stdClass Object
(
[id] => 1308865
[title] => Nismo ga poslušali. Slavni znanstvenik je još 1985. upozoravao: Sad je vrijeme da djelujemo protiv klimatskih promjena!
[alias] => nismo-ga-poslusali-slavni-znanstvenik-je-jos-1985-upozoravao-sad-je-vrijeme-da-djelujemo-protiv-klimatskih-promjena
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Još prije 38 godina, kad je pozvan da, među ostalima, pred američkim Kongresom svjedoči o temi klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, slavni znanstvenik Carl Sagan govorio je, zapravo, i o onome što se, ranije nikad viđeno, proteklih dana događalo u Zagrebu.
Strašno nevrijeme koje je na potezu od Slovenije, preko Zagreba i Slavonije, do Srbije i Rumunjske odnijelo četiri života i donijelo golemu, još neutvrđenu materijalnu štetu, donijelo je još nešto – puno upitnika iznad glava i veliko zajedničko pitanje: što se to, zaboga, dogodilo?
Precizna objašnjenja o tome što se aktualno vrtložilo, kakvi su tlakovi vladali u atmosferi, gdje se i koliko vlage koncentriralo, što su kumulonimbusi i kako su se stvorile grmljavinske superćelije..., daju ovih dana meteorolozi. Oni su, dapače, i najavili da veliko nevrijeme dolazi na područje Zagreba.
Klimatolozi, pak, i znanstvenici srodnih disciplina koji zbivanja u atmosferi prate ‘na duge staze’ već desetljećima upozoravaju da se klima, pod utjecajem čovjekova djelovanja, mijenja i da će kao posljedica tog mijenjanja meteorološki događaji biti sve češći, sve lokaliziraniji, i sve veće snage, te da će ih zbog tih osobina biti sve teže na vrijeme predvidjeti i na njih upozoriti.
Desetljeće znanstvenih upozorenja
Da, u pitanju su posljedice klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, o čemu ovih dana, zbog stalnih temperaturnih rekorda koji padaju na sve strane, razmišljamo češće nego inače. Ljude zbunjuje to što jest suho i vruće, ali lako može postati kišno, vjetrovito, olujno.
---
Kumulonimbusni oblak nad Zagrebom
Ivana Nobilo/Cropix
---
“Upravo onako kako su znanstvenici predvidjeli”, donosi nedavno The New Yorker u dnevnom komentaru naslovljenom sa Je li već dovoljno vruće da političari poduzmu pravu akciju?, “takve temperature izazivaju kaskadni niz katastrofa širom svijeta. Zapamtite jednu od suštinskih činjenica našeg stoljeća: topli zrak zadržava više vodene pare nego hladni. U suhim područjima to izaziva suše, ali sva ta voda se iz zraka negdje mora spustiti.” Odatle razorne poplave i klizišta u Japanu, Kini, Indiji, Španjolskoj, SAD-u... A i kod nas, u Hrvatskoj.
Znanstvenici doista već desetljećima upozoravaju na klimatske promjene; tamo negdje pedesetih i šezdesetih godina i sami su još bili zbunjeni vrijednostima koje su hvatale neobične trendove i navele ih da predvide globalno zahlađenje, da bi se s vremenom iskristaliziralo u kojem pravcu stvari idu, i da se zapravo radi o zatopljenju.
Među njima znanstvenicima se posebno isticao Carl Sagan (1934. – 1996.), američki astronom, planetolog, kozmolog, astrofizičar, pionir egzobiologije, grane biologije koja se bavi istraživanjem mogućnosti izvanzemaljskog života. Bio je veliki popularizator znanosti; imao je neobično snažno izraženu vještinu da jednostavno obrazloži iznimno složene procese i pojave i za njih zainteresira ‘običan svijet’.
Čuvena je Saganova sintagma "blijedoplava točka" (Pale Blue Dot), što je i naslov jedne od njegovih knjiga; naziva tako naš planet, ilustrirajući koliko je, gledan iz velike svemirske udaljenosti, sitan, krhak, osjetljiv i vrijedan. Nazvao ga je tako inspiriran slikom koju je - upravo na njegov prijedlog - snimio Voyager 1 14. veljače 1990.; približavajući se rubu Sunčeva sustava, letjelica je okrenuta da posljednji put pogleda i snimi svoj matični planet, s udaljenosti od oko 6,4 milijarde kilometara. Gledana odatle, Zemlja je tek sićušna svjetlosna točka. Pale Blue Dot.
---
---
‘Što mislite koliko su Sjedinjene Države potrošile na Hladni rat?‘
Sagan, profesor na Svečilištu Cornell, istaknuo se svojim (popularno)znanstvenim publikacijama, te kao koscenarist i narator fenomenalne znanstveno-dokumentarne TV serije “Kozmos: Osobno putovanje” (PBS, 1980.), jedne od najglednijih serija ikad, snimljene prema njegovoj knjizi "Kozmos", prvoj znanstvenoj publikaciji ikad prodanoj u više od pola milijuna primjeraka.
Sagan je na Petom forumu o rastućim problemima (5th Emerging Issues Forum) 1990. godine u SAD-u, kao dugim pljeskom dočekan govornik, istaknuo utjecaje klimatskih promjena i potrebu borbe protiv njih. U jednom dijelu svoga izlaganja postavio je jednostavno pitanje: “Što mislite, koliko su novca Sjedinjene Države potrošile od 1945. na Hladni rat?”
Saganovu fascinantnu ‘računicu‘ iz toga govora često se citira, pogotovo zato što je ista ta računica i danas, s današnjim ratovima, zastrašujuće aktualna.
Neki ljudi ne vjeruju da su strašna predviđanja neizbježna i stoga se opiru trošenju novca za borbu protiv klimatskih promjena, rekao je Sagan tom prilikom prije 33 godine. I nastavio:
- Ali što da je takav otpor prevladao na vrhuncu Hladnog rata? Počevši od 1945. godine, SAD je potrošio ukupno oko 10 bilijuna dolara (usput, više od 19 bilijuna dolara u današnjim dolarima) za Hladni rat. Jesmo li bili sigurni da će Rusi izvršiti invaziju? Sto posto? Očito ne, jer invazije nije bilo. Što ako smo samo deset posto sigurni? Još uvijek je postojao jak argument da se moramo pripremiti za najgori slučaj jer bi ishod, ako ne budemo spremni, mogao biti katastrofalan.
Što se moglo kupiti za 10 bilijuna dolara 1990.? Prema Saganu, sve u SAD-u, doslovno sve, osim zemlje. Svaku kuću, zgradu, vozilo, avion, pelenu, olovku, brod, odjevni predmet...
- Bila je to ogromna količina novca, potrošena da nas zaštiti od nečega što je neizvjesno, ali potencijalno katastrofalno.
Sagan zatim pita zašto se isti argument ne odnosi na potrošnju za borbu protiv klimatskih promjena?
- Čak i ako mislite da postoji samo mala vjerojatnost da su predviđanja točna, a posljedice su tako strašne, nije li prikladno potrošiti kako bismo pokušali spriječiti taj katastrofalni ishod, baš kao što smo potrošili dovoljno novca da kupimo sve u SAD-u kako bismo se obranili od sovjetske invazije?
Ističe zatim da za razliku od vojne potrošnje, koja koristi samo segmentu gospodarstva u ograničenom vremenskom razdoblju, sav novac koji bismo potrošili na borbu protiv klimatskih promjena bio bi ekonomski koristan - čak i ako se klimatske promjene ne dogode.
I predlaže - ne zaboravimo, 1990. godine! - konkretne korake za ublažavanje klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja: među ostalim, učinkovitiju proizvodnju električne energije, sagorijevanje manje fosilnih goriva, traženje alternative fosilnim gorivima u energiji vjetra, sunca, geotermalnoj, kao i nuklearnoj energiji uz određene uvjete u pogledu sigurnosti i sprječavanja proizvodnje urana za oružje, sadnju više šuma koje hvataju i skladište CO2, umjesto da ih uništavamo, suočavanje sa svjetskom populacijskom krizom...
Svjedočenje pred američkim Kongresom
A pet godina ranije, 1985., u svjedočenju pred američkim Kongresom - gdje je pozvan da govori o klimatskim promjenama, globalnom zatopljavanju te da objasni efekt staklenika, rekao je, među ostalim: Moć ljudskih bića da (...) mijenjaju okoliš raste kako naša tehnologija raste, a u ovom trenutku očito smo dosegnuli stupanj u kojem smo sposobni, i namjerno i nenamjerno, napraviti značajne promjene u globalnoj klimi i globalnom ekosustavu.
---
---
Rekao je kako smo na promjene u globalnoj klimi u manjem opsegu utjecali jako dugo, nevodeći primjer poljoprivrede kojom se bavimo već desecima tisuća godina, radi koje smo, da bi dobili obradivu površinu, tisućljećima sjekli i palili šume i raslinje mijenjajući albedo, reflektivnost Zemlje.
Objašnjavao je da je efekt staklenika u osnovi dobar, da bi bez njega temperatura na Zemlji bila prosječno tridesetak stupnjeva niža, odnosno smrzla bi se, no da je ravnoteža tog “staklenika” krhka, i da samo malo odstupanje gore ili dolje može izazvati teške klimatske poremećaje i posljedice.
U svjedočenju pred Kongresom Sagan je naglasio kako učinci ‘efekta staklenika’ zahvaćaju više od jedne ljudske generacije, zbog čega “postoji tendencija reći da oni nisu naš problem. Naravno, onda oni nisu ničiji problem (...), neka se sljedeće stoljeće brine o tome. Ali problem je što je efekt staklenika jedan od efekata koji imaju duge vremenske konstante. Ako sada ne brinete o tome, kasnije će biti prekasno. Tako ovim, kao i mnogim drugim problemima, izuzetno teške probleme prenosimo na našu djecu – a vrijeme za njihovo rješavanje, ako se uopće i mogu riješiti, sada je.”
Bilo je to, dakle, prije gotovo četrdeset godina. U tom razdoblju mogli smo puno, ili puno više učiniti – ali nismo. Sagan je naglašavao i da ni jedna nacija ne može sama riješiti ovaj problem ("molekule ugljikova dioksida nije briga za nacionalne granice, one nemaju putovnicu"), i da njegovo rješavanje traži transnacionalnu i transgeneracijsku perspektivu.
Umjesto toga, imamo staru dobru politiku “poslije nas – potop”.
Carl Sagan, ameri\u010dki astronom, planetolog, kozmolog, astrofizi\u010dar, pionir egzobiologije, grane biologije koja se bavi istra\u017eivanjem mogu\u0107nosti izvanzemaljskog \u017eivota. Bio je veliki popularizator znanosti; imao je neobi\u010dno sna\u017eno izra\u017eenu vje\u0161tinu da jednostavno obrazlo\u017ei iznimno slo\u017eene procese i pojave i za njih zainteresira \u2018obi\u010dan svijet\u2019<\/p>","
Carl Sagan, američki astronom, planetolog, kozmolog, astrofizičar, pionir egzobiologije, grane biologije koja se bavi istraživanjem mogućnosti izvanzemaljskog života. Bio je veliki popularizator znanosti; imao je neobično snažno izraženu vještinu da jednostavno obrazloži iznimno složene procese i pojave i za njih zainteresira ‘običan svijet’
Carl Sagan, američki astronom, planetolog, kozmolog, astrofizičar, pionir egzobiologije, grane biologije koja se bavi istraživanjem mogućnosti izvanzemaljskog života. Bio je veliki popularizator znanosti; imao je neobično snažno izraženu vještinu da jednostavno obrazloži iznimno složene procese i pojave i za njih zainteresira ‘običan svijet’
Ivana Nobilo/Cropix
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Još prije 38 godina, kad je pozvan da, među ostalima, pred američkim Kongresom svjedoči o temi klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, slavni znanstvenik Carl Sagan govorio je, zapravo, i o onome što se, ranije nikad viđeno, proteklih dana događalo u Zagrebu.
Strašno nevrijeme koje je na potezu od Slovenije, preko Zagreba i Slavonije, do Srbije i Rumunjske odnijelo četiri života i donijelo golemu, još neutvrđenu materijalnu štetu, donijelo je još nešto – puno upitnika iznad glava i veliko zajedničko pitanje: što se to, zaboga, dogodilo?
Precizna objašnjenja o tome što se aktualno vrtložilo, kakvi su tlakovi vladali u atmosferi, gdje se i koliko vlage koncentriralo, što su kumulonimbusi i kako su se stvorile grmljavinske superćelije..., daju ovih dana meteorolozi. Oni su, dapače, i najavili da veliko nevrijeme dolazi na područje Zagreba.
Klimatolozi, pak, i znanstvenici srodnih disciplina koji zbivanja u atmosferi prate ‘na duge staze’ već desetljećima upozoravaju da se klima, pod utjecajem čovjekova djelovanja, mijenja i da će kao posljedica tog mijenjanja meteorološki događaji biti sve češći, sve lokaliziraniji, i sve veće snage, te da će ih zbog tih osobina biti sve teže na vrijeme predvidjeti i na njih upozoriti.
Desetljeće znanstvenih upozorenja
Da, u pitanju su posljedice klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, o čemu ovih dana, zbog stalnih temperaturnih rekorda koji padaju na sve strane, razmišljamo češće nego inače. Ljude zbunjuje to što jest suho i vruće, ali lako može postati kišno, vjetrovito, olujno.
---
Kumulonimbusni oblak nad Zagrebom
Ivana Nobilo/Cropix
---
“Upravo onako kako su znanstvenici predvidjeli”, donosi nedavno The New Yorker u dnevnom komentaru naslovljenom sa Je li već dovoljno vruće da političari poduzmu pravu akciju?, “takve temperature izazivaju kaskadni niz katastrofa širom svijeta. Zapamtite jednu od suštinskih činjenica našeg stoljeća: topli zrak zadržava više vodene pare nego hladni. U suhim područjima to izaziva suše, ali sva ta voda se iz zraka negdje mora spustiti.” Odatle razorne poplave i klizišta u Japanu, Kini, Indiji, Španjolskoj, SAD-u... A i kod nas, u Hrvatskoj.
Znanstvenici doista već desetljećima upozoravaju na klimatske promjene; tamo negdje pedesetih i šezdesetih godina i sami su još bili zbunjeni vrijednostima koje su hvatale neobične trendove i navele ih da predvide globalno zahlađenje, da bi se s vremenom iskristaliziralo u kojem pravcu stvari idu, i da se zapravo radi o zatopljenju.
Među njima znanstvenicima se posebno isticao Carl Sagan (1934. – 1996.), američki astronom, planetolog, kozmolog, astrofizičar, pionir egzobiologije, grane biologije koja se bavi istraživanjem mogućnosti izvanzemaljskog života. Bio je veliki popularizator znanosti; imao je neobično snažno izraženu vještinu da jednostavno obrazloži iznimno složene procese i pojave i za njih zainteresira ‘običan svijet’.
Čuvena je Saganova sintagma "blijedoplava točka" (Pale Blue Dot), što je i naslov jedne od njegovih knjiga; naziva tako naš planet, ilustrirajući koliko je, gledan iz velike svemirske udaljenosti, sitan, krhak, osjetljiv i vrijedan. Nazvao ga je tako inspiriran slikom koju je - upravo na njegov prijedlog - snimio Voyager 1 14. veljače 1990.; približavajući se rubu Sunčeva sustava, letjelica je okrenuta da posljednji put pogleda i snimi svoj matični planet, s udaljenosti od oko 6,4 milijarde kilometara. Gledana odatle, Zemlja je tek sićušna svjetlosna točka. Pale Blue Dot.
---
---
‘Što mislite koliko su Sjedinjene Države potrošile na Hladni rat?‘
Sagan, profesor na Svečilištu Cornell, istaknuo se svojim (popularno)znanstvenim publikacijama, te kao koscenarist i narator fenomenalne znanstveno-dokumentarne TV serije “Kozmos: Osobno putovanje” (PBS, 1980.), jedne od najglednijih serija ikad, snimljene prema njegovoj knjizi "Kozmos", prvoj znanstvenoj publikaciji ikad prodanoj u više od pola milijuna primjeraka.
Sagan je na Petom forumu o rastućim problemima (5th Emerging Issues Forum) 1990. godine u SAD-u, kao dugim pljeskom dočekan govornik, istaknuo utjecaje klimatskih promjena i potrebu borbe protiv njih. U jednom dijelu svoga izlaganja postavio je jednostavno pitanje: “Što mislite, koliko su novca Sjedinjene Države potrošile od 1945. na Hladni rat?”
Saganovu fascinantnu ‘računicu‘ iz toga govora često se citira, pogotovo zato što je ista ta računica i danas, s današnjim ratovima, zastrašujuće aktualna.
Neki ljudi ne vjeruju da su strašna predviđanja neizbježna i stoga se opiru trošenju novca za borbu protiv klimatskih promjena, rekao je Sagan tom prilikom prije 33 godine. I nastavio:
- Ali što da je takav otpor prevladao na vrhuncu Hladnog rata? Počevši od 1945. godine, SAD je potrošio ukupno oko 10 bilijuna dolara (usput, više od 19 bilijuna dolara u današnjim dolarima) za Hladni rat. Jesmo li bili sigurni da će Rusi izvršiti invaziju? Sto posto? Očito ne, jer invazije nije bilo. Što ako smo samo deset posto sigurni? Još uvijek je postojao jak argument da se moramo pripremiti za najgori slučaj jer bi ishod, ako ne budemo spremni, mogao biti katastrofalan.
Što se moglo kupiti za 10 bilijuna dolara 1990.? Prema Saganu, sve u SAD-u, doslovno sve, osim zemlje. Svaku kuću, zgradu, vozilo, avion, pelenu, olovku, brod, odjevni predmet...
- Bila je to ogromna količina novca, potrošena da nas zaštiti od nečega što je neizvjesno, ali potencijalno katastrofalno.
Sagan zatim pita zašto se isti argument ne odnosi na potrošnju za borbu protiv klimatskih promjena?
- Čak i ako mislite da postoji samo mala vjerojatnost da su predviđanja točna, a posljedice su tako strašne, nije li prikladno potrošiti kako bismo pokušali spriječiti taj katastrofalni ishod, baš kao što smo potrošili dovoljno novca da kupimo sve u SAD-u kako bismo se obranili od sovjetske invazije?
Ističe zatim da za razliku od vojne potrošnje, koja koristi samo segmentu gospodarstva u ograničenom vremenskom razdoblju, sav novac koji bismo potrošili na borbu protiv klimatskih promjena bio bi ekonomski koristan - čak i ako se klimatske promjene ne dogode.
I predlaže - ne zaboravimo, 1990. godine! - konkretne korake za ublažavanje klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja: među ostalim, učinkovitiju proizvodnju električne energije, sagorijevanje manje fosilnih goriva, traženje alternative fosilnim gorivima u energiji vjetra, sunca, geotermalnoj, kao i nuklearnoj energiji uz određene uvjete u pogledu sigurnosti i sprječavanja proizvodnje urana za oružje, sadnju više šuma koje hvataju i skladište CO2, umjesto da ih uništavamo, suočavanje sa svjetskom populacijskom krizom...
Svjedočenje pred američkim Kongresom
A pet godina ranije, 1985., u svjedočenju pred američkim Kongresom - gdje je pozvan da govori o klimatskim promjenama, globalnom zatopljavanju te da objasni efekt staklenika, rekao je, među ostalim: Moć ljudskih bića da (...) mijenjaju okoliš raste kako naša tehnologija raste, a u ovom trenutku očito smo dosegnuli stupanj u kojem smo sposobni, i namjerno i nenamjerno, napraviti značajne promjene u globalnoj klimi i globalnom ekosustavu.
---
---
Rekao je kako smo na promjene u globalnoj klimi u manjem opsegu utjecali jako dugo, nevodeći primjer poljoprivrede kojom se bavimo već desecima tisuća godina, radi koje smo, da bi dobili obradivu površinu, tisućljećima sjekli i palili šume i raslinje mijenjajući albedo, reflektivnost Zemlje.
Objašnjavao je da je efekt staklenika u osnovi dobar, da bi bez njega temperatura na Zemlji bila prosječno tridesetak stupnjeva niža, odnosno smrzla bi se, no da je ravnoteža tog “staklenika” krhka, i da samo malo odstupanje gore ili dolje može izazvati teške klimatske poremećaje i posljedice.
U svjedočenju pred Kongresom Sagan je naglasio kako učinci ‘efekta staklenika’ zahvaćaju više od jedne ljudske generacije, zbog čega “postoji tendencija reći da oni nisu naš problem. Naravno, onda oni nisu ničiji problem (...), neka se sljedeće stoljeće brine o tome. Ali problem je što je efekt staklenika jedan od efekata koji imaju duge vremenske konstante. Ako sada ne brinete o tome, kasnije će biti prekasno. Tako ovim, kao i mnogim drugim problemima, izuzetno teške probleme prenosimo na našu djecu – a vrijeme za njihovo rješavanje, ako se uopće i mogu riješiti, sada je.”
Bilo je to, dakle, prije gotovo četrdeset godina. U tom razdoblju mogli smo puno, ili puno više učiniti – ali nismo. Sagan je naglašavao i da ni jedna nacija ne može sama riješiti ovaj problem ("molekule ugljikova dioksida nije briga za nacionalne granice, one nemaju putovnicu"), i da njegovo rješavanje traži transnacionalnu i transgeneracijsku perspektivu.
Umjesto toga, imamo staru dobru politiku “poslije nas – potop”.
Carl Sagan, američki astronom, planetolog, kozmolog, astrofizičar, pionir egzobiologije, grane biologije koja se bavi istraživanjem mogućnosti izvanzemaljskog života. Bio je veliki popularizator znanosti; imao je neobično snažno izraženu vještinu da jednostavno obrazloži iznimno složene procese i pojave i za njih zainteresira ‘običan svijet’
Carl Sagan, američki astronom, planetolog, kozmolog, astrofizičar, pionir egzobiologije, grane biologije koja se bavi istraživanjem mogućnosti izvanzemaljskog života. Bio je veliki popularizator znanosti; imao je neobično snažno izraženu vještinu da jednostavno obrazloži iznimno složene procese i pojave i za njih zainteresira ‘običan svijet’Shutterstock
Još prije 38 godina, kad je pozvan da, među ostalima, pred američkim Kongresom svjedoči o temi klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, slavni znanstvenik Carl Sagan govorio je, zapravo, i o onome što se, ranije nikad viđeno, proteklih dana događalo u Zagrebu.
Strašno nevrijeme koje je na potezu od Slovenije, preko Zagreba i Slavonije, do Srbije i Rumunjske odnijelo četiri života i donijelo golemu, još neutvrđenu materijalnu štetu, donijelo je još nešto – puno upitnika iznad glava i veliko zajedničko pitanje: što se to, zaboga, dogodilo?
Precizna objašnjenja o tome što se aktualno vrtložilo, kakvi su tlakovi vladali u atmosferi, gdje se i koliko vlage koncentriralo, što su kumulonimbusi i kako su se stvorile grmljavinske superćelije..., daju ovih dana meteorolozi. ...
