U ponedjeljak je više od 40 udruga i inicijativa u Hrvatskoj organiziralo niz skupova pod sloganom – ‘Sigurnost žena je odgovornost države‘ te u velikom broju gradova izišlo sa zahtjevima za zakonsku regulaciju femicida. Ženska mreža Hrvatske ispostavila je zahtjev Ministarstvu pravosuđa i uprave da, između ostaloga, ‘definira femicid kao zasebno kazneno djelo u Kaznenom zakonu‘. Ovaj zahtjev nije novi, već je i u Saboru bilo sličnih inicijativa, a bilo je inicijativa da se u popis kaznenih djela iz mržnje uvrsti i femicid. Sve te inicijative Vlada je odbila.
Zločin iz mržnje definiran je kao "kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe" što je, po mišljenju Vlade dovoljno jer je kazneno djelo počinjeno zbog spola druge osobe već uvršteno u zakon. Također, Kazneni zakon, opisujući djelo teškog ubojstva navodi i teško ubojstvo ranije zlostavljane bliske osobe kao oblik zločina za koji počinitelj može dobiti i dugotrajni zatvor, a zaprijećeno mu je najmanje deset godina. Počinitelji teškog ubojstva ranije zlostavljane osobe, pokazalo se, od 2011. do lani svi odreda su bili muškarci, a žrtve su, sve osim jedne, bile žene. Bi li uvođenje femicida u Kazneni zakon išta promijenilo, veliko je pitanje.
Samo dvije europske zemlje u svoje su zakone unijele femicid kao zasebno kazneno djelo. Obje zemlje, i Malta i Cipar, te su promjene unijele prije godinu dana dok nijedna druga država takvo što nije niti najavila. Kako stvari stoje - i neće uskoro. Najnoviji razvoj situacije na Malti pozorno prate europski pravnici, a ne bi škodilo da se i naši aktivisti, bili oni pravne ili neke druge struke, upoznaju sa slučajem Rodericka Cassara, prvog muškarca koji je na Malti optužen za femicid otkako je 28. lipnja prošle godine femicid uvršten u Kazneni zakon te zemlje. Roderick Cassar je optužen da je pet mjeseci nakon izglasavanja novog zakona ubio svoju suprugu Bernice Cassar koju je prethodno godinama zlostavljao. On krivnju poriče te se nastavak suđenja očekuje u listopadu. No, do toga ročišta možda neće ni doći tako skoro... Njegovi odvjetnici su, naime, Ustavnom sudu podnijeli tužbu kojom traže da se ‘zakon o femicidu‘ proglasi neustavnim budući da njihovog branjenika spolno diskriminira. Zakon kao počinitelja femicida legitimira isključivo muškarca, ignorirajući činjenicu da i žene i muškarci mogu biti i jesu česte žrtve drugih članova obitelji što muškarce stavlja u neravnopravan položaj i, tvrde pravni eksperti, krši njegova ustavna ljudska prava. Također navode i kako mu novi zakon ukida ustavom zajamčeno pravo na pošteno suđenje budući da je iz zakona izbačena dosadašnja olakotna okolnost, a to je privremena neubrojivost izazvana stanjem velike uzbuđenosti. Zakon, kojeg su tamošnji parlamentarci lani usvojili s golemom većinom i s velikom euforijom, naime, u slučaju femicida ne dopušta mogućnost da je ubojstvo izvršeno ‘u stanju sužene svijesti‘, odnosno kao zločin ‘iz strasti‘. U slučaju da žena ubije muškarca, ta je olakotna okolnost, međutim, ostala, što, smatraju odvjetnici Rodericka Cassara, ali i brojni drugi pravnici, na Ustavnom sudu jednostavno ne može proći.
- Ishod Cassarove ustavne tužbe mogao bi utjecati na sve potencijalne inicijative da se femicid uvrsti u zakon drugdje u Europi – kaže istraživački novinar i publicist Victor Paul Borg, pokretač neovisne platforme JournalismPlus - Što će se dogoditi ako Cassar dobije slučaj na Ustavnom sudu? Prema onome što mogu zaključiti, femicid je kvalifikacija namjernog ubojstva, što sugerira da je Cassar optužen i za ubojstvo i za femicid. Ako Ustavni sud utvrdi da su odredbe o femicidu neustavne, femicid bi Cassaru morao otpasti iz optužnice i trebalo bi ostati ‘samo‘ ubojstvo koje je i dalje kažnjivo doživotnom robijom ako ga se proglasi krivim. U tom bi slučaju Cassar imao mogućnost pozvati se na olakotnu okolnost ‘iznenadnog naleta strasti‘ koja u zakonodavstvu Malte postoji još od 1854. godine, što bi mu moglo ublažiti kaznu, dodaje Borg navodeći kako su rasprave na Ustavnom sudu izrazito duge te da bi, prema njegovom mišljenju, čekajući na odluku o ustavnosti ‘zakona o femicidu‘ Cassar lako mogao biti pušten na uvjetnu slobodu. Još gore, dok je zakon na provjeri ustavnosti, teško da će ijedan muškarac biti optužen za femicid. Čemu onda ta odredba?
Victor Paul Borg tvrdi kako i bez odredbe o femicidu Kazneni zakon ubojstvo svake osobe sankcionira vrlo strogo, sve do doživotne kazne, te da je femicid unesen u zakon ‘iz politikantskih razloga koji ne uviđaju da se zakoni ne pišu kako bi se odaslala loše promišljena i nestručno sastavljena društvena poruka‘.
No u Hrvatskoj, nažalost, osim ‘loše promišljenih i nestručno sastavljenih društvenih poruka‘, postoji i čitav niz drugih problema vezanih uz sankcioniranje ubojstava žena. Zakon je, naime, jedno, sankcija posve drugi par postola, a presude ubojicama za ovaj oblik teškog ubojstva u nas, nažalost, užasno su loš par postola... U Kaznenom zakonu postoji u opisu teškog ubojstva i stavak koji se odnosi na onoga ‘tko ubije člana obitelji kojeg je već ranije zlostavljao‘, a koje se, defakto, premda to izrijekom ne navodi, odnosi uglavnom upravo na ubojstvo žena, odnosno femicid.
No dvije su riječke profesorice Pravnog fakulteta krajem prošle godine objavile znanstveni rad kojim su pokazale stanje sudske prakse baš po pitanju tretmana počinitelja ovog zločina. Dr. sc. Marissabell Škorić, redovita profesorica Sveučilišta u Rijeci i dr. sc. Dalida Rittossa, izvanredna profesorica istog Sveučilišta, obje pravnice, autorice su rada ‘Teško ubojstvo ranije zlostavljane bliske osobe - izbor vrste i mjere kazne u sudskoj praksi‘. Između ostalog, one su istražile sudsku praksu i provele analizu na uzorku od 23 pravomoćne presude Vrhovnog suda, 20 presuda županijskih te dvije presude Visokog kaznenog suda. Cilj je bio ustanoviti na koji način sudovi primjenjuju kompleksna pravila o izboru kazne počiniteljima teškog ubojstva ranije zlostavljane osobe. Rezultati ove analize su, blago rečeno, zastrašujući.
Pretraživanjem informacijskog sustava Sudska praksa, koje je obuhvatilo razdoblje od 1. siječnja 2013. do zaključno 1. studenog 2022. godine, izdvojene su sve objavljene pravomoćne osuđujuće presude u kojima su počinitelji bili proglašeni krivima za kazneno djelo teškog ubojstva ranije zlostavljane osobe. Nakon toga su pribavljene prvostupanjske presude županijskih sudova i presude Visokog kaznenog suda i Vrhovnog suda, koji su odlučivali povodom žalbi kao drugostupanjski ili trećestupanjski sud. Istraživanje je obuhvatio 20 presuda županijskih sudova kao prvostupanjskih sudova, 18 presuda Vrhovnog suda i dvije presude Visokog kaznenog suda kao drugostupanjskih sudova te pet presuda Vrhovnog suda kao trećestupanjskog suda. Uzorak je obuhvatio 20 počinitelja i 22 žrtve, s obzirom na to da je jedan počinitelj počinio kazneno djelo teškog ubojstva na štetu tri žrtve koje je ranije već zlostavljao.
Posebno je indikativan podatak da su svi počinitelji u promatranom uzorku osobe muškog spola, a sve žrtve, osim jedne, bile su ženskog spola, od čega su 73 posto žrtava bile sadašnje ili bivše bračne ili izvanbračne partnerice počinitelja. Profesorice su utvrdile da je 73 posto počinitelja kaznenog djela teškog ubojstva ranije zlostavljane bliske osobe dobilo kaznu zatvora, dok je kazna dugotrajnog zatvora, od 21 do 25 godina, izrečena u 27 posto presuda. Zvuči dobro. Osim što nije... Polovica počinitelja, njih 11, dobilo je, međutim, kaznu manju od zakonskog minimuma koji je deset godina! Najčešće izrečena kazna jest šest godina, dok su najniže izrečene kazne zatvora iznosile tri, odnosno tri i pol godine. Olakotne okolnosti koje su tim počiniteljima sudovi priznali – posebna su priča. Tu prevladavaju bitno smanjena ubrojivost i smanjena ubrojivost, zatim neosuđivanost, narušeno zdravlje i sudjelovanje u Domovinskom ratu te izraženo žaljenje i kajanje, dugogodišnji poremećeni odnosi u braku između pokojnice i okrivljenika, nezaposlenost, višestruka odlikovanost... Na hrvatskom sudu je olakotna okolnost i - doprinos oštećenice...Što god to značilo!
Činjenica je da se u zadnjih sedam godina u Hrvatskoj utrostručio broj kaznenih djela na štetu žena, da je lani u Hrvatskoj prijavljeno 7051 kazneno djelo na štetu članova obitelji ili bliskih osoba počinitelja, od čega su 78 posto žrtava bile žene, da je lani ubijeno je 13 žena i 14 muškaraca. Žene su, njih 12, bile žrtve bliskih osoba, ponajviše svojih supruga i vanbračnih partnera, a samo dva muškarca su ubile žene, u oba slučaja majke žrtava te da je prijavljeno 129 silovanja, a sve osim jedne žrtve bile su žene.
Dakako, ubojstvo je najstrašniji od svih navedenih zločina te je legitimno pitati je li zbilja ‘‘sigurnost žena odgovornost države‘‘, kako tvrde inicijatorice ovotjedne inicijative? Naravno! Sigurnost svih građana odgovornost je države. A femicid? Ima li smisla inicijativa koja je pozvala žene da u ponedjeljak na 15 minuta stanu jer ‘ako žene stanu, staje sve‘? Ima, ali... Kad pravosuđe klekne, a kleknulo je odavno, akcije kao što je bila ona prošlog ponedjeljka imaju tek simbolički smisao jer - čitavo je društvo na koljenima.