Mentalno zdravlje još uvijek je tabu tema u Hrvatskoj o kojoj se rijetko govori. Upravo je iz tog razloga Zajednica Pape Ivan XXIII u suradnji s Nastavnim Zavodom za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i Klinike za psihijatriju Vrapče održala skup "Razgovarajmo o mentalnom zdravlju - A da je tvoje dijete?"
Saborski zastupnik i psihijatar za ovisnosti o sintetičkim drogama na Klinici za psihijatriju Vrapče dr. Ivan Čelić je kazao da se mladi najviše suočavaju s depresivnim i anksioznim tegobama te poremećajem spavanja.
- Vrijeme neizvjesnosti, prirodnih katastrofa, rata koji se događa ne tako daleko od nas definitivno utječe na atmosferu straha i nesigurnosti. Pitanje neizvjesnosti djeca doživljavaju direktno, ali i indirektno. Tako dijete primjećuje kada postoje određeni problemi unutar obitelji i oni to doživljavaju na svoj način jer se njihov mozak još uvijek razvija i nema neke mogućnosti mentalnog funkcioniranje koje ima odrasla osoba. Primjerice kada dijete od 11 godina ima suicidalne misli i odluči pokušati napraviti samoubojstvo ono nema percepciju da je to kraj kao što to ima odrasla osoba - objasnio nam je psihijatar Čelić.
Istaknuo je da ako na vrijeme reagiramo i ako se primjene rane intervencijske metode onda to na neki način prevenira i razvoj psihičkih poremećaja u odrasloj dobi. Zato je vrlo važno, dodaje Čelić, osnaživati multidisciplinirane timove koji će biti posvećeni mentalnom zdravlju djece i adolescenata.
Odgoj djece danas podrazumijeva puno veće opasnosti nego što je to bilo prije, a Čelića smo pitali za savjet u odgoju.
- Svjedoci smo svi, na primjer, da obitelj ode na zajednički ručak pa onda otac, majka i djeca budu na mobitelu. Svi smo mi pod određenih pojačanim stresom životnih okolnosti, ali jako je važno da kvalitetno iskoristimo slobodno vrijeme. Ako imamo sat vremena slobodno prošećimo sa svojom djecom, razgovarajmo s njima, otiđimo u kazalište ili radimo neke sportske aktivnosti. Također je bitno ako se djeca bave sportskim aktivnostima ne stavljati pred njih neke nerealne zahtjeve. Danas se često od djece očekuju da svi budu vrhunski sportaši. Amaterski i rekreacijski sport je zapostavljen zbog posljedice tih kvazi savršenstava da djeca moraju biti najbolji u sportu ili školi. To sve utječe na djece i čim je izloženo pojačanom tekstu ili ide negdje s grčem u želudcu nije dobro. Dijete treba poticati i nadzirati, ali ne od njih očekivati savršenstvo i zadavati nerealne ciljeve - poručio je psihijatar Čelić. Za kraj je istaknuo da roditelji svojim ponašanjem trebaju davati primjer djeci.
Mentalnog zdravlja djece nema bez pozitivnoj primjera roditelja, istaknuo je prof. dr. Zoran Zoričić, voditelj Referentnog centra za ovisnost Ministarstva zdravstva i predsjednik Hrvatskog društva za ovisnosti pri Hrvatskom liječničkom zboru.
- Ako mislimo raditi s djecom prvenstveno moramo raditi s njihovim roditeljima i raditi na jačanju obitelji i zajedništva. Treba roditelje naučiti kako raditi s djecom. Popuštanje u onom stilu što današnje generacije masovno rade i dopuštanje djetetu da formira granice nije dobro i u konačnici se svima vraća kao bumerang. Prepušta ih se utjecaju vršnjačkih skupina, a vršnjačke skupine kao simbol inicijacije biraju psihoaktivne tvari od duhana, amfetamina, kanabisa i tu nastaje problem - istaknuo je Zoričić.
Roditelji moraju biti roditelji
Smatra da roditelje treba učiti da razgovor s djecom mora počivati na odnosu otac/majka - dijete, a ne prijatelji jer se taj trenutak onda gubi autoritet i odgovornost.
- Djeca vrlo rado projiciraju odgovornost na lik oca, a onda bježe i zapravo miniraju taj autoritet kroz disfunkcionalno ponašanje i uzimanje koječega. Tu mora biti naša podrška mladim obiteljima da nauče kako razgovarati i što efikasnije strukturirati prostor u kojem će se dijeti vrtjeti - kazao je Zoričić.
Također je istaknuo da dijete ne treba gurati od vršnjačke skupine jer je to kontraproduktivno.
- Bitno je tko je vođa vršnjačke skupine jer je to u pravilu dijete koje ima najveću autonomiju u odnosu na autoritet oca. Drugim riječima, to je dijete koje nitko ne pita gdje ide i kada će se vratiti kući. Takvi su lideri u tim skupinama i oni su loši lideri. Pored vršnjačke skupine glavna socijalizacija ipak treba biti na obitelji - objasnio je Zoričić i dodao da vlada epidemija popustljivog ponašanja.
- Mi smo, negdje 60-ih godina na ovim prostorima, odgajani po onom autoritarnom modelu gdje su roditelji kažnjavali djecu i gdje je odgoj za njih bio vrlo jednostavan. Jasne su bile granice i kada bi se one prešle, roditelji bi dijete kaznio, fizički ili uskraćivanjem nečega. Taj odgoj nije bio dobar jer su djeca prebacivši odgovornost na lik oca, kada bi došli u 25-e godine opet tražili oca da im nešto potvrdi. Drugim riječima takav način odgoja je stvarao komfor za roditelje, ali je i stvarao neurotike djecu kroz cijeli život. Nakon 1968., promjene paradigme i postmodernizma, generacija roditelja što smo mi, otišla je u reaktivnu formaciju odnosno kontra. Roditelji su dopustili sve djeci i sada ona kroz disfunkcionalno ponašanje i uzimanje koječega nastoje prisilite roditelje da im ipak postave granicu. Zašto? Zato što se oni u prostoru bez granica nekomforno osjećaju. Je li bilo bolje ono prije ili ovo sada? Ni jedno ni drugo već trebamo tražiti nešto između toga - poručio je Zoričić.
Gordana Cavicchi, voditeljica terapijske zajednice Pape Ivan XXIII, nam je kazala da je u Splitsko-dalmatinskoj županiji veliki problem konzumiranja amfetamina i kokaina kod adolescenata.
- Počelo se normalizirati uzimanje amfetamina i kokaina, a u posljednjih par godina broj konzumenata se povećao jer je i dostupnost veća. Na ljeto smo radili istraživanje ispred kluba u Makarskoj gdje smo mladima pod utjecajem alkohola davali bonove za taksije kako ne bi takvi sjedali za volan. Također smo im davali i upitnike o konzumaciji droga i njima je konzumiranje marihuane najnormalnije stvar - kazala nam je Cavicchi.
Dodala je da su u usporedbi od prije 30 godina, izazovi drugačiji te da se stručnjaci moraju educirati, ali i biti na terenu.
- Ne smijemo čekati da se ovisnici nama obrate. Trebamo izaći među te mlade, razgovarati s njima i vidjeti koje su njihove potrebe. Njima ne treba netko tko će im propovijedati nego konkretna rješenja - istaknula je Cavicchi.
Na skupu su uz Čelića, Zoričića te Cavicchi, sudjelovali još Toni Maglica, voditelj Službe za mentalno zdravlje NZJZ-a SDŽ Željko Ključević te izvršna direktorica udruge HELP Nevenka Mardešić.
