StoryEditorOCM
SplitSUSJEDI UBOJICE

Noćni raport iz splitske ulice u kojoj je ubijen mladić: ‘To je moga bit i neko moj, naježin se. Sve sam ih znala...‘

Piše Tanja Šimundić Bendić
25. veljače 2024. - 18:45

Ovakve noćne tišine ne sjećaju se ni najstarije prodavačice iz pekare u Ulici Domovinskog rata. Mladost koja tu svaku noć mrmori, buči, nervira stanare okolnih zgrada nakon ubojstva 22-godišnjeg mladića preko noći je zašutjela.

Brzo kupe krafne, bureke, peciva, pivo, pizze, tople sendviče, i bježe od nelagode, odmah preko puta na plato autobusne stanice u Sukoišanskoj.

Malo je i automobila s upaljena sva četiri žmigavca koja se sidre nasred ceste. Pao je promet, više je nego vidljivo, tragičan događaj je učinio svoje. Ponoć je, a na ulici je tek 30-ak za izlazak sređenih djevojaka i mladića koji brzo odlaze svojim putem.

Nema redova, nema gužve, neuobičajeno za subotnju kasnu večer koja u ovu uru standardno vrvi od života.

image
Jakov Prkić/Cropix

Još malo pa će proći 24 sata od trenutka u kojem je nekoliko desetaka metara naprijed, na Mažuranićevu šetalištu, noć prije nožem napadnut i ubijen 22-godišnji mladić.

Bio je sportaš. Na mjestu ubojstva trepere lumini...

- Govore ljudi kako su ta dva brata, ubojica i drugi, tu noć kad bili posebno divlji. To je bilo ajme, to je gnjavilo, upadalo, ludi, nemirni, padalo jedan po drugome, totalno nesređeni. Masiraju nas, gnjave, teroriziraju i nas i kupce već dugo, skoro godinu i više. Čimavice, iako nikada nisu bili prema nama agresivni – veli nam prodavačica. Ubacuje se i druga.

– Nisu bili agresivni jer smo im davali jist. Došli bi gladni. Onaj viši s dugon kosom, ne znam je li stariji ili mlađi, stalno je žica burek s mesom. Oni manji, bija je prije godinu mršaviji, sad se zaokružija, volija je slatko. A nikad love.

image
Jakov Prkić/Cropix

Ko zna je li in doma ko kuva, to je bilo ajme. Neuredni, zapušteni... Ali opet, dođe ti žaj kad bi ih vidija tako gladne, propale, ne može ti duša, opet in nešto dadeš koji put za pojist. Ali su bili jako naporni, daj, daj, sitno, daj curo, ajd, daj momak, stalno su žicali. Znali bi ih potirat vani iz dućana, rekli bi in, pusti kupce na miru bogati više, ne tlači curu, bili su baš naporni. Izađu oni, ali evo ih brzo natrag. Svaku noć isto – tumači nam i druga.

Znali su im već i navike. Danju bi spavali, po noći bi izlazili. Viđali su ih na Skalice oko dućana, tu se skupljaju isti kao i oni. Sjeli bi na skale, puštali glazbu s mobitela. U posljednje vrijeme pridružio bi im se još jedan ovisnik, koji je također svaku noć ovim putem žicao. Bili su ekipa.

image
Jakov Prkić/Cropix

– Mi smo se već navikle jer smo ih znale, ali curama bi bilo neugodno kad bi dolazile tu noću u kupovinu marende. A njih dva... U zadnje vrime su bili još žešći, stalno su tražili po tri eura. Daj tri eura, daj tri eura, nisu mladosti davali mira. Bože moj, jadnog li momka, jadni roditelji, koja tuga. Tuga za sve nas, to je moga bit i neko od naše dice, naježin se od glave do pete, jer san ih i znala, ovo je tragedija od ulice – vele nam prodavačice.

Strašna noćna scena nije prošla bez skrivenih pogleda iza roleta s okolnih zgrada. Vijesti se tu brzo šire, kažu nam ljudi kako su neki od susjeda tu noć uočili da se nešto loše događa. Čuli su policiju, uočili uniformirane osobe kako opkoljavaju zgradu u kojoj braća žive.

– Neki su vidjeli specijalce, kažu da su bili obučeni ne ono uobičajeno, nego s oklopima ko neki terminatori, naoružani, brzi. Uletjeli su u zgradu u sekund tu di ta braća žive, tu odma blizu pekare. A onda su ih počeli izvlačiti vani, ko u filmu.

Onaj mali koji je malo jače građe je bija posebno nemiran, lamata je, dera se. Kažu ljudi da je jedan od njih kriča, dera se, ako su dobro čuli, govorija “Niste vi policija, vi ste legija stranaca, legija ste, legija”... Strašno. Uznemireni smo svi jako, stalno su tu bili, gnjavili, kumili, molili, bacali se po cesti, divljali, zaustavljali ljude, to u ulaz ne bi moga uć od njih. I na kraju nevin, uredan momak strada, o jebem te živote više – ogorčeno će jedan od stanara.

image
Jakov Prkić/Cropix

Kaže kako im je najgore nakon velikih sportskih pobjeda ili koncerata. Svi tada na ulici slave, piju, galame, nema tada spavanja. Od rane noćne subote je na ovom potezu sve utihnulo. Mladost i dalje dolazi, prolazi. Tišina ne staje. Razgovara se ispod glasa. Bježi se na drugu stranu ceste. Mogao je to biti i netko od njih, netko od vaših. Svatko od nas.•

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. studeni 2024 12:17