Slučaj koji ledi krv u žilama i nakon 22 godine: dokaza nije bilo, presudilo je Buljevo nelegalno priznanje

stdClass Object ( [id] => 1364984 [title] => Slučaj koji ledi krv u žilama i nakon 22 godine: dokaza nije bilo, presudilo je Buljevo nelegalno priznanje [alias] => slucaj-koji-ledi-krv-u-zilama-i-nakon-22-godine-dokaza-nije-bilo-presudilo-je-buljevo-nelegalno-priznanje-u-policiji [catid] => 243 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Vremešni Renault 4 usporio je na glavnoj cesti između Sinja i Suhača, sela nekoliko kilometara prema sjeveru od sjedišta Cetinske krajine. Automobil je stao pored djevojke koja je brzim korakom u tim sitnim noćnim satima žurila kući, obiteljskom domu kojeg je gotovo mogla vidjeti.

- Bog Anđela, di si se uputila ovako kasno? - zapitao je djevojku sitniji muškarac s mjesta vozača.

- Idem doma, bila sam na koncertu... - još uvijek pomalo nepovjerljivo odgovorila je cura, makar je stala pored vozila, prepoznavši starijeg susjeda iz sela.

- Ajde sjedni, prebacit ću te. - ljubazno je kazao Ivan Bulj, a 17-godišnjakinja je ušla u automobil ne sluteći da će joj to biti posljednja vožnja u životu, da će je glave doći povjerenje i čovjek kojeg je do tada vidjela stotinama puta, muškarac koji je ničim nije dao naslutiti kakva se zvijer krije u njemu.

Već te noći 3. ožujka 2002. godine njeni roditelji su uznemireno u mrkloj noći pratili kako kazaljka sata napreduje prema jutru, a Anđela se ne vraća u kuću Bešlić s koncerta "Zabranjenog pušenja" na koji je išla s ekipom.

---

---

Početkom radnog dana krenuli su panični pozivi njenim prijateljima, a nešto kasnije je i službeno prijavljen nestanak maloljetnice. No, dojam rodbine je bio kako u policiji nisu najozbiljnije shvatili taj nestanak, kako su pomislili da je samo riječ o odlasku buntovnog djeteta iz obiteljskog doma, gotovo uobičajenom "frentavanju" kojem ne treba posvetiti previše, ionako manjkavih, ljudskih resursa... Anđela, međutim, nije bila jedna od tih.

Više od mjesec dana trajala je potraga. Policija, brojna rodbina, mještani pa i Sinjani sudjelovali su u pretrazi cijelog kraja, a svakim danom je bilo sve jasnije da se dogodilo nešto strašno jer od djevojke nije bilo ni traga ni glasa. Kraj u kojem su bilo kakvi zločini ovakve vrste bili nepoznanica pogotovo je bio ‘na nogama‘ jer se dva mjeseca ranije, početkom siječnja, dogodilo još jedno svirepo ubojstvo koji će obilježiti desetljeća koja slijede – u središtu Splita, na Mažuranićevom šetalištu, brutalno je usmrćena tek nešto starija Marijana Jerković, a njen ubojica nije pronađen, kako tada, tako i danas.

---

---

Na žalost, da se nestanak Anđele Bešlić pretvorio u njen strašan kraj, da mirno područje nikad više neće biti isto i da je osjećaj sigurnosti zauvijek uništen, postalo je jasno kad se slučaj gotovo počeo zaboravljati. Crne slutnje obistinile su se nekih mjesec dana nakon Anđelinog nestanka - mještanin je šetajući pasa naišao na djevojčino tijelo, u zabačenom usjeku pokriveno granjem. Iako je prošlo previše vremena, ipak je vrlo brzo postalo jasno da je riječ o kaznenom djelu, da djevojka nije nesretnim slučajem završila nedaleko napuštenog kamenoloma u Suhaču. Kriminalistička obrada je odmah podignuta na novu razinu, no paralelno sa službenom istragom, u Suhaču i Sinju je Ivan Bešlić, otac nesretne djevojke, provodio svoju. Koja je i prije pronalaska Anđelinog tijela počela davati rezultate – ne možda one koji bi zadovoljili policijske i pravosudne standarde, ali roditeljske svakako. I činilo se da sve upućuje na jednu osobu, na Ivana Bulja!

Direktora Radio Sinja, zagrebačkog studenta i sinjskog člana Hrvatske kršćanske demokratske unije, nekad zaduženog za promociju Sinjske alke, tada 39-godišnjeg supruga i oca troje djece koji je uživao priličan ugled u jednoj maloj sredini poput Sinja. No, niti je policijska svoju istragu zaključila samostalno, niti je Ivan Bešlić stigao konfrontirati Bulja svojim dokazima – obiteljski čovjek je četiri dana nakon stravičnog otkrića ušao u sinjsku policijsku postaju i kazao inspektorima:

- Sanjao sam Anđelu Bešlić, mislim da imam nešto s njenim nestankom, s njenim ubojstvom...

Naravno, istražitelji nisu propustili iskoristiti ovakav razvoj događaja, posjeli su Ivana Bulja i s njim nastavili razgovarati idućih sati. Dio tih razgovora je i snimljen, a do formaliziranja kaznene prijave i službenog statusa osumnjičenika, pomalo rastrojeni Bulj nizao je svakakve fantazmagorije oko cijelog slučaja pa je tako i priznao ubojstvo, čak govorio o nekim detaljima događaja te večeri, da bi na koncu upleo i svog rođaka te je ustvrdio kako je s njim bio i Pavle Bulj! Pa je tako priveden i on, kasnije i optužen te suđen, da bi do pravomoćne presude proveo 27 mjeseci iza rešetaka. Za njega, oslobađajuća presuda Vrhovnog suda mu je, uz tužbu za naknadu štete zbog nepravednog zatočenja, donijela 580 tisuća kuna odštete. Nije ga novac usrećio, koju godinu nakon tog postupka, 26. veljače 2020. godine u napuštenom prostoru u splitskoj trajektnoj luci mrtav je pronađen tada 63-godišnji Pavao Bulj. Nije bila u pitanju nasilna smrt, konstatirali su mrtvozornici.

---

------

---

Za oslobađajuću presudu je na koncu bio najzaslužniji rođak koji ga je i upleo u cijeli tragičan slučaj, jer je tijekom postupka Ivan Bulj povukao tvrdnje o uključenosti Pavla u događaje te večeri, ali je povukao i vlastito priznanje. Preciznije, nije ga pred sudom nikad ni izrekao. A ono priznanje, cijelo višesatno svjedočenje u sinjskoj policiji nije se moglo koristiti pred sudom jer je rečeno u trenucima dok nije imao odvjetnika! Kasnije se spekuliralo da je zapravo sam došao u policiju i sve priznao u strahu od osvete Ivana Bešlića, djevojčinog oca, koji se svojom istragom sve više približavao njegovom razotkrivanju.

Što nas dovodi do samog sudskog postupka koji se dva puta odvijao pred splitskim Županijskim sudom. Mora se reći da su dokazi, konkretni forenzički dokazi, bili izuzetno manjkavi te da je cijeli slučaj, pravno gledajući, bio na tankim nogama. Prvo suđenje je okončano osudom za obojicu, zbog ubojstva i silovanja, no ta presuda je vrlo brzo ‘pala‘ na Vrhovnom sudu te je započelo novo suđenje. Ovaj put je u rad predmet dobio sudac Zoran Matulović, koji je dopustio Ivanu Bulju da iznese obranu u kojoj je potpuno negirao bilo kakvu upletenost u strašan zločin. Međutim, njegova obrana je bila puna nedosljednosti, pa je tako recimo tvrdio da je te večeri bio u posjeti rođacima sa suprugom i djecom. Tu tvrdnju je odlučno negirala – njegova supruga! Kazala je kako to nije istina, kako je te večeri bila sama s djecom kući, a Ivan je bio negdje vani...

Kako je suđenje bilo zatvoreno za javnost, unatoč velikog zanimanja pa i samih roditelja ubijene djevojke, tako nisu poznati svi detalji no oni ključni su ipak došli na svjetlost dana: osim nedostatka alibija i laganja oko kretanja te večeri, zapravo jedini bitni dokaz koji je povezivao Ivana Bulja sa žrtvom je bila jedna jedina vlas kose pronađena na dnu ‘šofer-šajbe‘ Renaulta 4, vlas kose koja je prošla DNK vještačenje te je utvrđeno da pripada Anđeli Bešlić!

U nedostatku konkretnijih dokaza ili očevidaca, sudac Matulović je 29. ožujka 2005. godine zbog ubojstva maloljetnice osudio Ivana Bulja na 27 godina zatvora, dok je Pavla oslobodio zbog nedostatka dokaza. Dokaza nije bilo niti za pokušaj silovanja zbog stanja posmrtnih ostataka, no ipak su utvrđene brojne ozljede glave zadane tupim predmetom.

A presudu je, u onom kratkom dijelu na kojem je javnost mogla biti nazočna, temeljio na ‘zatvorenom krugu indicija‘! Tada je Buljev branitelj po službenoj dužnosti uložio žalbu (kao uostalom i tužiteljstvo koje je smatralo da ima osnova za osudu i zbog seksualnog delikta), kako je kazao zbog nepostojanja zatvorenog kruga indicija, pojma koji je s ovim groznim slučajem zapravo i ušao u hrvatsku pravnu praksu.

‘Jedan dokaz, vlas kose koja sama po sebi ne znači ništa, obzirom da su bili susjedi te je možda nekad ranije ulazila u taj automobil, a to je sve od argumenata. Sve i da postoji još jedan dokaz, recimo taj manjak alibija, i dalje su u cijelom slučaju samo dva relativno manjkava dokaza koji mogu činiti pravac, nikako krug, zatvoreni krug indicija...‘ - komentirao je Buljev odvjetnik cijeli slučaj kasnije.

Vrlo brzo, već koncem godine – 19. prosinca 2005. - Vrhovni sud potvrdio je presudu uz neke sitne preinake. Tako je Ivan Bulj pravomoćno osuđen na 22 godine zatvora, dok je Pavlu Bulju ukinuta oslobađajuća presuda te je vraćen predmet na ponovljeno suđenje – kasnije je, ipak, pravomoćno oslobođen (jer je prezentirao dokaze da je tih dana nosio longetu na nozi te je bio praktički nepokretan) bilo kakve upletenosti u strašan zločin koji je šokirao cijelu državu, ne samo Suhač.

U ovom slučaju je očigledno pravda pobijedila pravo, ne može se to previše naglasiti. Jer, potpuno je jasno da su suci kroz cijeli postupak vodili računa ne samo o dokazima u predmetu, nego im se u glavama vrtjelo i ono Buljevo priznanje u policiji, priznanje koje se službeno nije smjelo prezentirati na suđenjima, u žalbama, općenito u postupku! I znajući to, očigledno su smatrali da neće osuditi nevinog čovjeka na dugotrajnu robiju...

---

---

Ivan Bulj sredinom travnja izlazi na slobodu kao 61-godišnjak koji je, barem nominalno i u očima zakona, odslužio kaznu za grozomoran, jednostavno neprihvatljiv zločin. Nekoliko puta je tražio prijevremeni, uvjetni otpust, a često osuđenici to i dobiju nakon dvije trećine odrađene kazne, no Bulj nije. Jer 22 godine zatvora – veći dio u kaznionicama zatvorenog tipa poput onog u Glini, gdje zbog svog obrazovanja ipak nije bio tretiran poput drugih seksualnih predatora, koliko se zna, već je pomagao ostalim zatvorenicima u pisanju žalbi i drugom ostvarivanju prava – nije malo, to je gotovo pola života. Tek je pred kraj dobio poneki slobodni vikend, a posljednju godinu kazne je odslužio u kaznionici poluotvorenog tipa u Turopolju. Međutim, u rodni Sinj mu, čini se, nema povratka. Još prije 20 godina, malo nakon njegovog uhićenja i početka postupka, supruga s troje djece je napustila grad pod Kamičkom. Njegova obiteljska kuća je odavno napuštena, u Suhaču je prekrio korov. Rodbina možda i smatra da je nevin, kako smo otkrili u reportaži iz sinjskog kraja, ali Ivan Bulj se ni tim rijetkim vikendima nije dao vidjeti u Sinju. Iako je već davno prošao zenit života, još uvijek može započeti novi, negdje drugdje. A sve to i još puno toga više je na najgori način oduzeto Anđeli Bešlić.

An\u0111ela Be\u0161li\u0107<\/p>","

Napu\u0161tena ku\u0107a Ivana Bulja<\/p>","

Ivan Bulj tijekom odslu\u017eenja kazne<\/p>","

Ivan Bulj<\/p>","

An\u0111ela Be\u0161li\u0107<\/p>","

Anđela Bešlić

) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/02/15/26564943.jpg [title] =>

Napuštena kuća Ivana Bulja

Bozidar Vukicevic/Cropix ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/02/15/26555081.jpg [title] =>

Ivan Bulj tijekom odsluženja kazne

) [4] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/02/15/26555085.png [title] =>

Ivan Bulj

) [5] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/02/15/26565500.jpg [title] =>

Anđela Bešlić

) [6] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/02/15/26564945.jpg [title] =>

Buljeva kuća

Bozidar Vukicevic/Cropix ) [7] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/02/15/26564937.jpg [title] => Bozidar Vukicevic/Cropix ) [8] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/02/15/26555084.jpg [title] => Nikola Vilic/Cropix ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Vremešni Renault 4 usporio je na glavnoj cesti između Sinja i Suhača, sela nekoliko kilometara prema sjeveru od sjedišta Cetinske krajine. Automobil je stao pored djevojke koja je brzim korakom u tim sitnim noćnim satima žurila kući, obiteljskom domu kojeg je gotovo mogla vidjeti.

- Bog Anđela, di si se uputila ovako kasno? - zapitao je djevojku sitniji muškarac s mjesta vozača.

- Idem doma, bila sam na koncertu... - još uvijek pomalo nepovjerljivo odgovorila je cura, makar je stala pored vozila, prepoznavši starijeg susjeda iz sela.

- Ajde sjedni, prebacit ću te. - ljubazno je kazao Ivan Bulj, a 17-godišnjakinja je ušla u automobil ne sluteći da će joj to biti posljednja vožnja u životu, da će je glave doći povjerenje i čovjek kojeg je do tada vidjela stotinama puta, muškarac koji je ničim nije dao naslutiti kakva se zvijer krije u njemu.

Već te noći 3. ožujka 2002. godine njeni roditelji su uznemireno u mrkloj noći pratili kako kazaljka sata napreduje prema jutru, a Anđela se ne vraća u kuću Bešlić s koncerta "Zabranjenog pušenja" na koji je išla s ekipom.

---

---

Početkom radnog dana krenuli su panični pozivi njenim prijateljima, a nešto kasnije je i službeno prijavljen nestanak maloljetnice. No, dojam rodbine je bio kako u policiji nisu najozbiljnije shvatili taj nestanak, kako su pomislili da je samo riječ o odlasku buntovnog djeteta iz obiteljskog doma, gotovo uobičajenom "frentavanju" kojem ne treba posvetiti previše, ionako manjkavih, ljudskih resursa... Anđela, međutim, nije bila jedna od tih.

Više od mjesec dana trajala je potraga. Policija, brojna rodbina, mještani pa i Sinjani sudjelovali su u pretrazi cijelog kraja, a svakim danom je bilo sve jasnije da se dogodilo nešto strašno jer od djevojke nije bilo ni traga ni glasa. Kraj u kojem su bilo kakvi zločini ovakve vrste bili nepoznanica pogotovo je bio ‘na nogama‘ jer se dva mjeseca ranije, početkom siječnja, dogodilo još jedno svirepo ubojstvo koji će obilježiti desetljeća koja slijede – u središtu Splita, na Mažuranićevom šetalištu, brutalno je usmrćena tek nešto starija Marijana Jerković, a njen ubojica nije pronađen, kako tada, tako i danas.

---

---

Na žalost, da se nestanak Anđele Bešlić pretvorio u njen strašan kraj, da mirno područje nikad više neće biti isto i da je osjećaj sigurnosti zauvijek uništen, postalo je jasno kad se slučaj gotovo počeo zaboravljati. Crne slutnje obistinile su se nekih mjesec dana nakon Anđelinog nestanka - mještanin je šetajući pasa naišao na djevojčino tijelo, u zabačenom usjeku pokriveno granjem. Iako je prošlo previše vremena, ipak je vrlo brzo postalo jasno da je riječ o kaznenom djelu, da djevojka nije nesretnim slučajem završila nedaleko napuštenog kamenoloma u Suhaču. Kriminalistička obrada je odmah podignuta na novu razinu, no paralelno sa službenom istragom, u Suhaču i Sinju je Ivan Bešlić, otac nesretne djevojke, provodio svoju. Koja je i prije pronalaska Anđelinog tijela počela davati rezultate – ne možda one koji bi zadovoljili policijske i pravosudne standarde, ali roditeljske svakako. I činilo se da sve upućuje na jednu osobu, na Ivana Bulja!

Direktora Radio Sinja, zagrebačkog studenta i sinjskog člana Hrvatske kršćanske demokratske unije, nekad zaduženog za promociju Sinjske alke, tada 39-godišnjeg supruga i oca troje djece koji je uživao priličan ugled u jednoj maloj sredini poput Sinja. No, niti je policijska svoju istragu zaključila samostalno, niti je Ivan Bešlić stigao konfrontirati Bulja svojim dokazima – obiteljski čovjek je četiri dana nakon stravičnog otkrića ušao u sinjsku policijsku postaju i kazao inspektorima:

- Sanjao sam Anđelu Bešlić, mislim da imam nešto s njenim nestankom, s njenim ubojstvom...

Naravno, istražitelji nisu propustili iskoristiti ovakav razvoj događaja, posjeli su Ivana Bulja i s njim nastavili razgovarati idućih sati. Dio tih razgovora je i snimljen, a do formaliziranja kaznene prijave i službenog statusa osumnjičenika, pomalo rastrojeni Bulj nizao je svakakve fantazmagorije oko cijelog slučaja pa je tako i priznao ubojstvo, čak govorio o nekim detaljima događaja te večeri, da bi na koncu upleo i svog rođaka te je ustvrdio kako je s njim bio i Pavle Bulj! Pa je tako priveden i on, kasnije i optužen te suđen, da bi do pravomoćne presude proveo 27 mjeseci iza rešetaka. Za njega, oslobađajuća presuda Vrhovnog suda mu je, uz tužbu za naknadu štete zbog nepravednog zatočenja, donijela 580 tisuća kuna odštete. Nije ga novac usrećio, koju godinu nakon tog postupka, 26. veljače 2020. godine u napuštenom prostoru u splitskoj trajektnoj luci mrtav je pronađen tada 63-godišnji Pavao Bulj. Nije bila u pitanju nasilna smrt, konstatirali su mrtvozornici.

---

------