”Onaj tko posjeduje staru baštinu, koja je ostala od predaka, mora je obrađivati i uživati i od nje živjeti. A nije časno da je potrati i potroši bez velike nevolje, već kako nalaže stari zakon i običaj, da je ondje ostavi gdje je i našao.”
Dio je to citata iz Poljičkog statuta uklesan u živcu kamenu na obiteljskom gospodarstvu Tihomira Lučića iz Gornjeg Doca, usred njegova projekta “Božićnog sela” zbog kojeg je gotovo napušteno mjesto u srcu Mosora ovaj splitski poduzetnik odveo u antologiju.
Milijun lampica
Kako najluđe stvari na svijetu na pamet padaju u nekim najčudnijim trenucima, tako je i ideja o milijunima svijeća Tihomiru zasvijetlila kada je trpio isto toliko muka. Prikovan za krevet bolovima u leđima, “svitlilo” mu je, kaže, pred očima. I dok se noću borio s bolovima, dosjetio se maštovitog projekta “Božića u Poljicima”.
Međutim, nakon milijuna blještavih lampica, stotinjak raznih životinja, Tihomirov poduzetnički duh ne miruje. Kako jedno vuče drugo, javio se na netom raspisani županijski natječaj za najam stare ruvinane školske zgrade u gornjopoljičkom zaseoku Rudine, gdje će, ako bude sreće, uskoro otvoriti Zavičajni dom Gornjih Poljica.
- Jedini sam se javio na natječaj i zgradu dobio u najam u idućih dvadeset i pet godina. Sve je to ideja moga osamnaestogodišnjeg sina Nikole i njegove zamisli o rafting centru u našem selu. Uskoro je sve postalo više od ideje. Doslovno ruševno zdanje uredili smo na način da smo prizemlje preinačili u prostoriju za rafting s malim mini barom, dok na sto pedeset četvornih metara prostranog etažnog prostora namjeravamo realizirati, sada moju ideju, o zavičajnoj kući Gornjih Poljica. Tako bismo ne samo na nekoliko mjeseci, nego tijekom cijele godine imali turizam u našem selu.
Realizacijom ovog projekta objedinili bismo zimski turizam kroz naše “Božićno selo” s onim ljetnim kroz rafting, kućom za iznajmljivanje i na koncu posjetom našoj zavičajnoj kući - cilj je Tihomira Lučića, poduzetnika i inovatora s bezbroj ideja o Poljicima, zasad još nedovoljno iskorištenoj i nepoznatoj turističkoj meki koja jednako ljeti i zimi posjetiteljima pruža ugodu kakve nigdje drugdje neće naći.
- Ono što želim, a uskoro će biti i ostvareno, to je u naš kraj donijeti dašak prošlih vremena na koja se neopravdano zaboravilo. Cijeli interijer našeg domaćinstva od prije sto i više godina već je pripremljen i samo se čeka njegovo dislociranje u nove prostorije. Godine su mi trebale da prikupim svaki pa i onaj najmanji detalj pravog poljičkog kućanstva. Jednostavno posjetitelji će imati na uvid kompletnu zbirku oruđa i oružja koji su obilježili život naših predaka.
Stari komin i komaštre
Glavno mjesto zauzimat će stari komin i komaštre kao središnja točka tadašnjeg života, druženja, sijela, umiranja i rađanja. Onda alatke tog vremena, stare slike, poljičko oružje i ostali neizostavni dijelovi ondašnjeg, iz današnje perspektive gledano, skromnog interijera. Jednako tako prilagodit ćemo i samu gradnju vremenu koje prezentiramo. Zidovi će se graditi od šiblja vrbe i graba jednako kao i prije sto godina, u nosive konstrukcije između kamenih blokova stavljat će se zemlja, a sam školski okoliš oplemenit ćemo mediteranskim biljem i maslinama. Time želimo dočarati prave vrijednosti našeg kraja.
Bogatstvo našeg postojanja i ostanka na ovom mosorskom vilajetu za turizam kao glavni i možda jedini ekonomski razvojni ciklus nisu samo četiri zida naših kuća za odmor i pogled na Cetinu. Gostima treba pružiti znatno više. Uz mir i tišinu koji su jedan od uvjeta, potrebno je i malo šušura. Realizacijom zadanih ciljeva, gosti u Gornjim Poljicima, pa i oni šire mogu uživati u raznim sadržajima. Od posjeta našem zoološkom vrtu, gastronomskoj ponudi prilagođenoj našem podneblju do raftinga i uskoro Zavičajne kuće - nepokolebljiv je Lučić u realizaciji svoga sna.
Danas za Gornji Dolac znaju i Europljani, Australci i Amerikanci, podjednako. A uskoro će se za sela na sjevernoj strani Mosora znati i šire.
Namjera investitora je skoro organiziranje međunarodne likovne kolonije u selu, što će dodatno odjeknuti po geografskim širinama i dužinama.
Mosorski dolit kamen
Ono što zamosorska sela imaju, a da malo tko zna, njihova je spretnost u obradi kamena. Mosorski dolit oduvijek je bio inspiracija brojnim umjetnicima. Oslanjajući se na tisućljetna iskustva i znanja tamošnjih klesara i dan danas ujedinjujući ljubav prema kamenu i tradiciju klesarskog zanata, velik je broj zaljubljenika u njegovu obradu.
Stoga, nadaju se Lučići, neće pofaliti interesa za umjetnost u Gornjim Poljicima. A tek Cetina i gordi Mosor, to su neiscrpni izvori umjetnosti Dalmatinske zagore.
- Sada kada sve zbrojim i oduzmem, vratimo se na početak i onaj citat iz Poljičkog statuta iz 1440. godine. To mi je bio poticaj i opomena koju sam dao isklesati u kamenu, ali ne onako na ploči pa na vide zabušiti u stinu. Htio sam isklesati u živcu kamenu, što sam uz pomoć lokalnog kamenoklesara Ivana Pavića i uspio. Namjera mi je još tu podići kameni stol i stolice da danas-sutra, ako mome sinu padne na pamet prodati ovo imanje, prije potpisivanja nekakvog kupoprodajnog ugovora, sjedne na kameni stolac i pročita citat s kamena, sabere misli i tek onda odluči o budućnosti onoga što su generacije stvarale - opominje Tihomir Lučić.