Članak na portalu Slobodne Dalmacije o bačenim marendama naših školaraca pokraj jedne splitske škole potaknuo je raspravu na društvenim mrežama. Podsjetimo, jedan roditelj poslao nam je fotografiju bačenih sendviča u crnoj vreći, ali i upozorio na to kako se neka djeca odnose prema hrani.
– Sin mi je došao iz škole sa zahtjevom da mu dam dva eura za marendu. Rekao sam da neću jer ima marendu u školi. Odgovorio mi je da on jedini jede školsku marendu, a ostali idu u dućan pa se osjeća na neki način odbačen i sram ga je. Kaže da on voli marendu, ali mu je neugodno uzimati je dok ostali idu u dućan. Užas! Ostao sam u šoku! Imam za njegovu marendu, ali ne želim ga pretvoriti u svojevrsnog kripla životnih načela – kazao nam je, između ostalog, roditelj.
Jedni krivca vide u kućnom odgoju, drugi smatraju da sendviči nisu jestivi, dok su trećima obroci sasvim zadovoljavajući.
Mnogi naši čitatelji istaknuli su da sve kreće od kuće i poentirali da ako djeca kući ne jedu, primjerice, voće, teško je da će ga jesti u školi.
– Marende su sasvim u redu i nije problem u njima. Činjenica je da djeca neće pojesti ono što nisu navikla jesti. I tu dolazi do one tužne činjenice. Djeca ne jedu pome, kisele krastavce, zelenu salatu, tunu... Prehrana se doma svela na peciva i junk food. Generalno pogrešan odnos prema hrani i zdravlju – obrazložila je naša čitateljica.
Velika pomoć
Drugi, pak, imaju rješenje za one koje je sram jesti “besplatne” marende.
– Svim roditeljima i djeci kojima je poniženje jesti “besplatne” marende ukinite i besplatne knjige. To ne vjerujem da bacaju u smeće – jedan je od komentara.
Bilo je roditelja koji su istaknuli da su njihova djeca zadovoljna marendom, a ono što ne pojedu donesu kući.
– Sada kad su vrućine, dajem im novac za sok, ali inače su te besplatne marende velika financijska pomoć nama roditeljima – napisala je jedna majka.
Neki naši čitatelji problem vide u kvaliteti marendi.
– Prava je istina da je većina tih marendi nejestiva i zato ih djeca ne jedu. Ti “zdravi” sendviči sastoje se od gnjile salate, poma plastičnog izgleda bez okusa i mirisa, posnog sira u tragovima, a sve to zapakirano u pecivo puno aditiva. Zanima me koliko se iz proračuna plaća ovakav obrok, jer ako je skuplji od 0,30 eura, onda netko dobro zarađuje na našoj djeci. Bilo bi bolje da dobiju krafne, pizze i slično, a zdrave obroke neka im omoguće roditelji za doručak, ručak i večeru – jedan je od komentara.
Roditelji smatraju da bi prehrana za naše školarce trebala biti kvalitetnija, a neki se ne mogu oteti dojmu da projekti poput ovoga služe samo za skupljanje poena za sljedeće izbore.
– Prva sam bila za te školske marende s obzirom na to da imam četvero djece u školi. Dosadilo mi je svaku večer spremati, mazati i pakirati. I bilo mi je veliko olakšanje da to ne moram više raditi, a da oni marendu dobiju u školi. Međutim, bude tu svega. U sendviču koji bi trebao sadržavati sir, salatu i krastavce bude minijaturni komadić sira pri vrhu bublice, s pola liste uvele salate s crnim rubom i dvi prozirne fetice kiselih krastavaca. Zatim neko pecivo od sira toliko minijaturno da bi prvašić bez problema pojeo barem tri komada, a kako će se momčić od 14 godina najesti? Nikako. Bilo je tu i mravi u sendviču ili salame koja je imala nešto crno po sebi. Peciva koja su dobivali ovi u popodnevnoj smjeni bila su doslovno tvrda kao kamen. Zatim pizze bez sira i šunke s gomilu povrća na sebi. Ruku na srce, koje će dite u tome uživat!? Ponekad je marenda okej, ali, nažalost, češće je ajme majko.
Voće po hodniku
Rasprava se povela i u grupama koje okupljaju zaposlenike u školama.
Neki smatraju da se ljudima nikako ne može udovoljiti jer se prvo zazivalo da svako dijete treba imati obrok u školi, a sada kad je to uvedeno, u dosta škola hrana se baca.
Nastavnici, kao i roditelji, slažu se da se hrana nikada ne smije bacati te da bi se višak hrane trebao odnijeti u Caritas ili u pučke kuhinje. Trebalo bi učiniti sve osim bacanja u crne vreće.
– Ja djeci uvijek kažem koliko košta to voće koje bacaju po hodniku, a kad su to čuli, pokupili su i naranče i jabuke i odnijeli ih kući! Da ne spominjem pudinge, koji su po osam ili 10 kuna. Kad im se to tako predoči, itekako se zamisle – napisala je jedna učiteljica.
U konačnici, nije najvažnije uprijeti u nekoga prstom samo kako bi se odlučilo tko je krivac jer je više faktora koji su doveli do ovoga gdje smo danas. Zajedničkim snagama i suradnjom roditelja i nastavnika treba prepoznati loše ponašanje te ga pokušati ispraviti.