Što si radio u proljeće i ljeto svoje dvanaeste godine života?
Jesi li loše riješio test iz matematike? Jesi li se zaljubio? Crtao srca kredom simpatiji ispod prozora? Ispio krišom gutljaj piva? Izranio koljena igrajući nogomet?
U svojoj 45. godini Igor Šajtović i kad zatvori oči, jasno vidi, kao da je jučer bilo, svoj dvanaesti životni svibanj. I lipanj. I srpanj. I kolovoz. I rujan. I listopad. I studeni, studeni, studeni.
Uspomene na djetinjstvo Igor nosi kao dvostrani džemper (možda onaj plavi kojeg se sjeća, u njemu je snimio prvu sliku za dokumente...), pa ga jedna strana grije i tješi, a druga pak svrbi i smeta.
U dvanaestoj je godini Igor posljednji put vidio tatu.
Stajao je pred zgradom u kojoj su do tada živjeli. Aleja oslobođenja 9, ulaz A, Vukovar.
Mahnuo je suzn...