‘Ero‘ nam treba u Splitu i to upravo na Marjanu. Na Benama! Izvođenje Gotovčevog najpopularnijeg djela ‘Ero s onoga svijeta‘ u gradu je čisti dobitak za Splitsko ljeto, koji se može izmjeriti i na emocionalnoj i na komercijalnoj skali.
Prezadovoljna publika, u kojoj velikim dijelom mladi ljudi i čak djeca, uživala je u komičnim situacijama, pjesmama i, naravno, masovnim scenama ove prekrasne opere za koju nam ne treba prijevod. U grandioznom finalu, razbuđeni zaraznim ritmom vrličkog kola, nisu žalili truda, izvođače su dugo častili aplauzom.
U dva navrata proteklog tjedna operu je gledalo više od tisuću ljudi, što je siguran znak da nam je falila.
Karakteri iz ‘Ere‘ poznati nam iz narodnih pripovjetki, furbasti, tvrdi i snalažljivi, tradicionalni kostimi Dalmatinske zagore, etno ambijent mlina i derneka. Tu su i konji kao autentični začin u priči o farabutu koji se hoće oženiti, pa veliki, najveći orkestar skladnog zvuka i glasovi zbora HNK koje bi trebalo prepisivati na recept, kao lijek. Sklad boja, pokreta i pjesme, sve to učini da tri čina prođu bez i jedne misli viška u glavi. Uživanje je u trenutku... Ispod visokih krošnji i na osvježavajućem zraku Marjana.
Ne treba sumnjati da je "iskrcavanje" operne predstave na Benama, u zaštićenom pojasu prirode, ujedno i veliki logistički pohvat. Svirači orkestra, veliki zbor, solisti, plesači Jedinstva, silni kostimi i instrumenti, scenografija - i dva živa konja, ej! - oko 160 umjetnika izbrojilo se u predstavi, bez tehničkih službi.
Ali - stvarno je moćno.
Stoga, neka ‘Ere‘ u Vrlici gdje ga je Begović i napisao, ali taj je gradić samo naizgled Splićanima blizu. Gužve, vrućina, čepovi u prometu – pa tko može reći da će radi opere sjesti u automobil da bi se vozio u koloni i onda opet nakon tri sata, noćnom vožnjom natrag?
K tome, za ‘Eru‘ su se ulaznice uvijek tražile puno unaprijed, nije baš da ih možete kupiti kad je vama zgodno. Stoga neka i u Vrlici guštaju, nek se gleda i sluša ova opera, jedna od najljepših slavenske glazbene literature, a mi u Splitu trebamo dodatnog ‘Eru‘. Moja generacija ga je upoznavala preko Glazbene mladeži, svi smo ga voljeli i pamtili, neka ga sada mlađima, kad je tu – gledat će se.
Kao dio sretne i raspoložene publike koja je u petak s tri autobusa napustila šumu, neposredno prije nego je oluja oprala grad, mogu još reći: žene su dominirale, Doma i čobanče, Margareta Matišić i Tea Požgaj sa likovima izrađenim do detalja, a tek Đula... Antonija Teskera je predivna Đula, svoga Miću je zasjenila. I glasom i stasom.