Kapetanica Marvel se vratila. Je li njezin povratak u “Marvelima” (“The Marvels”) bio vrijedan čekanja? Pa i nije pretjerano. Moćna superheroina spektakularno je debitirala 2019. u blockbusteru “Captain Marvel” i ušla u povijest. Upravo je ona postala prva superjunakinja čiji je film zaradio preko milijardu dolara u svjetskim kinima, više od konkurentske DC-jeve “Wonder Woman”.
Nije to bio jedan od boljih Marvelovih blockbustera, ni blizu, ali uspio je u naumu da predstavi Carol Denvers alias Kapetanicu Marvel (oskarovka Brie Larson) i pripremi teren za njezin nastup u megaspektaklu “Osvetnici: Završnica”. Nakon toga Captain Marvel se nakratko pojavila u filmu “Shang Chi i legenda o deset prstenova”, još kraće u seriji “Ms. Marvel” i to je bilo to do “Marvela”, 33. filma iz Marvelove franšize od 2008. naovamo.
Međutim, puno toga se promijenilo u četiri godine od njezina premijernog ukazanja. Marvel je nakon pandemije izgubio momentum i “The Marvels” dolazi u kina nakon vrludave “faze 4” (“Black Widow”, spomenuti “Shang-Chi”, “Vječnici”, “Spider-Man: Put bez povratka”, “Doktor Strange u multiverzumu ludila”, “Thor: Ljubav i grom”, “Black Panther: Wakanda zauvijek”). I “peta faza” je također startala poprilično vrludavo (slabašni “Ant-Man i Wasp: Kvantumanija”, dobri “Čuvari galaksije 3”), a “Marveli” doprinose vrludavosti kao, nažalost, još jedan neravnomjerni i osrednji Marvelov film.
Donedavni Marvelov najveći adut, konektirani stripovski svemir u kojem se mogu ispreplesti putovi popularnih superjunaka, danas vodi do diskonekcije gledatelja. Naime, Marvel je previše otišao u širinu i počeo gubiti konce ispreplećući ne samo filmove, nego i serije kao što su “The Falcon and the Winter Soldier”, “Loki”, “Hawkeye”, “She-Hulk”...
Marvelovi projekti sve češće su postajali produkti ili, streamingovskim rječnikom, “content” (sadržaj), proračunato stvoreni samo da budu konektivno tkivo i/li najava za nešto iduće umjesto da ispričaju cjelovitu/zaokruženu zasebnu priču o određenom liku ili likovima, zbog čega se sve lakše složiti s Martinom Scorseseom da nisu “cinema”.
Da bi gledatelji ispratili “The Marvels”, oni moraju biti upoznati ne samo s prvom avanturom naše Kapetanice i zadnjim “Avengersima”, nego i serijama, najviše “Ms. Marvel”, ali i “Wanda Vision” i “Secret Invasion”. Jer, putovi Captain Marvel križaju se s najvećom obožavateljicom Kamalom Khan alias Ms. Marvel (Iman Vellani) i nećakinjom Monicom Rambeau (Teyonah Parris); prva je bila u seriji koje njezino ime nosi, druga u “Wanda Wision”.
Redateljica Nia DaCosta (novi “Candyman”) imala je svega 105 minuta na raspolaganju da ih poveže kao likove u “nehotični tim”, uvede osvetom gonjenu negativku Dar-Benn (Zawe Ashton), ubaci Nicka Furyja (neiskorišteni Samuel L. Jackson) u ženskocentričnu priču i, obligatorno, obuhvati dosta toga što je prethodilo “Marvelima” i što potencijalno slijedi s “teaser” scenom na odjavnoj špici.
Nemoguća misija i za iskusnijeg filmaša od DaCoste, tako da ne iznenađuje narativni kaos koji tek povremeno rezultira “kreativnim neredom”. Dinamika između dviju Marvelica i Monice imala je potencijala, na momente je i zabavna zahvaljujući solidnim glumicama (Vellani je naročito entuzijastična kao svojevrsni ženski Peter Parker/Spider-Man) i isprepletenim moćima njihovih likova koje im, kad ih koriste, omogućavaju da se teleportiraju i zamijene mjesta, pa se npr. Kapetanica nađe u New Yorku u kući familije Ms. Marvel, a potonja u svemiru.
To je izvedeno gotovo s primislima na komedije o zamjeni tijela (“Veliki”, “Šašavi petak”, “U tuđoj koži”, “Od klinke do komada”, “Ponovno 17”) i isprve je štosno u akcijskim scenama, ali ubrzo biva repetitivno i zamorno. Film rijetko pronalazi balans između komedije i akcije, što je unutar Marvela najviše uspjelo ranijim “Ant-Manovima”, “Čuvarima galaksije” i trećem dijelu serijala o Thoru, koji je, čini se, poslužio kao uzor za DaCostu, podcrtano kratkom pojavom Tesse Thompson u ulozi Valkyrie.
Međutim, DaCosta nije Taika Waititi, a pokušava to biti kad superheroine posjete princa Yana (Seo-joon Park) na planetu Aladna s žiteljima čiji je jezik pjesma kao da su akteri Disneyjeva mjuzikla ili u suludoj sceni s alienskim mačkama na svemirskom brodu. Za takvo što trebalo je hrabrosti, no ispalo je odveć bizarno čak i za pojam “Thora 3”.
Da je “The Marvels” do kraja prigrlio neozbiljnost i blesavost, percepcija bi bila drukčija, ali DaCosta želi biti i ozbiljna pa uvodi dramu u odnosu Carol i Monice (napustila ju je i nije održala obećanje da će se vratiti), a i Kapetanica mora okajavati i za to što je posljedično napravila Dar-Benn i njezinu narodu, zbog čega je dobila nadimak “Uništivačica”. Kadrovi Captain Marvel kako izvodi slobodan pad iz svemirskog broda i nađe se sama usred nesagledivog svemira sugeriraju dublji film do kojeg nije došlo. Oh, kapetanice, moja kapetanice.