stdClass Object
(
[id] => 1329135
[title] => Zašto Srbi tako uporno ubijaju svoje najbolje Srbe - ovo je priča o jednom takvom. Što bi nam sad rekao mrtvi Oliver?
[alias] => zasto-srbi-tako-uporno-ubijaju-svoje-najbolje-srbe-ovo-je-prica-o-jednom-takvom-sto-bi-nam-sad-rekao-mrtvi-oliver
[catid] => 245
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Najjednostavnije kazano, čini se da su Olivera Ivanovića ubili isti oni koji su prije dva tjedna mučki ubili kosovskog policajca Afrima Bunjakua, koji su ranili još jednog, a onda se povukli u Srbiju očekujući nove direktive od matice i oficijelnog Beograda.
U rano jutro tog 16. siječnja 2018. godine, sa šest hitaca u leđa ubijen je srpski političar Oliver Ivanović ispred sjedišta svoje stranke u Kosovskoj Mitrovici. Ovaj sposobni proeuropski političar, koji je govorio engleski, talijanski i, što je najvažnije, albanski jezik, bio je odavno trn u oku oficijelnom Beogradu upravo zbog samog Beograda i njegova smrt iz ove perspektive bila je, nažalost, očekivana.
Srbijansko ubijanje najboljih kao politička tradicija
Da bismo shvatili tko je bio Oliver Ivanović, a još više zbog čega je ubijen, moramo znati da je srbijanska politika samo u zadnja tri desetljeća aktivno radila, a što će reći da je ubijala svoje najumnije ljude koji su željeli da Srbe i Srbiju primaknu civilizacijskim vrijednostima.
Ovdje su sasvim dovoljna dva primjera:
Ivan Stambolić, čovjek koji je umjesto notornog Slobodana Miloševića trebao voditi Srbiju na početku devedesetih, doživio je potpuno skrajnuće od strane Miloševićeva militantnog neočetničkog režima, a na koncu je 2000. godine surovo ubijen od strane istih tih Miloševićevih gaulajtera. Naknadnom istragom je utvrđeno da su otmicu, ubojstvo pištoljem, spaljivanje tijela i zakopavanje na Fruškoj gori 25. 8. 2000. izvršili pripadnici Jedinice za specijalne operacije Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, a ubojice su predvođene Miloradom Ulemekom Legijom, istim onim koji je operativno rukovodio Đinđićevim ubojstvom.
---
A J B
---
I sad dolazimo do Zorana Đinđića, kojemu je glave došao mafijaški establišment neoradikala, a koji su imali za cilj i na koncu i uspjeli Srbiju skrenuti s EU puta i vratiti je pod ideološko okrilje Rusije, u naručje retrogradnog svijeta.
Kao što vidimo, srbijansko društvo, prateće politike i najviše službe koje sve vrijeme opstaju imaju jedan jedini zadatak - slomiti pod cijenu života svakog onog tko je imalo s pozicije moći spreman to društvo voditi k nekoj civiliziranosti.
Kazna za otkazivanje poslušnosti Beogradu je smrt
I možda bi slučaj Olivera Ivanovića - talentiranog političara, strojarskog inženjera, nositelja crnog pojasa u karateu, a koji je početo trenirati u Zagrebu gdje je živio nekoliko godina tijekom školovanja - bio izoliran, kažem, možda bismo o njemu mogli govoriti kao o nekakvoj usputnoj, slučajnoj žrtvi ucjene, da nije tog surovog paterna kojim se vodi srbijanska politika još od Obrenovića, a to je primjena atentata kao političkog akta.
---
O Draganu Bursaću
Autor ovoga teksta je Dragan Bursać, profesor filozofije, poznati kolumnist i novinar iz Bosne i Hercegovine. Mnogi ga znaju po njegovim britkim opservacijama događaja na Balkanu. Dragan je naš novi suradnik.
---
No, prije nego se pozabavimo dokazima, da pogledamo koja je to osnovna, fundamentalna "krivica" zbog koje je Oliver Ivanović, umjereni proeuropski političar, platio glavom...
Prvo i osnovno, Ivanović je preko svoje političke partije inzistirao na tomu da odluke lokalnih Srba na Kosovu donose baš oni, dakle lokalni Srbi, a ne režim u Beogradu, kojim je komandirao i kojim i danas komandira Aleksandar Vučić, a koji ima svu logistiku "srpskog sveta" u svojim rukama. S vremenom je Ivanović izrastao u moćnu lokalnu političku figuru čije je inzistiranje da Srbi s Kosova biraju svoje lokalne predstavnike mimo beogradskih direktiva žestilo i do ludila dovodilo taj službeni Beograd.
Tako je na zadnjim lokalnim izborima na Kosovu u listopadu 2017. godine Ivanović bio protukandidat Goranu Rakiću, kojega je Srbija instalirala na mjesto gradonačelnika Sjeverne (Kosovske) Mitrovice.
I da odmah bude jasno, Ivanoviću su u tim vremenima zapaljeni automobil i kancelarija, postavljena bomba pod automobil… shvatili ste, obrazac je bio zastrašiti ili ubiti proeuropskog političara na Kosovu. Sam Ivanović odlično je detektirao cilj napada, kazavši da im nije svrha zastrašiti njega, nego njegove političke sljedbenike, kao i sve Srbe sa sjevera Kosova koji ne slušaju oficijelni Beograd i koji rade proaktivno s Prištinom i vlastima Kosova.
---
Sasa Djordjevic/Afp
---
I na koncu, prijetnje su, velim, materijalizirane, Ivanović je mučki ubijen tog 16. siječnja 2018., dakle prije više od pet godina i mi do danas službeno ne znamo tko je ubojica i po čijem nalogu je ubojstvo izvedeno.
Ono što pak znamo jest pusti fakat da svijet bez Olivera Ivanovića najviše odgovara velikosrpskom narativu, a koji se kreira u Beogradu, a još više znamo da se nakon njegova ubojstva kriminalno-četnički klan iza kojega stoji terorist Milan Radoičić razbaškario Kosovom.
Direktno mu dajem priliku, to je taj kriminalac!
A kad smo kod Milana Radoičića, istog onog koji je prije nekoliko dana sa svojim oružanom skupinom i srbijanskom vojnom logistikom upao na tlo Kosova, ubio kosovskog policajca Afrima Bunjakua i ranio još jednog te dugim cijevima pravio kaos, bilo bi zanimljivo poslušati izjavu o njemu,
koju je netom prije ubojstva dao pokojni Oliver Ivanović, a koja se nedavno pojavila na društvenim mrežama:
"Takav je osjećaj. Samo što ovdje nije vojska, nego kriminal. Nažalost, centar moći nije u zgradi općine, zgrada općine potpada pod ovaj drugi neformalni centar moći. I tu se utvrđuje politika. Ono što mene strašno zabrinjava je to da pojedinci iz vlasti Srbije spominju taj drugi, alternativni centar moći, neformalni centar moći – kao primjer za nešto", istaknuo je tada Ivanović za BIRN.
Na pitanje koji je to centar, Ivanović odgovara:
"Predsjednik (Aleksandra Vučić) je spomenuo Milana Radoičića, što mene zabrinjava, iskreno rečeno. Strašno me zabrinjava što uzima njega kao primjer borca za opstanak srpstva na Kosovu. Nemojte citirati, neka ostane samo na ovome zato što… Direktno mu dajem priliku da me… Zapamtite to. To ćete imati. To je taj kriminalac."
---
A J B
---
Dakle, odjednom, pet godina poslije dobivamo gotovo potpunu sliku o smrti jednog progresivnog srpskog političara, koji se odmetnuo od "matice Srbije" i koji je počeo surađivati s legitimnim vlastima države Kosovo i koji se borio protiv lokalnih srpskih gangova, a koji su odlično živjeli od klasičnog šverca i ucjena lokalnog stanovništva.
Najjednostavnije kazano, čini se da su mu presudili isti oni koji su prije dva tjedna mučki ubili kosovskog policajca Afrima Bunjakua, koji su ranili još jednog, a onda se povukli u Srbiju očekujući nove direktive od matice Srbije i oficijelnog Beograda.
Ako ovome dodamo da je kosovsko Specijalno tužilaštvo još u veljači 2020. za zločin optužilo kriminalnu grupu navodno predvođenu Zvonkom Veselinovićem i notornim, gore spomenutim Milanom Radoičićem, stvari postaju još jasnije.
Sam sudski proces u Srbiji, s druge strane, bio je sve samo ne to. Jednom riječju farsa, šarada i predstava za narod i medije. U toj predstavi zaštićeni svjedoci (očigledno pod silnim pritiscima i prijetnjama) odbijali su davati izjave, čitav slučaj je bio u magli regula, ali netransparentan i na koncu se nije maknuo s mrtve točke.
Miroslav Ivanović, brat ubijenog Olivera, još je u travnju 2022. govorio o silnim prijetnjama koje je Ivanović za života dobivao, kao i o drugim okolnostima koje su prethodile ubojstvu.
Pred sudom je rekao, a prenosi N1, da nema informaciju tko je ubio njegova brata, koji je, kako kaže, mnogima bio politički oponent.
Naveo je i da je njegov brat najveći sukob imao sa Srpskom listom, a za mjesto gradonačelnika Sjeverne (Kosovske) Mitrovice.
Kako je rekao, Radoičić i Veselinović bili su neformalni centri moći na sjeveru Kosova, o čemu je i ubijeni političar govorio.
Njegov brat, navodi, nije govorio o prijetnjama, ali je obitelj iz razgovora s drugim ljudima primijetila da se nešto događa i da "nešto postoji, neki pritisak".
"Tu je uvijek bilo spominjanja pripadnika Srpske liste, političke orijentacije za koju se vezivala grupa Milana Radoičića, koja je njima pomagala u tim danima", naveo je Ivanović, a prenio N1.
"Radi se o grupi s kriminalnim karakteristikama, grupi ljudi koji nisu Mitrovčani, koji su fizičkim izgledom markantni i kojih se stanovništvo grada plašilo."
Država Srbija službeno neće riješiti slučaj koji joj nije u interesu
Kada ovako posložite stvari i kada znate prošlost svih srpskih političara na poziciji moći, a koji su, velim, htjeli iskoristiti tu poziciju za dobrobit Srba ili Srbije ili koji su shvatili da je velika Srbija krvavi mit i koji su platili glavom, sada već izvan svake razumne sumnje možemo kazati da je Oliver Ivanović bio žrtva vojno-obavještajno-mafijaškog legla srpskih nacionalista sa sjevera Kosova, kojima je opet bez svake sumnje rukovođeno iz Beograda.
---
A J B
---
Sam ubojica je za ovu priču gotovo efemeran, jer se očigledno po svemu radilo o plaćenom profesionalcu, koji osim spaljenog automobila i šest čahura nije ostavio tragove, a koji se provukao bez očevidaca.
Dakle, možemo govoriti o još jednom ubojstvu iza kojeg na ovaj ili onaj način stoji država Srbija i koje će po svemu viđenom ostati službeno nerazriješeno jer to nije baš u interesu države Srbije.
Jer da je država Srbija bila moralna i normalna, kriminalac i terorist Milan Radoičić odavno bi bio u zatvoru i nad njim bi se provodile istražne radnje jer je prvoosumnjičeni za ubojstvo Olivera Ivanovića. Ovako, taj isti paramilitant i terorist Radoičić je sasvim slobodno s 30 svojih ljudi ušao na sjever Kosova, ubio kosovarskog policajca, držao neke ljude kao taoce, vratio se u Srbiju, gdje se teatralno sam predao i u toj predaji, možete misliti, svojom izjavom oslobodio Vučića i režimske pse od odgovornosti, a onda je još brže pušten na slobodu.
Potpuni apsurd, bezakonje i sram!
Nije sve do politike, ima nešto i do naroda!
Ali, pustimo mi sram i ćudoredne fraze, ima u ovoj situaciji nešto mnogo gore, a to je činjenica da je u današnjoj Srbiji tzv. nacionalistički princip iznad principa pravde, zakona i provođenja istih. Tko je veći neočetnik, taj postaje zaštićen i iznad zakona je. A Radoičić i njegova teroristička grupa, koji bi trebali biti prvooptuženi za ubojstvo Olivera Ivanovića, danas u Srbiji predstavljaju samostalan, zaštićen entitet i slave se kao heroji.
I ima još jedna, zastrašujuće stvar - koliko god vrijedilo načelo "O mrtvima sve najbolje", Oliver Ivanović je bio najnepopularniji u svojoj - srpskoj sredini neposredno prije ubojstva. Jednako tako je bilo i s Đinđićem i sa Stambolićem. Hoću kazati da je uz politiku, političare, pa i instrumente sile potrebna neka vrsta makar prešutne narodne volje, koja će amenovati ubojstvo. I to se dogodilo i s Đinđićem, i sa Stambolićem, i s Ivanovićem.
---
A J B
---
Njihova ubojstva su samo dovela do još jače radikalizacije velikosrpskih politika, a oni sami smješteni su na "rezervne povijesne položaje", preciznije u zaborav kao neka vrsta "otpadnika i izdajnika srpstva".
Pa je dijalektička računica jasna, onog trenutka kad Stambolić, Đinđić i na koncu ubijeni Oliver Ivanović, uza sve svoje mane, a bilo ih je mnogo, postanu neka vrsta pozitivnih uzora Srbiji i Srbima, umjesto ratnih zločinaca Šešelja, Mladića i Karadžića, možemo govoriti o srbijanskom društvu koje je svjesno sebe i koje zna svoje granice. A Oliver Ivanović, čovjek koji je bio svjestan da je Kosovo država, a ne srpska kartel-ispostava, životom je platio taj svoj put.
Najjednostavnije kazano, čini se da su Olivera Ivanovića ubili isti oni koji su prije dva tjedna mučki ubili kosovskog policajca Afrima Bunjakua, koji su ranili još jednog, a onda se povukli u Srbiju očekujući nove direktive od matice i oficijelnog Beograda.
U rano jutro tog 16. siječnja 2018. godine, sa šest hitaca u leđa ubijen je srpski političar Oliver Ivanović ispred sjedišta svoje stranke u Kosovskoj Mitrovici. Ovaj sposobni proeuropski političar, koji je govorio engleski, talijanski i, što je najvažnije, albanski jezik, bio je odavno trn u oku oficijelnom Beogradu upravo zbog samog Beograda i njegova smrt iz ove perspektive bila je, nažalost, očekivana.
Srbijansko ubijanje najboljih kao politička tradicija
Da bismo shvatili tko je bio Oliver Ivanović, a još više zbog čega je ubijen, moramo znati da je srbijanska politika samo u zadnja tri desetljeća aktivno radila, a što će reći da je ubijala svoje najumnije ljude koji su željeli da Srbe i Srbiju primaknu civilizacijskim vrijednostima.
Ovdje su sasvim dovoljna dva primjera:
Ivan Stambolić, čovjek koji je umjesto notornog Slobodana Miloševića trebao voditi Srbiju na početku devedesetih, doživio je potpuno skrajnuće od strane Miloševićeva militantnog neočetničkog režima, a na koncu je 2000. godine surovo ubijen od strane istih tih Miloševićevih gaulajtera. Naknadnom istragom je utvrđeno da su otmicu, ubojstvo pištoljem, spaljivanje tijela i zakopavanje na Fruškoj gori 25. 8. 2000. izvršili pripadnici Jedinice za specijalne operacije Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, a ubojice su predvođene Miloradom Ulemekom Legijom, istim onim koji je operativno rukovodio Đinđićevim ubojstvom.
---
A J B
---
I sad dolazimo do Zorana Đinđića, kojemu je glave došao mafijaški establišment neoradikala, a koji su imali za cilj i na koncu i uspjeli Srbiju skrenuti s EU puta i vratiti je pod ideološko okrilje Rusije, u naručje retrogradnog svijeta.
Kao što vidimo, srbijansko društvo, prateće politike i najviše službe koje sve vrijeme opstaju imaju jedan jedini zadatak - slomiti pod cijenu života svakog onog tko je imalo s pozicije moći spreman to društvo voditi k nekoj civiliziranosti.
Kazna za otkazivanje poslušnosti Beogradu je smrt
I možda bi slučaj Olivera Ivanovića - talentiranog političara, strojarskog inženjera, nositelja crnog pojasa u karateu, a koji je početo trenirati u Zagrebu gdje je živio nekoliko godina tijekom školovanja - bio izoliran, kažem, možda bismo o njemu mogli govoriti kao o nekakvoj usputnoj, slučajnoj žrtvi ucjene, da nije tog surovog paterna kojim se vodi srbijanska politika još od Obrenovića, a to je primjena atentata kao političkog akta.
---
O Draganu Bursaću
Autor ovoga teksta je Dragan Bursać, profesor filozofije, poznati kolumnist i novinar iz Bosne i Hercegovine. Mnogi ga znaju po njegovim britkim opservacijama događaja na Balkanu. Dragan je naš novi suradnik.
---
No, prije nego se pozabavimo dokazima, da pogledamo koja je to osnovna, fundamentalna "krivica" zbog koje je Oliver Ivanović, umjereni proeuropski političar, platio glavom...
Prvo i osnovno, Ivanović je preko svoje političke partije inzistirao na tomu da odluke lokalnih Srba na Kosovu donose baš oni, dakle lokalni Srbi, a ne režim u Beogradu, kojim je komandirao i kojim i danas komandira Aleksandar Vučić, a koji ima svu logistiku "srpskog sveta" u svojim rukama. S vremenom je Ivanović izrastao u moćnu lokalnu političku figuru čije je inzistiranje da Srbi s Kosova biraju svoje lokalne predstavnike mimo beogradskih direktiva žestilo i do ludila dovodilo taj službeni Beograd.
Tako je na zadnjim lokalnim izborima na Kosovu u listopadu 2017. godine Ivanović bio protukandidat Goranu Rakiću, kojega je Srbija instalirala na mjesto gradonačelnika Sjeverne (Kosovske) Mitrovice.
I da odmah bude jasno, Ivanoviću su u tim vremenima zapaljeni automobil i kancelarija, postavljena bomba pod automobil… shvatili ste, obrazac je bio zastrašiti ili ubiti proeuropskog političara na Kosovu. Sam Ivanović odlično je detektirao cilj napada, kazavši da im nije svrha zastrašiti njega, nego njegove političke sljedbenike, kao i sve Srbe sa sjevera Kosova koji ne slušaju oficijelni Beograd i koji rade proaktivno s Prištinom i vlastima Kosova.
---
Sasa Djordjevic/Afp
---
I na koncu, prijetnje su, velim, materijalizirane, Ivanović je mučki ubijen tog 16. siječnja 2018., dakle prije više od pet godina i mi do danas službeno ne znamo tko je ubojica i po čijem nalogu je ubojstvo izvedeno.
Ono što pak znamo jest pusti fakat da svijet bez Olivera Ivanovića najviše odgovara velikosrpskom narativu, a koji se kreira u Beogradu, a još više znamo da se nakon njegova ubojstva kriminalno-četnički klan iza kojega stoji terorist Milan Radoičić razbaškario Kosovom.
Direktno mu dajem priliku, to je taj kriminalac!
A kad smo kod Milana Radoičića, istog onog koji je prije nekoliko dana sa svojim oružanom skupinom i srbijanskom vojnom logistikom upao na tlo Kosova, ubio kosovskog policajca Afrima Bunjakua i ranio još jednog te dugim cijevima pravio kaos, bilo bi zanimljivo poslušati izjavu o njemu,
koju je netom prije ubojstva dao pokojni Oliver Ivanović, a koja se nedavno pojavila na društvenim mrežama:
"Takav je osjećaj. Samo što ovdje nije vojska, nego kriminal. Nažalost, centar moći nije u zgradi općine, zgrada općine potpada pod ovaj drugi neformalni centar moći. I tu se utvrđuje politika. Ono što mene strašno zabrinjava je to da pojedinci iz vlasti Srbije spominju taj drugi, alternativni centar moći, neformalni centar moći – kao primjer za nešto", istaknuo je tada Ivanović za BIRN.
Na pitanje koji je to centar, Ivanović odgovara:
"Predsjednik (Aleksandra Vučić) je spomenuo Milana Radoičića, što mene zabrinjava, iskreno rečeno. Strašno me zabrinjava što uzima njega kao primjer borca za opstanak srpstva na Kosovu. Nemojte citirati, neka ostane samo na ovome zato što… Direktno mu dajem priliku da me… Zapamtite to. To ćete imati. To je taj kriminalac."
---
A J B
---
Dakle, odjednom, pet godina poslije dobivamo gotovo potpunu sliku o smrti jednog progresivnog srpskog političara, koji se odmetnuo od "matice Srbije" i koji je počeo surađivati s legitimnim vlastima države Kosovo i koji se borio protiv lokalnih srpskih gangova, a koji su odlično živjeli od klasičnog šverca i ucjena lokalnog stanovništva.
Najjednostavnije kazano, čini se da su mu presudili isti oni koji su prije dva tjedna mučki ubili kosovskog policajca Afrima Bunjakua, koji su ranili još jednog, a onda se povukli u Srbiju očekujući nove direktive od matice Srbije i oficijelnog Beograda.
Ako ovome dodamo da je kosovsko Specijalno tužilaštvo još u veljači 2020. za zločin optužilo kriminalnu grupu navodno predvođenu Zvonkom Veselinovićem i notornim, gore spomenutim Milanom Radoičićem, stvari postaju još jasnije.
Sam sudski proces u Srbiji, s druge strane, bio je sve samo ne to. Jednom riječju farsa, šarada i predstava za narod i medije. U toj predstavi zaštićeni svjedoci (očigledno pod silnim pritiscima i prijetnjama) odbijali su davati izjave, čitav slučaj je bio u magli regula, ali netransparentan i na koncu se nije maknuo s mrtve točke.
Miroslav Ivanović, brat ubijenog Olivera, još je u travnju 2022. govorio o silnim prijetnjama koje je Ivanović za života dobivao, kao i o drugim okolnostima koje su prethodile ubojstvu.
Pred sudom je rekao, a prenosi N1, da nema informaciju tko je ubio njegova brata, koji je, kako kaže, mnogima bio politički oponent.
Naveo je i da je njegov brat najveći sukob imao sa Srpskom listom, a za mjesto gradonačelnika Sjeverne (Kosovske) Mitrovice.
Kako je rekao, Radoičić i Veselinović bili su neformalni centri moći na sjeveru Kosova, o čemu je i ubijeni političar govorio.
Njegov brat, navodi, nije govorio o prijetnjama, ali je obitelj iz razgovora s drugim ljudima primijetila da se nešto događa i da "nešto postoji, neki pritisak".
"Tu je uvijek bilo spominjanja pripadnika Srpske liste, političke orijentacije za koju se vezivala grupa Milana Radoičića, koja je njima pomagala u tim danima", naveo je Ivanović, a prenio N1.
"Radi se o grupi s kriminalnim karakteristikama, grupi ljudi koji nisu Mitrovčani, koji su fizičkim izgledom markantni i kojih se stanovništvo grada plašilo."
Država Srbija službeno neće riješiti slučaj koji joj nije u interesu
Kada ovako posložite stvari i kada znate prošlost svih srpskih političara na poziciji moći, a koji su, velim, htjeli iskoristiti tu poziciju za dobrobit Srba ili Srbije ili koji su shvatili da je velika Srbija krvavi mit i koji su platili glavom, sada već izvan svake razumne sumnje možemo kazati da je Oliver Ivanović bio žrtva vojno-obavještajno-mafijaškog legla srpskih nacionalista sa sjevera Kosova, kojima je opet bez svake sumnje rukovođeno iz Beograda.
---
A J B
---
Sam ubojica je za ovu priču gotovo efemeran, jer se očigledno po svemu radilo o plaćenom profesionalcu, koji osim spaljenog automobila i šest čahura nije ostavio tragove, a koji se provukao bez očevidaca.
Dakle, možemo govoriti o još jednom ubojstvu iza kojeg na ovaj ili onaj način stoji država Srbija i koje će po svemu viđenom ostati službeno nerazriješeno jer to nije baš u interesu države Srbije.
Jer da je država Srbija bila moralna i normalna, kriminalac i terorist Milan Radoičić odavno bi bio u zatvoru i nad njim bi se provodile istražne radnje jer je prvoosumnjičeni za ubojstvo Olivera Ivanovića. Ovako, taj isti paramilitant i terorist Radoičić je sasvim slobodno s 30 svojih ljudi ušao na sjever Kosova, ubio kosovarskog policajca, držao neke ljude kao taoce, vratio se u Srbiju, gdje se teatralno sam predao i u toj predaji, možete misliti, svojom izjavom oslobodio Vučića i režimske pse od odgovornosti, a onda je još brže pušten na slobodu.
Potpuni apsurd, bezakonje i sram!
Nije sve do politike, ima nešto i do naroda!
Ali, pustimo mi sram i ćudoredne fraze, ima u ovoj situaciji nešto mnogo gore, a to je činjenica da je u današnjoj Srbiji tzv. nacionalistički princip iznad principa pravde, zakona i provođenja istih. Tko je veći neočetnik, taj postaje zaštićen i iznad zakona je. A Radoičić i njegova teroristička grupa, koji bi trebali biti prvooptuženi za ubojstvo Olivera Ivanovića, danas u Srbiji predstavljaju samostalan, zaštićen entitet i slave se kao heroji.
I ima još jedna, zastrašujuće stvar - koliko god vrijedilo načelo "O mrtvima sve najbolje", Oliver Ivanović je bio najnepopularniji u svojoj - srpskoj sredini neposredno prije ubojstva. Jednako tako je bilo i s Đinđićem i sa Stambolićem. Hoću kazati da je uz politiku, političare, pa i instrumente sile potrebna neka vrsta makar prešutne narodne volje, koja će amenovati ubojstvo. I to se dogodilo i s Đinđićem, i sa Stambolićem, i s Ivanovićem.
---
A J B
---
Njihova ubojstva su samo dovela do još jače radikalizacije velikosrpskih politika, a oni sami smješteni su na "rezervne povijesne položaje", preciznije u zaborav kao neka vrsta "otpadnika i izdajnika srpstva".
Pa je dijalektička računica jasna, onog trenutka kad Stambolić, Đinđić i na koncu ubijeni Oliver Ivanović, uza sve svoje mane, a bilo ih je mnogo, postanu neka vrsta pozitivnih uzora Srbiji i Srbima, umjesto ratnih zločinaca Šešelja, Mladića i Karadžića, možemo govoriti o srbijanskom društvu koje je svjesno sebe i koje zna svoje granice. A Oliver Ivanović, čovjek koji je bio svjestan da je Kosovo država, a ne srpska kartel-ispostava, životom je platio taj svoj put.
Najjednostavnije kazano, čini se da su Olivera Ivanovića ubili isti oni koji su prije dva tjedna mučki ubili kosovskog policajca Afrima Bunjakua, koji su ranili još jednog, a onda se povukli u Srbiju očekujući nove direktive od matice i oficijelnog Beograda.
U rano jutro tog 16. siječnja 2018. godine, sa šest hitaca u leđa ubijen je srpski političar Oliver Ivanović ispred sjedišta svoje stranke u Kosovskoj Mitrovici. Ovaj sposobni proeuropski političar, koji je govorio engleski, talijanski i, što je najvažnije, albanski jezik, bio je odavno trn u oku oficijelnom Beogradu upravo zbog samog Beograda i njegova smrt iz ove perspektive bila je, nažalost, očekivana.
Srbijansko ubijanje najboljih kao politička tradicija
Da bismo shvatili tko je bio Oliver Ivanović, a još više zb...
