Aleje natopljene kišom u gluho doba noći u uvodnim kadrovima “Brokera” (“Beurokeo”) dozivaju u sjećanje slične kišovite prizore iz “Parazita” prije ukazanja osvijetljene obiteljske crkve grada Busana. Nije to slučajno. Ima neka tajna veza između “Brokera”, koji potpisuje japanski redatelj Hirokazu Kore-eda i Oscarom nagrađenog južnokorejskog filma Joon-ho Bonga, a i kiša obnaša važnu ulogu.
Za početak, Kore-eda je angažirao Bongova kućnog glumca Songa Kang-hoa (“Sjećanja na ubojstvo”) i snimio film u Južnoj Koreji. “Beurokeo” je njegov drugi film snimljen izvan Japana nakon francuskog “The Truth” s Catherine Deneuve, Ethanom Hawkeom i Juliette Binoche. No, ako se lokacija promijenila, omiljena tema japanskog filmaša ostala je ista – obitelj.
Nakon “Nobody Knows” Kore-eda se specijalizirao za emotivne, humanističke i empatične melodramske filmove o obitelji koje su ga razlikovale od većine festivalskih art-redatelja današnjice. “Kakav otac, takav sin”, “Poslije oluje”, “Obiteljske veze”...
Nisku nastavlja “Broker”, fini prilog filmografiji japanskog redatelja i dobrodošao novi član njegove šire filmske obitelji, iako možda nije na (naj)višoj razini četiriju prethodnika, osobito ne “Shopliftersa” kojima dođe kao “duhovni nastavak”.
Priča ovog filma nudila je štofa i za mračni triler, ali je Kore-eda od nje stvorio “kore-edovsku” melodramu. Mlada majka So-young (dojmljiva Lee Ji-eun) ostavlja bebu pred crkvom gdje kao volonter radi Dong-soom (Gang Dong-won) i s partnerom, vlasnikom praonice Ha Sang-hyeon (Song), ima ilegalno-preprodavačku shemu. Naime, dvojac ukrade djecu koju majke ostave u crkvi i preprodaje ih na ilegalnom tržištu za posvajanje.
Dong-sooa i Sang-hyeona nadziru policajke Ji-Sun i Lee (Bae Doona, Lee Joo-young), odlučne da stanu na kraj njihovoj trgovini djecom. Kad se So-young vrati po dijete, ona kreće na put s dvojcem ilegalnih preprodavača i siročetom Hae-jinom (Im Seung-soo) da pronađu pravu obitelj za njezino čedo, dok im se policija nalazi za petama, a u priču je, trilerski, uključeno i jedno ubojstvo. Ipak, rekosmo, Kore-eda je primarno zainteresiran za obiteljsku melodramu koju pronalazi u glavnim likovima.
Ilegalni preprodavači, mlada majka i siroče postaju neočekivana obitelj slična nekonvencionalnoj familiji u “Obiteljskim vezama”. Sang-hyeon je razveden, a Dong-sooa je napustila majka kad je bio mali, baš kao što je So-young ostavila svoje dijete o kojem se kao seksualna radnica ne može brinuti. “Umjesto njoj, oprostit ću tebi”, Dong-soo kaže So-young u jednoj od nadahnutijih scena filma koji potiho filozofski propituje koncept obitelji, majčinstva, roditeljstva, posvajanja.
Što je obitelj i što znači biti majka i roditelj? Je li majke koje ostavljaju djecu (“Nemoj rađati djecu ako ćeš ih napustiti”) rade goru stvar od Dong-sooa i Sang-hyeona (“Netko ga je bacio, mi ga prodajemo, tim redoslijedom”)? Ili je bolje da dijete odraste u obitelji koja može skrbiti za njega i priuštiti mu bolje djetinjstvo, makar nije njegova? Krv nije voda ili možda ipak jest?
Film ne daje fiksne odgovore na teška pitanja, ali Kore-eda nudi gledatelju materijala za razmišljanje, a likovima priliku da se iskupe i speru svoje grijehe, makar simbolički. “Nekad sanjam da pada kiša i spere sve što sam ikad bila do jučerašnjeg dana...”, govori So-young prepuštajući kišnim kapljicama ruku ispruženu kroz prozor u vjerojatno najpoetičnijem kadru Kore-edine filmografije.