StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

‘Sveta Maud‘: Religiozni horor između boga i vraga

23. veljače 2021. - 22:28

Radeći na svom uznemirujućem dugometražnom redateljskom i scenarističkom prvijencu "Sveta Maud", Britanka Rose Glass se nalazila u prilično sličnoj situaciji kao Jennifer Kent kad je režirala "Babadook". Glass je odlučila debitirati u okviru religioznog, nadnaravno-psihološkog horora o (potencijalnom) demonskom opsjednuću, dok je Kent dala obol na temu opsjednute kuće od strane (naizglednog) zloduha.

Snimilo se mnoštvo horora ovakvog tipa posljednjih godina i u povijesti kinematografija općenito, ali rijetke su režirale žene, a nisu svi pored žanrovske komponente pazili i na umjetničku. "The Babadook" se uklopio u trend novomilenijskih "art-house" horora, prikazivanih i na prestižnim festivalima, ne samo u multipleksima, tj. kinima. "Elevated horror" (povišeni horor) je kovanica koja objedinjuje "Babadook" i "Bježi!", "Naslijeđeno zlo", "Vješticu", "Festival straha"...

FILM: Saint Maud; horor drama; Velika Britanija, 2019. REŽIJA: Rose Glass ULOGE: Morfydd Clark, Jennifer Ehle OCJENA: ****

Taj trend se nastavlja sa "Saint Maud", filmom koji je dostupan za gledanje na stranim streaming platformama, nažalost ne i u našim kinima, a hororski je bliži klasicima kao što su "Repulsion"i "Rosemary's Baby" Romana Polanskog te "Carrie" Briana De Palme nego modernim ostvarenjima iz domene opsjednuća s repertoara multipleksa poput "Obreda", "Posljednjeg egzorcizma", "Opsjednute"... Bliži je "Egzorcizmu Emily Rose" Scotta Derricksona i "Iza brda" Cristiana Mingiua...

Na takvim filmovima je, konačno, "elevated horror" izrastao i nadrastao žanr. "Sveta Maud" je zainteresirana za horor (razbijenog?) ljudskog uma i, tako postavljena, šokirala je neke posjetitelje London Film Festivala, a i izazvala kontroverze kod "hard core" vjernika u publici.

Film nas postavlja u glavu titularne Maud (malo poznata, ali upečatljiva Morfydd Clark), asketske medicinske sestre/kućne njegovateljice iz Scarborougha koja je friško preobraćena na katoličanstvo i ekstremno pobožna do ruba fanatizma. Religiozno buđenje oslikano je pojavom protagonistice koja se nalazi u svakom kadru i priča je mahom ispričana njezine perspektive.

Ona se redovno moli i obraća bogu, uvjerena i da se On obraća njoj, kleči na kukuruzu i hoda s čavlima u cipelama. "Kao da je (bog) u meni ili oko mene", govori Maud koja želi svoje blaženstvo prenijeti na druge oko sebe, konkretno Amandu (poznata, uvijek dobra Jennifer Ehle), poznatu plesačicu i koreografkinju u četvrtoj fazi limfoma leđne moždine.

Štoviše, "svetica" Maud želi spasiti Amandinu dušu, posebice kad posvjedoči hedonizmu seksualno nerepresivne žene koja je njezina sušta suprotnost, uključujući i ljubovanje s mladom djevojkom Carol (Lily Frazer). "Bog me poslao k tebi", veli Maud koja se zalaže za duhovno, kao nešto što je na skroz drugom nivou od tjelesnosti Amande i Carol na koju je, možda, ljubomorna i njezini postupci su dijelom i produkt ljubomore.

"Ovo je život i smrt", Maud kaže Carol smrtno ozbiljno, daleko od Amandinih ušiju. "Moja mala spasiteljica", tepa isprve Amanda svojoj njegovateljici, dok ne uvidi da nešto, izgleda, baš i nije u redu s njom i da joj, moguće, nisu sve ovce na broju, a možda i pastir.

Naime, pitanje je razgovara li Maud s bogom ili vragom (eto kontroverze), naročito kad joj se iskolače oči i izobliči lice u trenucima psihofizičkog blaženstva ili transcendencije, veoma nalik iskazivanju čistog ludila, dok lebdi u zraku kao da je pristigla iz "Istjerivača đavola".

Lako bi mogla biti i opsjednuta, obuzeta nečim "nadnaravnim", bio to bog ili vrag, ali i – luda. Granica između ove dvije krajnje opcije u "Saint Maud", opsjednuća i ludoće, spada među najtanje kad su slični horor filmovi u pitanju. Dosta toga je dvosmisleno u "Svetoj Maud", praktički sve.

Međutim, ako je dvojbeno je li Maud opsjela neka sila ili sišla s uma, sasvim je sigurno da je usamljena i izolirana od svijeta, odnosno da se usamljenost i izopćenost odražava na stanje njezina uma. Kad Maud opišu kao "najusamljeniju djevojku na svijetu", a redateljica je snima kako tumara ulicama grada u sitne sate, šetajući pored neonskih reklama kao "god's lonely man" Travis Bickle (Robert De Niro), jasno je što film želi i uglavnom uspijeva biti. "Taxi Driver" religioznog horora.

Obraćanje na velškom

Zanimljivo je da Bog, kad se obraća Maud, govori velški, a glas mu je dala njezina tumačica Morfydd Clark.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. travanj 2021 04:24