Memoari Pulitzerom ovjenčanog novinara JR Moehringera poslužili su kao baza Amazonova filma "The Tender Bar". Moehringer je u memoarima pisao o svom ranom životu u djedovoj kući. Pisao je o ujaku Charlieju kao očinskoj figuri u nedostatku oca, radijskog voditelja i alkoholičara, koji je napustio njega i majku.
Opisao je svoje djetinjstvo i mladost u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća, zaključno sa studiranjem na Yaleu i honorarčenjem za "New York Times". Uredništvo čuvene novine nije zaposlilo JR-a i dalo mu trajnu poziciju novinara, ali on je svejedno postao dobitnik Pulitzera.
Načelno zanimljiv lik i zanimljiva storija, nema što. Međutim, zanimljivost se, nažalost, pogubila u tranziciji na film, tj. od memoara do scenarija, iako je "na papiru" sve slutilo na dobro, računajući ime Georgea Clooneyja u ulozi režisera i Williama Monahana kao scenarista.
Oscarom nagrađeni scenarist ("Pokojni"), ujedno i autor scenarija za "Tijelo od laži", "Na rubu tame" i "London Boulevard", nije se baš proslavio adaptacijom Moehringerove bestselerske knjige iz 2005., odnosno sveo je memoare na najopćenitija opća mjesta dramskog filma o odrastanju.
Neki dobar, spretan režiser bi i iz toga uspio izvući nešto iznadprosječno. Načelno, Clooney odgovara opisu dobrog i spretnog režisera sjetimo li se njegovih najboljih režija poput "Laku noć, i sretno", "Martovskih ida", "Ispovijesti opasnog uma" i "Prljave igre", pa i podcijenjenog "Ponoćnog neba", snimljenog za Netflix.
No, gledajući osrednji, tek na mahove solidan film, stječe se dojam da ovaj put Clooney iz nekog razloga djeluje nezainteresirano, pasivno i neinspirirano iza kamere. "The Tender Bar" u konačnici spada među njegove slabije redateljske uratke kao što su "Predgrađe" i "Odred za baštinu".
Clooney ne uspijeva prenijeti emocije i bol odrastanja, niti režirati neku snažniju scenu da se usječe u pamćenje, moguće i zbog toga što je Tye Sheridan vrlo inertan i ravnodušan u ulozi mladog JR-a, pa i najveće događajnosti u životu njegova lika (odlazak na koledž, zaljubljivanje itd.) ne uspijeva načiniti iole događajnima.
Je li on to prenio na Clooneyja ili obratno, tko zna, ali film je prilično monoton, emotivna ravna crta koja poskoči samo kad se u kadru nađe odlični Ben Affleck u ulozi ujaka Charlieja, načitanog barmena u baru "The Dickens", zaslužnog za JR-ovu ljubav prema knjigama i buđenje pisca u njemu.
Iako, početak je obećavao puno više nego što je "The Tender Bar" ispunio. Činilo se da će ovo biti jedna nježna ("tender"), melankolična i topla drama o odnosu ujaka i nećaka, djetinjstvu-dječaštvu-mladosti i ljudima koji vas oblikuju u osobu u kakvu ćete izrasti i ocrtavaju vaš pogled na život, a film to jest, samo u tragovima.
Mali debitant Daniel Ranieri znatno je bolji kao JR u dječjoj dobi nego što ga, odraslijega, igra Sheridan. Njegovim očima vjerujemo, bilo da se šire od uzbuđenja u razgovorima s ujakom ili se skupljaju od razočarenja u oca (Max Martini) koji za sina (p)ostaje samo "glas na radiju" pa umjesto tate u školu s njim odlazi djed (raspoloženi Christopher Lloyd).
Manjak Clooneyjeve zainteresiranosti otkriva se vrlo brzo, kad otac nasrne na ujaka, nokautira ga i nastavi cipelariti. Kamera ostaje iza automobila kao da ne želi vidjeti cipelarenje, niti ga želi pokazati gledatelju, što je dobro redateljsko rješenje, no u idućoj sceni Charlie se pojavljuje bez tragova udaraca na licu, kao da ga ovaj nije propustio kroz šake i noge.
Okej, moguće da je posrijedi određeni protok vremena, ali svejedno to je neuvjerljivo, kakav i film postaje kad se u fokusu nađe Sheridan, a Charlie biva sveden na marginu. Središnji dio filma s JR-om na faksu, gdje se zaljubljuje u bogatašicu Sidney (Briana Middleton) koja mu opet i iznova slama srce, napose je suhoparan i gledatelj samo čeka kad će se opet u kadru ukazati barmen-librofil Charlie s ormarom punim knjiga i šankom krcatim pića da "The Tender Bar" živne.
Affleck je predobar u ulozi kao što je bio u "Izvan igre" i počne nam nedostajati kad ga nema. Charliejeva knjiška i barska mudrost je neodoljiva i on je na neki način istovremeno Matt Damon i sam Affleck iz "Dobrog Willa Huntinga" u jednoj osobi, mentor koji suptilno gura JR-a prema postignućima glavnog lika tog filma kao njegov Robin Williams. Affleck je za ovu izvedbu bio zasluženo nominiran za Zlatni globus u kategoriji sporedne uloge. Nemojte se iznenaditi ako bude nominiran i za Oscara.