Kazališni kozmos u Splitu, baš poput nogometne galaksije Hajduka na Starom placu, vazda je imao onaj neki oblik neodrađene sreće, uspomoć koje je i mimo svoje volje – katkad i sposobnosti – uspio ostvariti pamtljive rezultate što će se prepričavati generacijama…
Da, baš poput nebrojenih golmana i veznjaka, bekova i centarfora što su markirali historiografski fudbalerski ljetopis Majstora s mora, i splitski Teatar nikad nije imao sušu, ili da je ostao žedan pri oseki, kad je posrijedi solistički personal u opernom ansamblu splitskoga HNK.
Jest, imali smo i tenora i soprana, i dirigenata i redatelja, ali nekako su se baš baritoni uvijek uspjeli dovinuti negdje više gore do u pomnju pozornosti, uvijek su se znali nastaviti jedan na drugoga, kao i nastupati u paralelnom dje...