Ako je posljednje poglavlje Jevgenija Prigožina doista ispisano padom aviona, on je živio baš onako kako je, izgleda, umro: nasilno, razmetljivo, kičasto i u središtu intriga. Činjenice se, doduše, tek treba dodatno rasvijetliti: u srijedu poslijepodne poslovni mlažnjak Embraer Legacy, registriran na šefa plaćenika Wagnera, srušio se s neba južno od sela Kužnjenkinskoje u ruskoj regiji Tver. Svih 10 putnika je poginulo, a ruska državna agencija za zrakoplovstvo rekla je da je Prigožin bio u avionu.
Nije dugo trebalo da teorije počnu kolati internetom. Je li avion oboren? Je li u njega bila postavljena bomba? Je li Prigožin stvarno mrtav? Čini se da je ruski propagandist Vladimir Solovjov među prvima sugerirao sumnju u Prigožinov kraj, implicirajući u izjavi na Telegramu da su izvješća o oligarhovoj smrti preuranjena – navodi CNN u analizi smrti šefa Wagnera.
Ukrajinci i njihovi saveznici, insinuirao je Solovjov, šire lažnu poruku o smrti Jevgenija Prigožina na temelju izvješća ruskog državnog televizijskog kanala. Solovjov je odranije poznat po brzom i opuštenom igranju s činjenicama, pa je i ovaj put brzo ustuknuo i utihnuo. No, same okolnosti jučerašnje zrakoplovne nesreće, kao i Prigožinov otvoreni sukob s Kremljom u lipnju, čine se doista previše šablonskima, kao da su istrgnuti sa stranica drugorazrednog trilera.
Uostalom, u danima nakon neuspjelog marša njegovih ratnih trupa prema Moskvi, ruska državna televizija otkrila je Prigožinovu sklonost perikama, kamuflažnim maskama i putovnicama s više identiteta, a sve je to pronađeno u jednoj od njegovih gangsterskih šik rezidencija. Ne bi bilo nimalo neuobičajeno da je Prigožin – koji je vodio i ozloglašene Putinove “farme trolova”, uključene u miješanje u američke predsjedničke izbore 2016. – još jednom ‘zatrolao‘ cijeli svijet inscenirajući svoju smrt.
Ruski istraživački mediji objavili su svojedobno da je šef Wagnera plaćao angažman najmanje jednog svog dvojnika. Sve su to prilično jezive stvari, ali nimalo sumornije od Prigožinovih ranijih izvedbi. Na kraju krajeva, on je bio čovjek koji je bolje resurse za svoje borce u Ukrajini tražio javno objavljujući slike njihovih unakaženih tijela. Njegove psovke prožete tiradama protiv vrhovnog ruskog vojnog vrha, čije je zapovjednike podrugljivo zvao ‘debelim mačkama‘, zapečatile su njegovu reputaciju glavnog ruskog negativca u sporednoj ulozi.
Istražni odbor, najviše rusko tijelo za provođenje zakona, otvorilo je kaznenu istragu zrakoplovne nesreće u kojoj je zbrisan vrh Wagnera. Istraga se provodi prema članku 263. Kaznenog zakona Ruske Federacije - kršenje pravila sigurnosti kretanja i zračnog prometa. To što Putinovo tužiteljstvo vodi ovu priču nije baš obećavajući razvoj događaja u smislu transparentnosti. Na kraju krajeva, ista državna institucija bila je alat i u političkim naporima da se kazneno gone svi protivnici ruskog predsjednika Vladimira Putina, uključujući oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog. Očekivati od njih nepristrano izvješće je isto što i očekivati da ruska državna televizija prestane izvještavati po napucima iz Kremlja. Bez obzira hoće li se nakon te istrage saznati išta više o pravom uzroku ove avionske nesreće i Prigožinovoj smrti, ona ipak ukazuje na važno pitanje: tko bi imao motiv i potrenbna sredstva da se riješi Prigožina i njegovih glavnih pobočnika? Naravno da je prvi odgovor na to Putin, ali on nikako nije i jedini.
Pad Prigožinovog zrakoplova dogodio se samo dva mjeseca nakon što je Prigožin sa svojim plaćeničkim trupama organizirao pobunu i marš na Moskvu, najveći izazov Putinovoj vladavini u više od dva desetljeća. Samo nekoliko dana nakon pobune, bijesni Putin jasno je dao do znanja da na Wagnerove postupke gleda kao na oblik izdaje. Iako nije spomenuo Prigožina po imenu, optužio je “organizatore pobune” da su izdali samu Rusiju. U tjednima koji su uslijedili ipak nije došlo do brze odmazde Kremlja, premda je riječ o prilično neoprostivom prijestupu.
Borcima Wagnera dopušteno je preseljenje u susjednu Bjelorusiju, prema dogovoru koji je navodno sklopio bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko. Prigožin se ubrzo nastavio pojavljivati u javnosti, uveseljavajući afričke dužnosnike na marginama rusko-afričkog samita u St. Petersburgu i dajući javne izjave o puču u Nigeru. Uza sve svoje bahaćenje, možda se s vremenom sjetio da je osveta ipak jelo koje je najbolje poslužiti hladno, bez obzira na to koliko neprijatelja imao.
Ako je ruska država imala režiserske prste u padu Prigožinova Embraera, to bi moglo pojačati osjećaj da Rusija ulazi u Smutnoe vremâ (Vrijeme nevolja). U Rusiji se ta fraza odnosi na razdoblje bezakonja i nasilne krize nasljedstva s početka sedamnaestog stoljeća. Taj krah budi neugodna sjećanja i na anarhične 1990-e, kada su Rusi patili zbog neuspješne i nasilne tranzicije na tržišnu ekonomiju, a politička ubojstva bila rutinska. Pod Putinom je etablirana riječ ‘defenestracija‘, kao neka vrsta morbidne šale za sklonost protivnika režima fatalnim padovima s prozora. Može li defenestracija biti izvršena i drugim sredstvima?
Misteriozne zrakoplovne nesreće odavno su uzorak političkog alata u nekim visokoprofilnim slučajevima u ruskoj politici. Ruski istraživački novinar Artem Borovik umro je 2000., netom nakon što se njegov avion za Kijev srušio nakon polijetanja iz moskovske zračne luke Šeremetjevo. General Aleksander Lebed – nekadašnji veteran više ruskih ratova, predsjednički kandidat i regionalni guverner, poginuo je 2002. u helikopterskog nesreći, čime je mnoge, uključujući Putina, trajno lišio straha od istaknutog političkog favorita. Dakle, pitanje cui bono – ili tko ima najviše koristi od smrti šefa Wagnera – ne treba olako gubiti iz vida.
U pronicljivoj analizi nakon neuspješnog Wagnerovog puča, Vanda Felbab-Brown s Instituta Brookings primijetila je da bi za Kremlj moglo biti korisno restrukturirati ključne Prigožinove aktivnosti, ili ih staviti pod novu upravu.
“Umjesto da potpuno likvidiraju Wagner u Africi i na Bliskom istoku, ruske obavještajne službe će vjerojatno očistiti Wagnerove strukture od neposlušnika kako bi oslabile afinitete prema Prigožinu i ojačale veze s Kremljom”, utvrdila je tad ova analitičarka. „Takvo restrukturiranje oponašalo bi prividnu sklonost ruskog predsjednika Vladimira Putina prema Wagneru: prebacivanje nekih kadrova pod rusku vojsku, razoružavanje drugih i dopuštanje trećima da djeluju u poluneovisnom formatu, ali pod novim vodstvom i s minimaliziranom Prigožinovom moći.”
Sve njezine pretpostavke su se s vremenom obistinile. Situacija iz perspektive Kremlja uopće nije previše izmijenjena. Ako je Prigožin zbilja mrtav, živjeti će neki novi ‘prigožini‘.