Najnovija istraživanja koja se provode u Solinu potpuno mijenjaju sliku antičke Salone. Gospin otok nije izvan antičkoga grada, kako se do sada mislilo, a u središtu novootkrivenog “urbs australis”, između današnje solinske Pošte i samostana sestara milosrdnica, pronađena je raskošna građevina s peristilom, okružena prostorijama kojima su podovi i zidovi bili ukrašeni preciznim mozaicima.
– Motiv pauna, simbola Krista i drvo života u eksedri prve prostorije ukazuju na vrijeme zadnje pregradnje u ranokršćanskom razdoblju, u kojem je ranija luksuzna građevina, s hipokaustom i mramornim oblogama zidova i podova, bila preuređena za iznimno značajnog naručitelja. Na tom će se mjestu već ovih dana nastaviti istraživanja, a projekt planiranog Kulturnog centra morat će biti prilagođen nalazima koji će se u njemu prezentirati – kazao nam je dr. sc. Radoslav Bužančić, pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture.
Istraživanja se nastavljaju pod vodstvom arheologa Nebojše Cingelija i tvrtke za arheološka istraživanja “Temenos” iz Splita, iste one koja je istraživala lokalitet Bugarevo pod vodstvom arheologa Ivice Pleštine, te čitavog tima arheologa u kojemu su Ana Curić, Biljana Lovrić, Anita Penović, Šime Vučković, a pod nadzorom arheologa Konzervatorskog odjela Splita Saše Denegrija i Silve Kukoč.
Poučeni iskustvima prethodnih arheoloških istraživanja, konzervatori Ministarstva kulture i medija postavili su dva uvjeta pred investitore modernizacije ceste Split – Trogir na Širini u Solinu. Od investitora se, naime, tražilo provođenje prethodnih istraživanja te se tražilo da cestu treba podignuti na stupove razmještene na način da se arheološki nalazi ne oštete.
– Već su prve arheološke sonde koncem prošle godine dale iznimno značajne rezultate – kaže Bužančić.
– Pronađena je kula južnog bedema antičkoga grada, upravo na mjestu gdje davne 1986. nisu provedena istraživanja, a taj je nalaz potvrdio i neke rezultate arheoloških istraživanja iz druge polovine 19. stoljeća, kada su se ostaci južnih bedema još vidjeli.
Do sada je završena druga etapa arheoloških istraživanja, kojom su potvrđeni nalazi zidina i gradskog tkiva Salone, čime su stečeni uvjeti za pripreme treće etape istraživanja koja su pred početkom. Istraživanja vodi arheolog Tomislav Jerončić s tvrtkom za arheološka istraživanja “Arheorad” iz Splita. U dosadašnjim sondama, u iznimno teškim uvjetima rada pronađeni su ulica i kuće, te ostaci kula i zidova južnih bedema antičke metropole.
– Zaštitna istraživanja provedena 2001., koja su prethodila postavljanju kanalizacijske cijevi u sklopu projekta koji je provela agencija “Kaštelanski zaljev”, donijela su rezultate, ali su propustila drugu priliku izrade sonde sjever-jug kroz antički grad – ističe Bužančić.
– Preokret u istraživanjima Salone značila su arheološka istraživanja 2017. prilikom prolaska plinovoda kroz Cestu Stjepana Radića, čime je konzervator u doslovnom smislu zatražio reviziju istraživanja vođenih u vrijeme polaganja kanalizacijske cijevi uz rub ceste.
Radovi su povjereni tvrtki za arheološka istraživanja “Kaukal”, a vodio ih je arheolog Vedran Katavić. Međutim, ni u tim istraživanjima nije pronađen južni zid jer su uvjeti zbog visoke razine podzemne vode iznimno teški – kaže Bužančić.
Prošlog ljeta pronalazak južnog proširenja Salone bio je prvorazredno iznenađenje. U zaštitnim istraživanjima na lokalitetu Bugarevo otkriven je potpuno neočekivano istočni zid s vratima tetrarhijskog proširenja grada koji je upravo Radoslav Bužančić, u skladu s Dyggveovom nomenklaturom, nazvao “urbs australis”. Tako je lažna uzbuna, koju su mnogi pokušali povezati s kulturocidom, postala vjerojatno najveće otkriće ovog stoljeća u rimskoj metropoli Saloni.
– Tako je. Otkriven je položaj glavnih gradskih vrata Dioklecijanova doba, koja su oblikom bila vjerojatno raskošnija od Zlatnih vrata carske palače u Splitu, ali ona tek trebaju biti istražena kad to Grad Solin odluči, kad se ispod asfalta sporedne ceste provede nastavak istraživanja i prezentira nalaz – pojašnjava Bužančić.
– Novi je oblik Salone, kojim je u potpunosti izmijenjena dosadašnja Dyggveova karta, otvorio mnoga pitanja. Svakako je najvažnije ono vezano uz prostiranje njegovih južnih bedema. Upravo njima pripadaju kameni blokovi oskudno sačuvanih zidova i kula pronađeni u istraživanjima koja su provedena prije gradnje trgovačkog centra nedaleko od spomenutog lokaliteta – objasnio je Bužančić.
Ipak, izraz “kulturocid” nije pao s Marsa, a dobrim je dijelom motiviran zatrpavanjem određenih nalazišta i u Solinu, na što je javnost, pokazalo se, osobito osjetljiva, koliko god Ministarstvo kulture, pa i Konzervatorski odjel šutjeli o tome.
– Već je postalo sasvim očekivano da se u tisku o istraživanjima Salone piše pejorativno – kaže Radoslav Bužančić.
– Uzrok su vjerojatno arheološka istraživanja iz davne 1986. godine, kad je Arheološkom muzeju pod ravnanjem Branka Kirigina povjereno istraživanje trase budućeg proširenja stare napoleonske ceste Split – Trogir. Nalazi su nakon istraživanja zatrpani, preko njih je prošao asfalt kolnoga traka, a sve to proglašeno je devastacijom.
U tom svjetlu lansirana je teza kako je proširenje ceste naprosto kulturocid, što god ta riječ značila, pojam je ušao u široku primjenu, a nitko zapravo nije pisao što se doista tih godina dogodilo u Saloni.
Uglavnom se, kao odgovorne osobe, prozivalo Vladimira Ukrainčika, direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, i Željka Rapanića, direktora Splitskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, a gotovo nitko nije spominjao da su upravo oni od SIZ-a za kulturu osigurali sredstva i od Arheološkog muzeja naručili zaštitna istraživanja – kaže Bužančić.