Pjesma "Kad se rodiš usrid Splita" izazvala je usrid Splita velik uspjeh. Pjesma Luke Nižetića bila je najbolja na Splitskom festivalu po izboru publike, a kod mnogih je tu večer na Prokurativama, ali i prije toga, izazvala val nostalgije. Tome je dodatno pridonio i sam glazbenik, koji je starim fotografijama objavljenim na Instagramu, a našle su se na njima Severina, Kukoč, Rađa, splitske misice, sve o čemu ta pjesma i govori, kod mnogih raspirio uspomene na prošla, a možebitno i ljepša vremena.
Prokurative su naprosto bilo idealno mjesto za izvesti je; kako je bilo otpjevati je, kako je zadovoljan reakcijama publike, je li bilo i malo treme? Kažu da je najteže uspjeti u svome gradu, a Luki je to uspjelo.
- Split je grad u kojem su se meni sve najlipše stvari u životu dogodile. Kad sanjam nešto, sanjam Mertojak, to je moj prvi kvart. Ni New York, ni Zagreb, ni Zaprešić, ni Dicmo, nego Mertojak. Zato ova pjesma već sad ima posebno mjesto u mom životu. Ja sam ovdje samo narator, ovdje su puno veći majstori u pitanju, a to su Mario Mihaljević, koji je napisao ovaj izvanredan tekst, i njegov sin Branimir, tako da po meni sve zasluge idu autorima, jer bez njih se ova pjesma i pobjeda ne bi dogodile.
Zahvaljujem i legendarnom splitskom fotografu Feđi Klariću koji mi je ustupio svoje fotografije za ilustraciju singla. Uz Splitski festival sam posebno vezan, moram spomenuti gospodina Runjića koji je tada jednom mulcu prije 20 godina pružio priliku za prvi nastup, tko zna kako bi uopće dalje išla moja karijera. Split je grad koji ti nudi sav spektar emocija, a ono što sam doživio je možda i vrhunac mog dosadašnjeg rada. Kada te publika ponese tijekom nastupa, tu više riječi nisu potrebne.
Kronični nostalgičar
Uhvati li i vas nekada čežnja za tim starijim vremenima o kojima pjevate?
- Kronični sam nostalgičar. Imao sam lijepo i ispunjeno djetinjstvo u ovom ludom gradu. Trudim se i dandanas održavat te uspomene s ljudima iz mog djetinjstva. Volim kada me preplavi taj osjećaj, nekako me uhvati u momentu kada naiđem na neku fotografiju, pjesmu, miris, film, situaciju, mislim da je svaki čovjek slab na to. Često je taj osjećaj i alat za stvaranje i kreativnost jer inspiraciju nekako prije nalaziš u prošlosti nego u budućnosti, barem je to slučaj kod mene. Dogodi se momenat da te ta nostalgija i zaboli jer bezbrižna i sretna vremena su sve dalje, život je to, proces koji nikoga ne zaobiđe i koji je s godinama sve intenzivniji. U svojoj 38. godini lagano se počinjem služiti retorikom svojih roditelja i isticati vrijednosti svog odrastanja i vremena kada je sve nekako bilo jednostavije. Prije smo slušali zvukove prirode, danas podsjetnike iz kalendara na telefonu. Nekad smo čini mi se imali više mira i vremena jedni za duge, a danas smo dobili dostupnost za sve, al izgubili prisnost i empatiju. Zatvaramo se u neke manje zajednice, al kad izađeš na ulicu, pregazi te taj konzumerizam gdje ti je sve dostupno i kratko traje. Svakodnevno se šaltaš na nove informacije i mozak ne stigne svu tu silinu infromacija procesuirati i nije čudo da pucaš. No, na kraju je sve kako si sam sebi posložiš i zato se nastojim držati filozofije: Danas je super, a sutra će bit još bolje.
Živite u Zagrebu, što radite kad vas uhvati čežnja za Splitom, za morem?
- Mislim da reagiram kao svaki Dalmatinac u "tuđini", pustim si Olivera jer Oliver jednako Split, more, mir, dom, srce na mistu. Druga opcija za nostalgični vremeplov je Radiohead, grupa mog djetinjstva. Odmah me vrati u najljepše dane mog života, bezbrižnog odrastanja na Mertojaku, kad je samo bilo važno dobro se zabavit, skupit koju kunu za kupit najjeftinije vino i s malo kole napravit bambus te uz gitaru ili zvučnik na baterije tulumarit na plaži Žnjan.
Vaše ljeto rezervirano je za svirke, Komižu, nećake... Znači dosta posla, ali i nešto razbibrige. Sada imate dva restorana u Komiži, je li teško sve to "ispratiti"?
- Ljetna dinamika mi odgovara, ipak sam po horoskop Lav, ljetno dite. Volim sve što ljeto nosi, šušur, gužvu u rasporedu, ali i odmor, dan toliko dugo traje da se sve stigne doživjeti. Jedino u zadnje vrime ove paklene vrućine mi više ne pašu, je li to starost ili klimatske promjene, al više se ne pržim satima kako sam znao u mlađim danima. "Fabrika" i "Hum" su već uhodani restorani, imam odličnu ekipu profesionalaca koji i kada nisam tamo odrađuju sve vrhunski, onako kako je planirano. Komiža je moja ljetna baza, otuda idem na koncertne nastupe i tu se vraćam svojim restoranima i miru koji nalazim. U tom malom mistu sve je nekako lakše i život se čini jednostavnijim i ljepšim. Osjećam se blagoslovljeno svaki put kada se spuštam prema Komiži, kada se na samom vrhu prostre onaj pogled na cijelu komišku valu, Svetac i Biševo. U tom trenutku uvijek zahvalim svemiru i kažem samom sebi, ma sve je u redu.
Trening za dobro jutro
Volite i brojne morske gušte, kakvi ste ribolovac?
- Nisam još pokazao interes za ribolov, jednostavno me takva aktivnost ne privlači, više sam od onih koji imaju interes za bacit lipi komad oborite ribe na gradele, naročito ako su friške srdele u pitanju. U dvi fete kruva s gradela stavit par srdela, jednu pomu, zalit maslinovim uljem, malo posolit krupnom solju, hrana za bogove, šta ti više triba u životu.
Kako izgledaju vaši dani u Komiži?
- Moji dani su bez prevelikih promjena. Uspio sam postići dnevnu rutinu. Budim se u sedam, odradim trening jer bez toga dan mi nije potpun i nisam u svojoj punoj snazi, ni fizičkoj ni mentalnoj. Tu je i neizostavno ronjenje na dah koje zadnju godinu treniram vrlo ozbiljno. U restoranu sam ekipi na raspolaganju cili dan, ulazim i izlazim iz jedne u drugu kuhinju i provjeravam jel sva jela izlaze kako treba, uskočim ako je potrebno, iako sve manje jer smo uhodana ekipa. Poslipodne je rezervirano za odmor ili kupanje, neki izlet ako mi netko od ekipe dođe na otok. Večer je opet rezervirana za restorane, a u ponoć sam već u krevetu i sutradan sve ispočetka. Zadnjih godina primjećuje se velik interes za otokom Visom, koji naočigled postaje jednim od najpopularnijih hrvatskih destinacija. Svako malo mi naleti netko od prijatelja pa kao već iskusni "insajder" odvedem ih na izlet do Sveca i Brusnika ili do Modre špilje, a zalomi se tulum i u komiškom disku na plaži Kamenice.
Naveliko se već priča o vašem velikom zagrebačkom koncertu u listopadu kojim biste trebali nekako zaokružiti i dvadeset godina karijere. Sigurno je kostur koncerta isplaniran, dajte otkrijte nam neke pojedinosti...
- Nisam od onih koji obilježavaju obljetnice. Živim i stvaram iz dana u dan, nastojim prepoznati trenutak i maksimalno u njemu uživat. "Ludilo, brale", "Ae", "Ostani dite", "Zagrli život" naći će se na mom šestom studijskom albumu koji bi trebao izaći sredinom rujna. Prirodno se nametnula ideja da najesen napravim nakon dužeg vremena veći koncert pred zagrebačkom publikom i neizmjerno mu se radujem. U Tvornici kulture na pozornici će biti 14 glazbenika, a moj producent Branimir Mihaljević pobrinut će se i za neke osvježene aranžmane poznatih pjesama. Bit će to presjek mog dosadašnjeg glazbenog opusa, gdje ću se potruditi ujediniti zvuk Dalmacije, etna i južnjačkog popa, modernog s tradicionalnim, klape i romskog orkestra, ritma i melankolije. Želja mi je da tu večer svi guštamo i plešemo i da Tvornica kulture 28.10. postane mjestom dobre energije i zabave.
Uoči koncerta izići će i vaš album, nekoliko pjesama već je izišlo, što je još ostalo nepoznanica?
- Do sada smo s nadolazećeg album koji će pod imenom "Ludilo, brale" izići sredinom rujna objavili šest singlova. Na jesen izlazi još jedan singl, bit će tu i akustična verzija pjesme "Ae" i još jedna pjesma "Ciao, ragazzi".
Milo 'balunjer', Jozo nježni bekrija
Nedavno je vaša pjesma "Zagrli život" proglašena hitom za mjesec svibanj, još jedan sjajan poticaj za nadolazeće svirke. Mislite li nakon Zagreba održati i veći koncert u Splitu?
- Svaka potvrda onoga što radiš ujedno je i poticaj za dalje i veseli čovjeka. Izgleda da nije bila loša odluka vratiti se na festivalske pozornice, prvo Zagrebački festival, a sada Splitski. 2022. godina za mene nije mogla bolje početi i neka se samo tako dalje nastavi. Ovo ljeto se i dosta svira od Vukovara do Brača, a i vidim da gdje god dođem, publika pjeva i ove moje nove pjesme tako da je sigurno u planu i splitski koncert.
Ne krijete koliko ste ludi za nećacima, koliko su vam karakterno slični?
- Milo je još mali, al već se sada vidi da će bit žestok, zna što hoće i što neće, a i moj otac govori da bi mogao biti dobar s balunom. Jozo je pak jedna posebna duša, voli ljude, sve grli odreda, smije se, pozdravlja svakoga, sa svakim priča na svom američko-sinjskom naglasku, sve ga interesira, obožava glazbu, plijeni pažnju gdje god se pojavi. Nije što je moj, al zaista nisam dugo sreo tako malo dijete s toliko empatije u sebi. Bekrija je, ali i nježan, zapravo vrlo sličan meni, ma pravo ujino dite.