Igrači Hajduka u pravilu iz tjedna u tjedan prolaze put od "pukovnika" do "pokojnika" i natrag, ali postoje iznimke. Jedna od njih je definitivno Marko Livaja, najbolji strijelac i igrač HNL-a, koji je sa sobom donio atmosferu koja dugo nije viđena na Poljudu.
No, ima i onih igrača koji su iznimke jer su uvijek nekako podcijenjeni i za koje navijači stalno "traže nova rješenja". Emir Sahiti dugo je bio jedan od njih, ali su u međuvremenu njegove jednako dobre predstave na svim pozicijama i u bilo kojim ulogama te ozbiljna ponuda HSV-a koja je odbijena, promijenili način na koji hajdučka javnost gleda na njega.
Titulu najpodcjenjenijeg igrača Hajduka tako je preuzeo Jan Mlakar.
Slovenac od dolaska na Poljud u ljeto 2021. godine trpi velike kritike i mnogi smatraju kako nije dovoljno dobar za Hajduk. U pozadini tih zamjerki najčešće stoje tvrdnje da Mlakar ne zabija dovoljno golova i da je njegov učinak s loptom u nogama često nevidljiv, ali on ekipi donosi puno toga što treneri znaju cijeniti.
Njegovo taktičko razumijevanje igre i osjećaj za prostor najveće su mu vrline, a riječ je o kvalitetama koje šira javnost rijetko zna prepoznati, jer se uvijek odvijaju u drugom planu. U Mlakarovom slučaju, tamo negdje u sjeni Livajinih golova...
Baš zato je na neki način bilo simbolično što je upravo Slovenac preuzeo kapetansku vrpcu u Koprivnici i riješio utakmicu jedinim pogotkom koji je postigao u maniri pravog golgetera. Sjajno tempiran ulazak na prvu vratnicu i prosljeđivanje Sahitijeve lopte ljevicom u bliži kut domaćeg vratara Suška izbacilo je Mlakara u prvi plan i mnogima dalo za misliti.
Slovenac se prije zaključenja 35. kola HNL-a nalazi na diobi petog mjesta na ljestvici strijelaca HNL- a s 10 postignutih golova u prvenstvu (još je tri zabio u Kupu). To znači da je uvjerljivo najbolji strijelac splitskog kluba, jer mu je prvi pratitelj Chidozie Awaziem (!) s pet ligaških pogodaka ove sezone.
Ono što je u tom kontekstu posebno zanimljivo jest to što je po efikasnosti drugi među igračima koji su postigli dvoznamenkasti broj ligaških golova ove sezone. Doduše, u Topu 5 su razlike minimalne, ali sama činjenica da se Mlakar nalazi u takvom probranom društvu razbija mit o njemu kao "napadaču koji ne zna zabiti gol".
Slovenac se od dolaska na Poljud jako rijetko nalazio u situaciji da bude najistureniji igrač na terenu i uglavnom mu je fokus bio na tome da prati Livajine kretnje i popunjava prostor koji on isprazni. Slično kao što je to u Realu godinama Karim Benzema radio za Cristiana Ronalda...
No, bez obzira na sve to, Mlakar je i dalje jedan od najboljih strijelaca lige, a s 10 pogodaka iz 48 udaraca na gol, efikasnost mu je na razini Livajine (s tim da je Hajdukova ‘desetka‘ postigla 19 pogodaka u HNL-u).
Često se znači reći da "veliki umovi slično razmišljaju", a posebno je indikativno da se upravo Mlakar najčešće znao naći na drugoj strani Livajinih asistencija. Najbolji igrač Hajduka Slovencu je asistirao sedam puta, a posebno će ostati upamćen onaj genijalan poteza iz 22. kola prošlosezonskog HNL-a, kada su Bijeli gostovali kod Gorice.
Livaja je tada - vidjevši da mu Mlakar ulazi u prostor iza leđa protivničke obrane, ali da još nije u idealnoj poziciji - zaustavio zamah, pričekao ga još djelić sekunde i onda graciozno poslao loptu tako da ona taman zaobiđe nogu Steenvoordena i savršeno stigne pred Slovenca, koji je to gotovo nadrealno dodavanje onda pretvorio u pogodak.
Mlakarov golgeterski instinkt, dakle, nikada nije trebao doći u pitanje, iako je mnogo puta dolazio. Zbog toga je utakmica u Koprivnici na neki način bilo katarzična za njega, jer je u njoj pokazao da može barem djelomično zamijeniti čovjeka koji u posljednje vrijeme odlučuje utakmice s kapetanskom vrpcom na ruci i s kojim se inače najbolje razumije na terenu.
Slovenac je u dresu bijelom dresu odigrao 72 službene utakmice, od čega ih je započeo 46, a na terenu je u prosjeku provodio 58 minuta. U tom kontekstu njegovih 20 golova i tri asistencije (sve za Livaju) ne izgledaju nimalo loše. A kada se u obzir stavi i to da je njegov doprinos još i veći u onim "nevidljivim" segmentima, zaista je vrijeme da ga se počne cijeniti.