StoryEditor
Film & TV‘panika porobljava‘

Direktor 18. Human Rights Film Festivala: Transrodne osobe i imigranti su vjesnici društva nove solidarnosti

Piše Marko Njegić
11. prosinca 2020. - 12:01
Goran Mehkek/Cropix

Filmsko-festivalska godina u Hrvatskoj došla je do samog kraja, a na posljednjoj stanici se sad već tradicionalno nalazi Human Rights Film Festival, predvođen direktorom Petrom Milatom. Međutim, ove godine, u svom 18. izdanju i prvom "online", HRFF ima dosad možda najveću težinu s obzirom na ugrozu ljudskih prava koronske 2020.

Kako ocjenjujete ljudska prava 2020. u Hrvatskoj i svijetu?

- Posljednjih desetak godina na globalnoj razini svjedočimo nastojanjima da se brojna izborena ljudska prava jako ograniče — od Poljske, Mađarske i istočne Europe do SAD-a i islamskih zemalja. To indirektno govori koliko su ta prava i njihova implementacija u međuvremenu postali društveno važni, samorazumljivi i prihvaćeni, toliko da pobornici ograničenja tih prava u širenju moralne panike zazivaju kraj civilizacije i slične nebuloze. S druge strane, to je za nas koji se zalažemo za slobodarsku kulturu ljudskih prava podsjetnik na krhkost suživota i snagu negativnog presedana, gdje diskriminacija naoko marginalnih skupina uvijek vodi u puno širu društvenu represiju i regresiju. Samo bez panike, molimo, jer ona paralizira i porobljava!

Koliko je ova godina potentna za aktivistički festival s ljudskopravaškim temama?

- Uz sve te viruse, potrese, požare i ludilo, veseli činjenica da se u Hrvatskoj etabliraju respektabilne političke nove snage koje potječu iz sličnih aktivističkih i kulturnjačkih krugova kojima i sami pripadamo, pa stajališta koja HRFF promovira postaju još društveno relevantnija. Kako se HRFF uvijek definirao prije kao mjesto određenog predaha, a manje spektakla, težili smo u sastavljanju programa i ove godine izbjeći bombastičnost i velike fraze. Dobro je ono geslo iz 20. stoljeća: pesimizam intelekta, optimizam volje.

Želimo više ružičaste

HRFF se bavi i solidarnim oblicima djelovanja, pitajući ima li šanse da #Solidarno bude #NovoNormalno. I, ima li?

- Ako smo ove godine svi opsjednuti temom normalnosti, bilo da je riječ o tzv. starom normalnom ili o nekom novom normalnom, nas je zainteresirala mogućnost da više ne komuniciramo o tome što se izgubilo ili možda čak i dobilo s prelaskom iz jednog stanja u drugo, već da istaknemo fenomene koji ideju normalnog dovode u pitanje. U našem slučaju je konkretno riječ o životu transrodnih osoba i imigranata, kao vjesnika društva koje ide s onu stranu ustaljenih okvira. Važno je napomenuti da se pritom ne radi samo o činu prekoračavanja postojećih normi, već i o novim praksama skrbi i solidarnosti koje će s vremenom promijeniti i načine kako se svi međusobno ophodimo. Želimo više ružičaste oko nas!

U programu dominiraju dokumentarci, i to sa/o snažnim likovima. Imate potrebu snažiti ljude u vrijeme kad je ljudskost na tankim nogama?

- Najsnažniji lik ovogodišnjeg HRFF-a je sedmogodišnja Sasha iz filma "Mala djevojčica" Sébastiena Lifshitza - dečko koji hoće postati curica. Mladi dramatičar Espi Tomičić uputio joj je riječi koje stoje za ono što želimo s našim festivalom: "Mogućnost da stvarima damo drugo značenje, igramo se izvan okvira i žudimo za srećom je ono što je za nas sloboda. Slobodna si dok ne pređeš prag školskih vrata, onda sve postaje zabranjeno. Haljina se gužva u malom ruksaku i priželjkuješ zvono da izađeš na ulicu, odjeneš je i nastaviš vrtjeti piruete."

Autentični javni forum za promicanje novih tema

Koliko "onlineovskom" HRFF-u nedostaje fizički prostor kina?

- Mrske su mi te silne špekulacije oko pandemije, ali i strah od novih tehnologija, pa nije bilo dvojbi da je "online" održavanje festivala trenutačno jedina odgovorna opcija. I uprkos svim poteškoćama čini mi se da smo uspjeli u naumu da HRFF i ove godine bude autentični i relevantni javni forum za promicanje novih tema i senzibiliteta, tim više što će okosnica svakog filmskog festivala, a to su, jasno, filmovi, biti dostupni za gledanje po čitavoj Hrvatskoj. A što se fizičkog prostora kina tiče: čovjek-kino, a to je Jean-Luc Godard, koji je upravo navršio svoj 90. rođendan, u "Preziru", svome najljepšemu filmu, citira braću Lumière, "kino je izum bez budućnosti". Mi se stoga manje brinemo zbog trenutačne situacije, i više se radujemo zbog svih budućih umjetničkih reakcija koje će proizaći iz ovodišnje ponovne smrti kina tokom korone.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. svibanj 2021 23:01