Opširan pregled najboljih filmova 2022. godine napisan je pred više od mjesec dana, a “Poslije Yanga” (“After Yang”), pogledan netom prije pisanja, još nije iščezao iz sjećanja i vjerojatno nikad ni neće. “Sjećanje” je ključna stvar kad je u pitanju film kojeg se vrijedi prisjetiti i u zasebnom osvrtu da ne ostane samo kao dio “best of” liste gdje je možda mogao zauzeti i neko više mjesto.
”Poslije Yanga” u tom smislu nastavlja tamo gdje je stao “Istrebljivač” ili “Blade Runner 2049”, ali lišen je punokrvne SF trilerske komponente, utoliko bliskiji nešto “realističnijim” dramskijim znanstveno-fantastičnim filmovima poput “Umjetne inteligencije” i “Zoe”.
Teleportirani smo u nepreciziranu blisku budućnost u kompleksnom i inteligentnom filmu koji redateljski i scenaristički potpisuje Kogonada, a snimljen je prema kratkoj priči “Saying Goodbye To Yang” Alexandera Weinsteina. U toj budućnosti postoje humanoidni roboti, tj. kiborzi, zvani “techno-sapieni”.
Nisu “techno-sapieni” Terminatori, a sve i da jesu bili bi kao dobroćudni Arnieja iz “T2”, teško njegova zločesta inačica iz “T1”. Jedan od njih je titularni Yang (Justin H. Min), “techno-sapien” programiran da bude stariji brat maloj Miki (Malea Emma Tjandrawidjaja), posvojenoj kćerki Jakea i Kyre (Colin Farrell, Jodie Turner-Smith).
Yang čuva Miku i podučava je njezinoj kineskoj kulturi i nasljeđu. On je ravnopravan član obitelji i dođe Jakeu i Kyri poput posvojenog sina. Međutim, Yang se pokvario i upitno je može li se popraviti. “Hoće li biti bolje?”, pita Mika tatu. Netko Jakeu predloži da uzme novi model i dade Yanga na reciklažu.
Ipak, Jake inzistira da ga popravi, posebice nakon što dozna da će, ako reciklira Yanga, korporacija imati podatke o njegovoj familiji jer “techno-sapieni” su opremljeni “spyware” tehnologijom. Opcija da je Yang potencijalno špijunirao Jakeovu obitelj nestaje nedugo nakon što iskrsne, ali tračak detektivskog opstoji u filmu.
Nakon što dobije uvid u “memory bank” svoga robota, Jake će istraživati tko je djevojka (Haley Lu Richardson) koja se pojavljuje u njegovim sjećanjima i otkrivati tko je bio Yang, da bi usput otkrio i nešto o sebi, pravu prirodu čovjeka (i robota), smisao života. Niz filozofskih pitanja “After Yang” postavlja u tom procesu.
Što je humanoidni robot, a što čovjek? Ima li uopće razlike među njima i njihovim “programima”? Jer, Yang je također imao emocionalne kapacitete i romantične potencijale. Bio je netko tko je u svoj “memory bank” snimio nekoliko sekundi nečega za što je smatrao da je “memorable”, sitnica što i robotski život znače, jednako kao što i svatko od nas u sjećanje spremi najnezaboravnje trenutke života koje zovemo uspomenama.
”Što gledaš? Film?”, Mika pita Jakea kad ga zatekne u gledanju Yangovih sjećanja. “Dokumentarac”, odgovara Jake. Oplemenjene divnom glazbom Aske Matsumiye i Ryuichija Sakamota, dirljive scene gledanja Yangovih sjećanja/uspomena su filmične i životne, nešto najljepše u zadnje vrijeme, prozor u nečiji unutarnji život koji svaka osoba čuva samo za sebe, i to “Poslije Yanga” čini ekstra poistovjetljivim.
Svatko je izgubio nekoga bliskoga i sigurno je razmišljao kako bi bilo vidjeti svijet njegovim/njezinim očima, otkriti što im je doista najviše značilo i pronaći sebe u njihovim uspomenama. Film oslikava Yangovo viđenje života i svijeta, sjećanja na određeno mjesto i vrijeme koje možemo okusiti prisjećajući se nekog mirisa ili okusa. Tehnološki SF-ovi u današnje su vrijeme zainteresiraniji za tehnologiju i efekte. “After Yang” pokazuje veće zanimanje za sjećanje i ljudsku prirodu.