Evo osobnog primjera. Kako kao svaki pravi domaći čovjek izbjegavam Split tijekom ljeta, najviše zbog gužve i nemogućnosti parkiranja auta, ali i cijena, prošlo ljeto (osim odlazaka na neke događaje) sam prekrižio centar Splita.
Ipak sam se jedne večeri odvažio na tu avanturu i sjeo u kafić/restoran baš u centru, odma iza crkve Sv. Frane. I bio sam spreman na to da će dva pića doći do stotinu tadašnjih kuna. Tako je bilo - gin tonic (istina, gin je bio vrhunski, ne onaj od 80 kuna za litru) i domaće crno pivo (Tomislav) koštali su 86 kuna (vidite, čak i sad nakon godinu dana pamtim cijenu).
Uz to nam je simpatičan konobar, kako je bila kasna ura i praznio se restoran pa nije imao puno posla, sjeo kraj stola i raspričao se o ginu, omiljenom mi žestokom piću, i preporučio koji je gin odličan, a da nije u najvećem cjenovnom društvu.
O skupim računima u sezoni 2023. pročitajte ovdje:
Što hoću reći - znao sam da su cijene takve i nisam se šokirao kad je račun stigao. Ljeto je, lokacija je top, restoran od najboljih u gradu, i to se posebno plaća. I gin je bio vrhunski, i bilo ga je dosta u čaši, a ne da, kao na drugim mjestima, dobiješ hrpu leda, malo tonika i gin u tragovima. Ostatak ljeta mi nije palo na pamet na istom mjestu guštat u hladnom piću.
Približno istu kombinaciju (pivo i gin tonic, možda ne te kvalitete) za neku sitnu lovu dobiješ, primjerice, u Bačama na ljetnom filmskom festivalu u najboljoj mogućoj atmosferi, ili u nekom kvartovskom kafiću, a da o Solinu ne govorim...
E sad početkom svakog ljeta puni smo dojava ‘šokiranih‘ gostiju o cijenama kava i sličnih stvari u kafićima na Jadranu. Pa onda čujem, pa i u redakciji, kako je to nečuveno i da bi zapravo trebalo odredit maksimalnu cijenu!
Pogrešno! Ne samo zato što to nije u duhu tržišta, ne samo zato što niti jedna cijena nije prevelika ukoliko ima ljudi koji su spremni platiti tu cijenu i plaćaju je, nego zbog toga što svatko ima slobodu otići u kafić koji hoće i tako platiti koliko on misli da je poštena cijena.
Gledam ovaj račun iz jednog kafića na šibenskom području gdje je kava 5 ipol eura. Lako što je tolika cijena nego je kava servirana u onim kartonskim šalicama. Kad vam u kafiću netko tako donese kavu nemate se što misliti nego imate puno pravo ustati i otići. Gotovo! Takve kartonske šalice možete dobiti na kave-aparatu, kao što je svako jutro ja dobijem u jednoj pekari kraj zgrade Slobodne (i to je odlična kava, ali ih neću sad reklamirati), ali je platim euro i 40. I gotovo.
Jasno da neke vlasnike kafića i restorana nije briga hoće li ih domaći ljudi zaobilaziti zbog cijena, oni planiraju u kratkom vremenu, kako mi to kažemo, ‘oderati‘ strance. Taj Englez ili Nizozemac, kojeg uostalom ionako nije briga za cijene niti mu je to sve skupo, u taj će kafić doći jednom i gotovo, adio. Briga njega, a briga i vlasnika. Ali domaćini mogu takvog gazdi reći adio, i to ne samo ljeti nego i nakon što nas svi ti dragi gosti (vrag ih odnija, šta nisu samo poslali eure i ne dolazili ovamo da od njih sada ne možemo živit) napuste.
Dakle, evo rezimea. Kao prvo - ne može jednako koštati kava koju piješ na splitskoj Rivi ili dubrovačkom Stradunu, ili na splitskim Mejašima ili Kamenu. Kao drugo - kava može na splitskoj Rivi biti i 20 eura, ukoliko postoji dovoljno gostiju koji su je spremni platiti i da s takvom cijenom vlasnik kafića bude u plusu.
Kao treće - domaći gost ima punih 365 dana u godini da, ukoliko misli da je takva cijene nefer izbjegava taj skupi kafić i ode u neki ulicu dvije dalje. I još će možda tamo kava biti i bolja od one na Rivi.
E da, prisjetite se one lanjske hvarske jumbo pizze od 500 kuna. I svi smo se lani zgažali, ovo, ono, a pizza je išla kao luda. Vlasnik je pričao kako bi došli jahtaši i odmah naručili deset komada. Dakle, sve ima svoju publiku. I svatko može pogledati cjenik prije nego što sjedne u neki kafić, restoran ili pizzeriju. Kasnije je kasno.
Dakle, prije narudžbe - čitaj. I velika i mala slova! A brojke pogotovo. Živjeli!