Za Josipa Broza Tita s pravom kažu da je u životu pokazao mnogo lica. O doživotnom predsjedniku SFRJ pričale su se bajke i legende, a o njegovoj živopisnoj ličnosti svjedočio je i bivši beogradski muftija Hamdija Jusufspahić, piše Profimedia.
Hamdija Jusufspahić, koji je preminuo 2016. godine, više se puta susreo s Titom, a jednom je odbio zdravicu iz njegove ruke jer kao musliman nije konzumirao alkohol. Oni koji su tome svjedočili očekivali su da takav potez neće proći bez posljedica ali - ništa loše nije se dogodilo, naprotiv. Taj čin rezultirao je povjerenjem, isprikama - i na kraju prijateljstvom.
Jusufspahić, koji je za života prijateljevao s mnogim kontroverznim i opasnim političarima, ali uvijek zagovarao vjersku toleranciju, u mnogim je intervjuima spominjao Tita kao najznamenitiju osobu svog vremena.
Tita je sreo nekoliko puta. Prvi put u Kairu, dok je još bio student na Sveučilištu Al Azhar. S predsjednikom se upoznao u "klubu Jugoslavena". Tito se interesirao za to tko dobro govori arapski. Jusufspahić je jedini dobro govorio taj jezik, a kako je kasnije ispričao, Tito je rekao da ga treba učiti, "jer je to jezik budućnosti".
Potom, 1968. godine, za vrijeme studentskih demonstracija, pozivao je studente muslimane u džamiji da ne sudjeluju u njima nego da radije provedu vrijeme u učionicama i bibliotekama. Mnogi su ga i poslušali, Tito ga je na prijedlog Petra Stambolića htio odlikovati, ali Jusufspahić je odbio. Kazao je, ako primi odličje, spočitavat će mu da govori zbog odličja, a on je govorio onako kako mu vjera nalaže.
No, kako je rekao, pravi prijatelj s Titom postao je na prijemu 29. studenog 1968. godine. Predstavnike vjerskih zajednica predvodio je patrijarh German.
- Otišli smo gore i prvi je išao German, pa rimokatolički nadbiskup, pa ja, pa protojerej Smiljanić. Iznenadilo me kada je patrijarh German kleknuo i poljubio Titu ruku i čestitao mu praznik. To je učinio i beogradski nadbiskup Gabrijel Bukatko. Nisam ni kleknuo, ni ruku poljubio, nego sam predsjednika Tita pozdravio i čestitao mu praznik", rekao je Jusufspahić.
U jednom trenutku Tito je trebao nazdraviti.
Zgrabim keks i kažem...
- Podigao je čašu, ali je vidio da niko od nas nema čašu, pa je dao onu svoju patrijarhu Germanu, a zatim je uzeo drugu i dao je Bukatku, a ja sam rekao: "Sad će sigurno i meni. Pozlit će mi".
Zgrabim keks i kažem - živio druže Tito!
Ispružio je čašu, a budući da sam znao da mi je to zabranjeno, nisam je primio. Držao je neko vrijeme ispruženu ruku, a ja se sjetim da je iza mene prota Smiljanić, i kažem: ‘Oče proto, ovo je za tebe, ja ne pijem alkohol‘. Prota je uzeo čašu i spasio stvar", ispričao je muftija.
S druge strane stola bili su predstavnici diplomatskog zbora. Doajen diplomatskog kora, Sami Sakar, tadašnji irački veleposlanik, čestitao je Hamdiji, ali i priznao da se preznojio.
Bukatko mu je rekao: "Pa mogao si uzeti, ne bi se Bog ljutio se na tebe, vidio je tvoju situaciju...".
Isto mu je rekao patrijarh German. Muftija je odgovorio da nikako nije mogao.
U drugom salonu već su ga "ožalili" i mislili da je gotovo s njegovim prijemima.
Ali, nakon pola sata došao je Tito s Jovankom, Mikom Špiljkom i Vladimirom Popovićem i odmah rekao: "Mladi efendija, odbili ste zdravicu predsjedniku države".
Hamdija je skočio na noge i rekao Titu da on "to zlo nipošto ne bi mogao učiniti, da iz Brozove ruke primi nešto što mu Bog zabranjuje".
"Meni nitko ne bi zamjerio jer sam mladi službenik, ali bi možda rekli: Vidi, Tita, zulumćara, tjera hodžu da javno gazi vjeru! A vama to nije bio cilj. Ako je protokol pogriješio što vam nije rekao da ne pijem alkohol, ja nisam smio pogriješiti prema vama. Da nije bilo vas, ne bi bilo nas. Ja sam iz ljubavi prema vama postupio tako" - ispričao je svoje riječi upućene Titu muftija Jusufspahić.
Tito mi se tada obratio riječima: "E, takvi su muslimani. Najodaniji, najpošteniji, s muslimanima nikada nismo imali problema", ispričao je muftija.
Kasnije, za stolom, kada je sjedio između Tita i Jovanke, Tito mu se ljubaznim riječima ispričao i postali su prijatelji.
Muftija je često spominjao i podatak koji je čuo od Titovog šefa kabiteta Berislava Badurine, da je u posljednjim danima Titova života na stolu pored njegova bolesničkog kreveta u KBC-u u Ljubljani stajala samo jedna knjiga - prijevod Kur‘ana kojega je čitao po treći put.
Iz toga se iznjedrila još jedna od čudnovatih teorija o bivšem jugoslavenskom predsjedniku - da je umro u muslimanskoj vjeri.