Spuštamo se cestom prema Kašjunima. Ne na kupanje ili sunčanje, već na zadatak. Jedva smo se mimoišli s automobilom iz suprotnog smjera, a i zamalo svjedočili sudaru automobila i taksija.
Iako inače plaža slovi kao nemoguća za pronalazak mjesta za parkiranje, mi smo ga pronašli. I još je nekoliko praznih mjesta bilo pokraj nas. E sad, je li do puke sreće ili do toga da smo uvatili pravu uru, ko će znat.
Opaska broj dva: ležaljke. Glavni okupatori svih splitskih plaža. Naš se narod radije odlučuje na prirodniju alternativu. Ležanje i žuljanje na kamenčićima. Tvrtka “Dolis” već godinama ima koncesiju na ovoj plaži, a konobar iz kafića potvrdio nam je da cjelodnevni najam ležaljke košta 190 kuna. Možete boraviti i kraće, ali svejedno ćete platiti 190 kuna. Na prvom dijelu plaže uz prvi objekt kafića bilo je postavljeno pet redova ležaljki, a dva su reda bila gotovo prazna.
Ponašanje koncesionara na plažama uređeno je Pravilnikom o gospodarskom korištenju, u kojem stoji kako je “količina rekvizita koja se iznajmljuje određena ugovorom o koncesiji”. Svakako, površina koja se iznajmljuje, prema ovom Pravilniku, ne smije prijeći 30 posto, a u njemu je jasno naznačeno i kako rekviziti “u svakom slučaju ne smiju ometati korištenje plaže kao općeg dobra, nego moraju biti uredno sklopljeni i složeni na za to određenom skladišnom mjestu, sve do početka zahtjeva za korištenje od strane gostiju”. Međutim, koncesionar se, očigledno, drži nekog drugog pravilnika.
Zbog toga su nam negodovali i kupači. Josipa, koja na ovu plažu dolazi upravo zbog toga što je prilagođena djeci, zamjera veličinu prostora koju zauzimaju ležaljke.
– Sviđa mi se plaža jer mi je blizu, ima hlada, dobra mi je za dicu, sitni kamenčići pogodni su za njih i za igru. Ali smeta mi ovaj do, šta se raširija, al dobro… Ništa mi tu ne možemo. Bilo bi bolje da imaju manju površinu, pogotovo vamo gdje je pogodno za dicu zbog hlada, a i more je blizu pa ih možete nadgledat. Ovakvih plaža nedostaje, šteta šta je ovoliko zauzeta… – diktira Josipa.
– Jedini je problem parking. Uvijek ga nekako nađem, ali moje prijateljice, koje nisu vješte vozačice, izbjegavaju ovu plažu upravo zbog toga – kaže Josipa.
Naišli smo i na nešto stariji svit, a ovo je, kako nam kažu, plaža njihove mladosti. Vlade, Mira i Rudolf. Pozicionirani na drugom dijelu plaže uz drugi objekt istoga kafića, a tu smo naišli na dva reda ležaljki. Scenarij isti. Prazne su, čekaju zahtjev korisnika da se popune.
– Ležaljkama se daje preveliki prostor, a nikada nisam vidio da je to sve puno. Točno bi ih moglo biti upola manje – veli nam Rudolf.
– Standard nam ne dozvoljava da budemo bez ležaljki, a o cijenama nećemo govoriti – ubacuje se u priču i njegov brat Vlade. Odveli su svoje gospoje na kupanje na najlipšu splitsku plažu. Kako i triba. Ništa im inače ne smeta. Ali isto im zrelost dopušta da “ubodu” koju kritiku.
– Sasvim je pristojno i uredno. No uočili smo da nema spasilačke službe. Da smo roditelji, to bi nam smetalo, a za ostalo nemam zamjerke – kaže nam ljupka Mira. Njen “čovik”, pak, kaže da je parking grub za poludit!
– Prilaz moru je zahvalan, kamenčići su sitni. Parking je strava i užas, a dolazi i previše taksista, koji naprave najveću gužvu – veli Vlade. Ni brat mu Rudolf nije ostao dužan.
– Dolazimo autom i nekako uspijem pronaći parking, dođemo ranije ujutro. Onaj tko dođe iza 10 sati ne može nikako nać misto – zbori Rudolf, kojega je tijekom razgovora zalio obližnji tuš koji agresivno pršti na sve strane.
– Evo, kad već pitate, i ovaj mi tuš smeta – smije se naš sugovornik kojemu po guštu nije bila ni glazba iz obližnjega kafića.
– Ma ne smeta muzika, ali šta ne puste Oliverov CD pa nek se ori cili dan ako oće! Daj nešto lipo, a ne ovo dum, dum, dum… – slikovito će.
Nismo mogli ne primijetiti odrone iza spomenika poginulom pripadniku HRM-a Josipu Vraniću. Odroni s klizišta poviše su ograđeni, a sanacija je na čekanju. Kad će, ne zna se.
– Pričaju o ovom odronu već godinama, iako je na privatnom zemljištu, tribalo bi se sanirat jer je u pitanju javni interes – upozorava Vlade.
Kupaču Anti na plaži se sviđa sve. Kako je nabrojio, pijesak, nebo, pogled na žene, sviđa mu se i to što je živ, a parking mu, za razliku od drugih, ne predstavlja pegulu.
– Ako nemam di parkirat, doć ću pješke – nonšalantno će Ante.
U komunalnom smislu plaža je poprilično opremljena. Postoje dvije javne WC kabine, pet svlačionica, toranj za spasioce u kojem spasilaca nema, izbrojili smo otprilike 13 kanti za smeće i pet kontejnera iza kojih je nakupina smeća, kartona, kašeta... Primjedbu nemamo na bistro i čisto more, to nam je, barem još uvijek, 10 od 10!
