Miljenko Smoje, potpisan s M.S. 26. listopada 1959., na 15. godišnjicu oslobođenja Splita objavio je u Slobodnoj Dalmaciji prigodni tekst pod naslovom "Radost u kišnom jutru".
Donosimo isječak iz teksta, a cijeloga ga možete pročitati u digitalnom arhivu Slobodne Dalmacije.
U sivo kišno jutro u zvonjavu zvona ulazi u Split oslobodilačka vojska...
Sjećate li se dobro tog jutra? Kako ste ga doživjeli? Koji vam se trenutak, koji detalj, naročito usjekao u pamet? Ta je pitanja mladi reporter Miljenko Smoje postavljao Splićanima prije 64 godine.
- Znam’, rekla je žena, da smo svi stali na kiši, kisnuli smo, a nitko se nije micao. I znam da su zvona zvonila neprestano, isto kao da je Uskrs… Još nije bilo svanulo, a čula sam razgovore i dozivanja na ulici. – Ajdemo! – Utekli su Nijemci! – Nikoga nema u gradu!
Kad smo došli na Rivu, učinilo mi se da sanjam. Ajme, koji pusti narod! Otkad toliko svijeta nisam vidjela? Nije mi išlo u glavu da je Split tako velik. Samo je bilo malo mladosti. A onda s partizanima došla je i mladost. Oni su prolazili, marširali su, a mi smo plakali. Žene, matere, sestre, puno njih oko mene otkidale su se od špalira i padale oko vrata sinu, mužu, bratu…’“
