanja.
Još nije sve završilo, ali za neke nogometaše jest, kao primjerice za Barceloninog veznjaka Gavija koji je jedan od igrača koji su na ovom okupljanju pretrpjeli ozljede. Gavi, Vinicius, Haaland, Camavinga, Zaïre-Emery, Onana, Oyarzabal, Bastoni, Muriqi, Mandi, Ter Stegen i Ochoa završili su ovaj reprezentativni ciklus s neočekivanom i neželjenom pauzom.
Gavi je gotov do kraja sezone, a Camavinga i Vinicius trebali bi se vratiti početkom 2024., baš kao i Zaïre-Emery. Drugi su u nešto povoljnijoj situaciji i mogli bi se vratiti na travnjak najkasnije u periodu od mjesec dana. No i dalje se postavlja pitanje zašto se povećava broj ozlijeđenih igrača, ne samo za vrijeme reprezentativnih okupljanja, već i tijekom treninga ili utakmica za klubove.
Koliko je situacija alarmantna govori podatak da je u Premier ligi bilo dosad ove sezone 196 ozljeda, što to je 15 posto više u odnosu na posljednje četiri sezone. Najčešće se prstom upire prema FIFA-i koja za ove situacije ima osiguranje. Naime, od 2012. godine postoji Zaštitni program kojim FIFA nadoknađuje štetu klubovima nastalu ozlijeđenim igračima za vrijeme reprezentativnih okupljanja. Tim programom obuhvaćeni su isključivo igrači A reprezentacija, pod uvjetom da imaju profesionalne ugovore s klubovima.
Ovim programom FIFA nadoknađuje klubovima najviše do 7,5 milijuna dolara po ozlijeđenom igraču, tj. 20.548 dolara po danu i ne uključuje nikakve bonuse i varijabilne iznose. Isplata odštete funkcionira tako da isplaćuje za igrače koji izbivaju s terena više od 28 dana nakon ozljede za vrijeme reprezentativnog okupljanja, dok se prvih 28 dana ne pokriva.
Unatoč toj financijskoj pomoći, klubovi nisu zadovoljni jer bi više voljeli izbjeći situaciju u kojoj ne mogu računati na igrača duži period zbog ozljede. Bliži se i Svjetsko prvenstvo 2026. godine u SAD-u, Kanadi i Meksiku na kojem će nastupiti 48 momčadi, a odigrat će se 104 utakmice, što je 40 više nego na prošlom! Uvodi se od 2025. godine i Svjetsko klupsko prvenstvo s 32 momčadi koje će se igrati svako četiri godine, ali klubovi mogu barem djelomično odahnuti jer je FIFA privremeno odustala od ideje o pokretanju svjetske Lige nacija.
Zato se može s pravom postaviti pitanje gdje je granica u trpanju i ovako pretrpanih kalendara, kao i je li 20.548 dolara prava „dnevnica” za ono što igrač i klub u tom trenutku gube i trpe? Ako su spremni izdvojiti takve iznose za ozlijeđene igrače, onda se možemo samo pitati koliki su financijski benefiti koje ostvaruju od svih ovih natjecanja. Ostaje tako dilema što je važnije - ljudsko zdravlje, koje u ovom slučaju ima cijenu, ili financijska dobit svjetske nogometne organizacije, kao i postoji li balans između toga?