Pod geslom "Gospodine, ti si pastir moj", ovogodišnji Križni put hvarske biskupije održan je na Braču, a na njemu je sudjelovalo više od 700 hodočasnika s tri otoka: Visa, Brača i Hvara.
Na put dug 16 kilometara vjernički puk trootočne biskupije krenuo je iz župne crkve u Pražnicama do Trolokva, a potom do Nerežišća. Na dijelu puta pratila ih je i kiša, ali su sudionici korizmene pobožnosti bili jači od vremenskih izazova.
U župnoj crkvi u Nerežišćima za sve sudionike Križnoga puta misu zahvalnicu predvodio biskup trootočne biskupije mons. Ranko Vidović.
Veliki odaziv
Uz njega suslavili su generalni vikar hvarske biskupije don Stanko Jerčić, dekani triju dekanata: bračkoga Ivica Huljev, hvarskoga Toni Plenković i viškoga Milan Šarić te više svećenika koji su svoje vjernike pratili u korizmenoj pobožnosti. Bili su tu redovnici i redovnice te đakoni koji pastoralno djeluju na području biskupije.
U svojoj propovijedi biskup Vidović je izrazio radost zbog velikog odaziva kazavši kako je predanje u Božju volju početak i temelj bez kojega čovjek ostaje ležati pod svojim križem, nezadovoljan svojim životom. Po njegovim riječima, križni put je jedna od najljepših pobožnosti koje nudi Crkva.
- Neka Gospodin odgovori na vaše potrebe i želje s kojima ste danas prošli križni put na Braču. Neka vas Gospodin ispuni puninom svoje milosti kako biste se vratili svojima kućama osnaženi i spremni nositi svoj životni križ do kraja - poručio je sudionicima Križnoga puta biskup Vidović.
U ime Bračkoga dekanata njegov dekan don Ivica Huljev izrazio je zahvalu svima koji su sudjelovali u organizaciji biskupijskoga križnoga puta, posebno obiteljima koje su na smještaj prihvatili hodočasnike s otoka Hvara i Visa. Večer užežin Križnoga puta održano je, naime, molitveno bdjenje u Postirama pa je dio hodočasnika prespavao na Braču, najviše u Supetru.
Tako su vjernici naša tri srednjodalmatinska otoka, usprkos lošoj međusobnoj prometnoj povezanosti, još jednom posvjedočili osjećaj zajedništva te duboke vjerske i povijesne povezanosti. Na završetku je za sve sudionike Križnoga puta priređena zajednička okrepa i druženje.
S pučinskog škoja Visa na Brač je stiglo 60 vjernika. Oni su najprije trebali oko dva i pol sata ploviti trajektom do Splita, a potom prijeći u drugi trajekt te iz Splita doploviti u Supetar, odakle su autobusima stigli na početak Križnoga puta u Pražnica. Isto toliko vremena im je trebalo i za povratak. Putovanje je za njih bio "mali križni put".
Višani se mogu podičiti kako su imali najstarijeg sudionika Križnoga puta.
Samo Bog zna
- Zovem se Lucija Kuljiš, navršila sam devedeset godina, a devedeset prva kuca na vrata. Dolazim sa škoja Visa, ali zivem u Komizi. Jo san Komiska. Ovo mi je šesti uzastopni biskupijski križni put na kojemu sam sudjelovala, a hoću li biti u stanju iduće godine, to samo Bog zna.
Velike su moje godine pa mi je ovo možda bio i posljednji, zato ću ga i posebno pamtiti. Nosim u svoju Komizu puno lipih uspomeni - kazala nam je Lucija Kuljiš, od koje smo doznali da joj je muž umro prije 30 godina, a ima sina i kćer koji žive u Kaliforniji. I ona jedan dio godine živi u Komiži, a jedan u Kaliforniji.
- U Komizi zivem soma, sve cinim soma i vodim brigu o sebi bez ičije pomoći - dodala je Lucija.
Ana Vodanović je stigla iz grada Visa i sa sobom je povela prijatelja i dvije prijateljice, a oni ne žive na "škoju".
- Moje društvo bilo je oduševljeno idejom da sudjeluju u Križnome putu i sa zadovoljstvom su prihvatili moj poziv. Dosta smo putovali, ali ne žalimo se. Bilo je ovo i za mene i za njih jedno veliko vjersko i ljudsko iskustvo - kazala je Višanka Vodanović.
Među sudionicima je bio i Komižanin Nikola Mardešić (64), koji je sudjelovao i u večernjem bdjenju užežin Križnoga puta, a spavao je kod Sretena Fabijanovića u Supetru i tvrdi kako mu je bilo super.
Nitko nije odustao
Sa susjednog otoka Hvara na Križni put stiglo je gotovo 250 hodočasnika. Njima je na raspolaganju bio katamaran koji plovi na relaciji Jelsa - Bol te potom autobusni prijevoz do odredišta na Braču.
- Zovem se Tonko Buzolić, a nadimak mi je Lojko i stigao sam iz grada Hvara. Svojim autom stigao sam do Jelse, a onda katamaranom do Brača. Na većem dijelu Križnoga puta pratila nas je kišica, ali smo mi na čelu s križem hrabro naprijed koračali do zadanoga cilja. Odustajanja nije bilo.
Sreli smo i tri časne sestre s Hvara koje pripadaju zajednici "Omnia deo".
- Hvala Bogu na ovome danu i ovome događaju - zajednički su sa smiješkom na licu kazale.
Što se tiče Brača, nije bilo mjesta iz kojega nije bilo hodočasnika. Bilo je i onih koji su došli s djecom, ali i onih koji su na svojim leđima nosili breme godina. Svi su željeli dati svoj doprinos svjedočenju vjere i spomenu na Isusovu smrt i uskrsnuće.