Kad Dalmacija postane regija, čuvajmo se. Kad Zagorje i sjeverna Hrvatska postanu regija, to će biti država u državi - pojasnio je ovoga tjedna predsjednik Republike Zoran Milanović, podijelivši s nacijom svoj pogled na ideju smanjenja broja županija.
Županije su takve kakve jesu, većina njih nema povijesno utemeljenje, ali već tri desetljeća funkcioniraju kao transmisija između države i ljudi na terenu, protumačio nam je “predsjednik s karakterom”.
Za njega je ukidanje regionalnih jedinica politički problematično. Jer, poentira državni poglavar, regije su i povijesno bile kamen spoticanja i predmet nekih drugih apetita prema Hrvatskoj.
Sve ovo Milanović je napričao iz samo jednog jedinog razloga. Da opravda činjenicu da njegova Vlada, ona koja je došla na vlast 2011. godine na valu obećanja o reformama, nije napravila nijednu. Ponajmanje smanjila broj općina i županija, što su u predizbornoj kampanji grlato najavljivali.
Da ne bude zabune, još je manje reformama lokalne samouprave i uprave bio sklon HDZ. Andrej Plenković vješt je u održavanju statusa quo: on je puno truda, napora i političke vještine uložio u to da u kriznim vremenima zemlja funkcionira normalno.
Stvari nije kvario, ali ih nije sistemski ispravljao. Realno govoreći, nije ni mogao. Plenković se nalazi na čelu HDZ-a, stranke koja najviše profitira od tolikog broja županija i općina, od nesređenih pravila rada državne administracije, od pravosuđa koje u pojedinim segmentima funkcionira kao produljena ruka politike.
Stručnjaci godinama upozoravaju na to da su reforme u Hrvatskoj nužne. Ako kao zemlja želimo krenuti naprijed, a ne stajati u mjestu.
- O reformama se u Hrvatskoj stalno govori, ali njih zapravo nema, postoje samo izmjene zakona koje reguliraju neka pojedinačna pitanja. No to nisu prave, sveobuhvatne reforme koje zovemo strukturnim reformama - kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju nezavisna ekonomska analitičarka dr. Maja Vehovec.
Pritom navodi primjer reforme zdravstva, koja je zadnjih mjeseci top tema.
- Puno se govori o reformi zdravstva, ali i ona se svodi na izmjene zakonskih akata s malo zadiranja u srž problema. Zdravstvenom reformom se proglašavala i svaka sanacija sustava ili pojedine bolnice, što je jednostavno financijska injekcija.
Za zdravstvenu reformu je potreban mandat od minimalno četiri godine, što znači da je iluzija započeti reformu u zadnjoj godini mandata, koju je sada započeo HDZ – upozorava ova ekspertica, koja se godinama tijekom svojeg angažmana na Ekonomskom institutu bavila analizom boljki hrvatskog zdravstva iz ekonomske perspektive.
- Taj scenarij je već jednom viđen u mandatu SDP-a, pa je smjenom vlasti reforma umrtvljena. Jedina reforma koja je do sada u Hrvatskoj napravljena je ona mirovinska, još s početka 2000. godine.
Nju se svako toliko politički napada, čak se ugrožava njezin model, jer ona sama s protokom vremena zahtijeva ozbiljne dorade. Jednom napravljena strukturna reforma nije uklesana u kamen već se treba održavati, a politički akteri često iskorištavaju takve trenutke za svoje vlastite bodove na političkoj sceni – napominje dr. Vehovec.
Smanjenje broja županija, gradova i općina nikada nije provedeno iako, navodi naša sugovornica, postoji konsenzus svih da je takva reforma Hrvatskoj potrebna.
- Postoje svi argumenti da se ta reforma napravi, no ona se ne provodi jer su županije i općine politički potrebne za održanje stranke na vlasti – zaključuje dr. Vehovec.
U Hrvatskoj je 555 jedinica lokalne samouprave: 428 općina, 127 gradova te 20 županija. Dio općina nema nikakvog financijskog rezona postojati. Ali postoje jer su mještani i političari u jednom trenutku odlučili da se “odcijepe” od neke veće općine.
I budu sami svoji gazde. Čak i ako se u međuvremenu pokazalo da dio općina ne može financirati svoje postojanje, one su opstajale. Dijelom i zbog potrebe da njezin načelnik ili stranka koja je na vlasti u općini uhljebi svoje ljude.
Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica prošle je godine pokrenuo projekt tzv. funkcionalnog spajanja općina, po kojemu bi veće općine preuzimale manje. Država, kao poticaj, preuzima njihove dugove, ali i daje značajnu novčanu potporu.
Tako bi spojena nova općina dobivala dvostruki iznos onoga koji je manja općina dosad dobivala iz fonda fiskalnog izravnanja. Plus jednokratne kapitalne transfere tijekom sljedećih pet godina, koje će lokalne jedinice koristiti namjenski za infrastrukturne projekte.
Cilj Vlade je bio da se do 2026. spoji od 20 do 40 posto općina. Odnosno da se ukine njih 85 ili da ih se 171 funkcionalno spoji. No odaziv nije bio velik. Javilo se tek 11 općina.
I o reformi javne uprave pisali su se traktati. Hrvatska, ako želi profitirati od povratka industrije s istoka na zapad, iz Kine ponovno na europski kontinent, svoju administraciju treba napraviti brzom i efikasnom. No umjesto toga otkrilo se da su ministri zapošljavali preko veze, dilali pitanja na natječajima za zapošljavanje, protežirali bliske tvrtke na europskim natječajima…
I radili sve suprotno od toga da Hrvatska dobije nezavisnu i profesionalnu birokraciju. Jer za nju je potrebna reforma. A nju niti je dok je bio na vlasti želio SDP, niti je danas želi HDZ.