Raznovrstan je bio vampirski žanr od ranih osamdestih do kasnih devedesetih. Neonski, nomadski, kulerski, romantični, groteskni i tehnoidni vampiri ponudili su publici nešto drukčije od klasičnih Hammerovih horora kao protagonisti ili antagonisti filmova "Glad za krvlju", "Blizu tame", "Izgubljeni dječaci", "Drakula", "Od sumraka do zore" i "Blade".
Jedno od najposebnijih mjesta unutar plodne vampirske epohe zauzima "Intervju s vampirom" ("Interview With The Vampire", 1994.), ekranizacija romana američke spisateljice Anne Rice u režiji Neila Jordana, poznatog po "Mona Lisi" i "Plačljivoj igri".
"Intervju s vampirom" je kao vampirska kronika, saga, preuzeo epski zamah tragične operne drame od "Dracule" Francisa Ford Coppole, s podjednako raskošnom i elegantnom fotografijom, scenografijom i kostimografijom, ovdje udruženima za kreiranje gotičkog nokturalnog svijeta vampira uz pažljivu uporabu svjetla kao kontrasta pretežnoj tami. Međutim, film krasi drukčiji pristup titularnom vampiru i uopće vampirizmu. Nema to veze s podbadanjem vampirske mitologije od strane intervjuiranog vampira Louisa de Pointe du Laca (Brad Pitt), većinski začete upravo u romanu "Drakula" irskog pisca Brama Stokera.
"Probijanje srca kolcem?", novinar Malloy (Christian Slater) ispituje Louisa koji, zanimljivo, u jednoj "meta" sceni gleda u kinu prvi vampirski film "Nosferatu" iz 1922. godine. "Gluposti", odgovara Louis i ističe da su vampiri u Transilvaniji i grof Dracula "vulgarne maštarije poremećenog Irca". Maštarije ili ne, Drakula je kod Coppole prešao oceane vremena zbog ljubavi. Nasuprot njemu, Louis prelazi oceane vremena zbog – patnje i kajanja.
Vampirska tragika, odnosno beskrajna tuga besmrtnosti možda je nikad opipljivija u filmu "Interview With The Vampire" zahvaljujući Louisovom egzistencijalizmu i njegovim (ljudskim) moralnim dilemama kroz vjekove, od kraja 18. stoljeća u New Orleansu, kad mu je Lestat de Lioncourt (Tom Cruise) dao poljubac vječne mladosti i načinio ga vampirom, ali i istovremeno osudio na pakao.
"Jesi li se oprostio od svjetla?", Lestat pita Louisa dok ovaj promatra posljednje svitanje u životu prije nego što će biti "rođen u mrak" (dekadama kasnije nadoknadit će "cijelu veličanstvenost zore" gledajući u kinu "Prohujalo s vihorom", "Supermana" i "Zoru očajnika"). Oprostio se Louis od svjetla, ali ne i ljudskosti.
Louis je vampir sa suzom na oku i ljudskom dušom koja mu s godinama polako vene. Izgubivši suprugu i kćer, Louis je žudio za smrću i dozivao je, a poziv je prihvatio vampir (Lestat) kao netko tko trguje sa smrti i besmrtnosti. Između smrti i besmrtnosti iz Lestatove ponude Louis je odabrao potonje.
No, ubrzo je požalio odluku, posebice kad je iz ljute žeđi za krvlju zario očnjake u vrat 12-godišnje Claudije (fenomenalna Kirsten Dunst u prvoj važnijoj ulozi) nakon što je dugo vremena uspijevao odolijevati da se gosti ljudima i oduzima im život, radije se hraneći životinjama poput štakora i pudli.
Lestat je i Claudiju načinio vampiricom da budu "jedna sretna obitelj", sačinjena od dva "oca" i "kćerke", što je 1994. bilo prilično provokativno za film nabijen (ne)skrivenom homoerotičnom seksualnom tenzijom između glavnih muških likova. Claudia je još tragičniji lik od Louisa: ne samo da ona nikad neće ostariti i umrijeti, već ni fizički odrasti, tj. ostat će vječno zarobljena u tijelu djevojčice čak i kad mentalno sazrije.
Uzimajući i to u obzir nije čudno da su Louisove misli bremenite od grižnje savjesti i da je "patnja i kajanje sve što ima". Tu bremenitost Pitt uglavnom dočarava uvjerljivo, premda je u nekoliko navrata vidljivo da je tek sazrijevao kao glumac; film je nastao između "Kalifornije" i "Legende o jeseni", prije "Sedmice", "12 majmuna", "Kluba boraca"...
Ipak, da Louisova egzistencijalistička melankolija (ili, riječima Lestata, "melankolični besmisao" i "cmizdrenje") ne postane zamorna, Jordan je dopustio Cruiseu da se razmaše kao nikad dotad, pa i otad, bilo da nudi krv štrukanog štakora u čaši za vino kao da je štrukao limun za limunadu ili da pleše valcer s beživotnim tijelom.
Iako je Rice zamišljala Rutgera Hauera i Daniela Day-Lewisa kao Lestata, Cruise se pokazao kao iznenađujuće dobar izbor i odigrao je jednu od najnetipičnijih uloga karijere (negativac, biseksualac) uz "Collateral", "Nebo boje vanilije" i "Magnoliju", suštu suprotnost nastupima u "Nemogućim misijama", toliko da ga je, skrivenog ispod redikulozne bijele perike ili sjajne maske Stana Winstona, prilično neobično vidjeti iz današnje post-"Mission: Impossible" perspektive.
Lestat je "over the top" zlikovac, ali jedan od onih koji se gledatelju može uvući pod kožu do kraja filma. Kad u završnici Lestat ugasi Louisovo "cmizdrenje" na audio-kaseti i odvrne obradu Stonesove "Sympathy For The Devil" u izvedbi Gunsa, gledatelj je razvio simpatiju prema njemu. Simpatiju za vražjeg vampira.