stdClass Object
(
[id] => 1303756
[title] => Trogirski metalci gaze prema europskoj sceni: ‘Nema u metalu love, ali ima sve više klinaca koji nas slušaju‘
[alias] => trogirski-metalci-gaze-prema-europskoj-sceni-nema-u-metalu-love-ali-ima-sve-vise-klinaca-koji-nas-slusaju
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Na službenim stranicama ovogodišnjega Wacken Open Aira, festivala heavy metal glazbe u istoimenom njemačkom gradu, stoji i jedno domaće ime. Riječ je o bendu Mesmera, koji strategiju za osvajanje svijeta tvrdog – štoviše metalnog! – zvuka razrađuje – u Trogiru.
Mladi Trogirani, naime, na nedavno su održanom regionalnom natjecanju u Zagrebu ishodili ulaznicu za jednu od najjačih žanrovskih glazbenih smotri u dalekom europskom gradu Wackenu, smještenom blizu granice s Danskom. Tamo će momci iz Mesmere krenuti početkom kolovoza starim kombijem, ali stara narodna veli da "boj ne bije svijetlo oružje, nego srce u junaka". A oni svakako imaju i srca i talenta.
Govorimo o ovim glazbenicima: basistu Hrvoju Crnkoviću (38), Petru Peri Brkiću (37) na solo-gitari, pjevaču Anti Balovu (31) i najmlađem u tom elitnom skupu domaćih metalaca, 28-godišnjem Josipu Gruiću, bubnjaru. Formalno postoje već desetak godina, no spletom okolnosti aktivni su neke četiri godine; u radu i osvajanju europske i svjetske scene omele su ih što privatne okolnosti, što nesretna korona-pandemija.
No još nije kasno!
Najvažniju stepenicu su napravili: osvojili su pravo (čak polusatnog!) nastupa u Wackenu! Rekosmo, prva stepenica bio je svojevrsni regionalni casting u jednom klubu u Zagrebu.
– Zapravo je najprije trebalo online prezentirati minuli rad, a iza nas su dva albuma i dva singla. Tako smo mogli pristupiti, da tako kažem, regionalnoj instanci izbora, kao neka "ex Yu" sekcija – govori nam Hrvoje, jedan od elokventnijih članova benda nazvanog po prezimenu jednog od utemeljitelja hipnoze, Mesmeru. Naziv benda prebacili su u ženski rod zbog štosa, kažu.
– Nismo se mogli nazvati, na primjer, Azra. Bilo je već zauzeto – kroz šalu sažima Balov.
Vratimo se na natjecanje u Zagrebu, svirku kojom su izborili pravo prestižnog nastupa u Wackenu, jednom od dakle sjevernih gradova, na rubu Skandinavije, koja voli zvuk heavy metala puno više negoli Hrvatska, pa i Trogir.
---
---
Metalci u gradu klapa
– Ovo je nekako više grad klapa, mada imamo i predstavnike rock ‘n‘ rolla (na primjer, moj otac Duje Gruić i njegov bend Old Boys ili nekadašnji Free Electric Band s legendarnim pjevačem Ivanom Podukom-Lacom), imamo i trapere, imali smo i Cocu... Eto, Trogir ima i svoj death metal bend! To je još "tvrđi" zvuk – približava neke okolnosti mladi Gruić.
Dakle, momci su se u Zagrebu predstavili u nevelikoj, ali snažnoj konkurenciji; bili su tu bendovi Fervent iz Rijeke, Time Decay iz Zagreba, Urban Instinkt (sa "k") iz Tuzle i Lavina iz Niša.
Možda zvuči otrcano, ali doista – pobjedu nisu očekivali.
– Ma bili smo u šoku kad smo skužili da smo mi pobijedili! Ranije smo imali neke druge pokušaje, izgarali od želje i – izgorili. Izvisili. A sad, pa, došli smo se zabavit. Odsvirat, pokazat da i Trogir ima svoj metal. Kad ono – pobjeda – uzbuđeno se prisjeća Pere Brkić.
Pobjedi je kumovala jedna važna lady; ništa manje nego sestra Stevea Harrisa iz Iron Maidena, planetarno poznate skupine kojoj će pripasti završnica ovogodišnjeg Wacken Open Aira.
– Navodno smo joj se svidjeli jer smo bili najviše "svoji", imali neki faktor X koji joj je lega – namiguju momci iz Mesmere.
Zanimljivo, ali upravo "X" se zove i njihova pjesma koju će plasirati vani u susret odlasku na festival "metalnog" zvuka.
– Spot nam radi Antin brat Božo Balov, multimedijalni umjetnik. Ranije spotove nam je snima naš prijatelj i vrhunski režiser Vojen Koceić. S jednim njegovim spotom smo bili misec dana prvi bend na portalu Metal Nation u Finskoj. Bilo je to prije desetak godina – vele mesmerovci.
– Pa mi to tek sad kažete? – čudim se ja.
– *ebiga, zaboravili smo. A dobar je bija spot stvarno. Snimljen je u Starom kinu u Trogiru, za pismu Destined to ruin. U slobodnom prijevodu "Osuđeno na propast". Lipa ljubavna balada – kazuju momci iz benda.
---
---
‘Mi zapravo šaljemo poruke mira i ljubavi‘
– Zar u death metalu postoje ljubavne pjesme, sentiši i to? – pitam neuko.
– Normalno, mi imamo vrlo melodičan zvuk, samo to većina ljudi ne zna – strpljivo informiraju glazbenici.
Sve su im pjesme na engleskome, a tematika je većinom društveno angažirana, neka općenita kritika sustava i politike na globalnoj razini. Preziru pljuvanje po Crkvi, palež križeva i drugih vjerskih simbola, to im je "gadljivi trash". Zapravo kritiziraju sve i sva, ali ne vrijeđaju – nikoga.
– Mi zapravo šaljemo poruke mira i ljubavi. Ali to je teško shvatit na prvu. Razumiš, slojeviti smo – govore.
A propos slojevitosti, zgodno je primijetiti da imaju i "alter ego"; to je bend kojim, zapravo, zarađuju. Nastupaju na pirevima, rastavama, zarukama, zanogama...
– Nismo još sigurni kako bismo se službeno nazvali, pa koristimo dva imena: Super Fricks i Treća smjena. Možda na koncu smislimo nešto treće – smiju se momci iz Mesmere.
Metal im je draži od pirskih poskočica, ali to nije profitabilan žanr.
– Nema u metalu love, barem ne kod nas. Iako ima sve više klinaca koji nas slušaju. Čak znaju i tekstove na engleskom! Na zadnjem nastupu u Kocki ubrali smo da publiku čine ljudi od petnaest do, hm, duboke starosti – primjećuju.
Simpatično je spomenuti da – ah, očekivano – neki imaju i građanska zanimanja. Kao da su takozvani obični ljudi, a ne tvrdi metalci.
---
---
Imaju i ‘obične‘ poslove
– Pere i ja radimo skupa u komunalnom poduzeću u Trogiru. Tu smo se i upoznali, skompali! Radimo, konkretno, na videonadzoru gradskih parkirališta u Trogiru – veli Hrvoje.
– Ja prodajen umjetnine. Izrađuje ih moja mater – ubacuje se Balov.
– Jedini ja samo sviram, ali zaozbiljno – veselo će mladi Josip, koji je po pitanju bendova – fluidan.
– Nastupam u više njih, po potrebi, a sviram sve: od heavy metala do narodnog kola! Normalno, metal mi je prva ljubav. Najveća – uozbiljio se.
Čvrsto su, snagom najtvrđeg metala, odlučiti da – neće očekivati pobjedu. Tako je najbolje.
– Iz zezancije smo pobijedili prije desetak godina na gitarijadi u Omišu, sad isto u Zagrebu, bit ćemo opušteni i u Wackenu. Idemo svirat, pokazat šta mogu Trogirani! – zažareno najavljuju.
A što nakon Wackena? Imaju li želja?
– Volili bi pivat u Sjevernoj Koreji, ka svojedobno Laibach. To bi bija naš pokušaj da pružimo ruku prijateljstva priko oceana – zaneseno će perspektivni trogirski heavy-metalci.
Na službenim stranicama ovogodišnjega Wacken Open Aira, festivala heavy metal glazbe u istoimenom njemačkom gradu, stoji i jedno domaće ime. Riječ je o bendu Mesmera, koji strategiju za osvajanje svijeta tvrdog – štoviše metalnog! – zvuka razrađuje – u Trogiru.
Mladi Trogirani, naime, na nedavno su održanom regionalnom natjecanju u Zagrebu ishodili ulaznicu za jednu od najjačih žanrovskih glazbenih smotri u dalekom europskom gradu Wackenu, smještenom blizu granice s Danskom. Tamo će momci iz Mesmere krenuti početkom kolovoza starim kombijem, ali stara narodna veli da "boj ne bije svijetlo oružje, nego srce u junaka". A oni svakako imaju i srca i talenta.
Govorimo o ovim glazbenicima: basistu Hrvoju Crnkoviću (38), Petru Peri Brkiću (37) na solo-gitari, pjevaču Anti Balovu (31) i najmlađem u tom elitnom skupu domaćih metalaca, 28-godišnjem Josipu Gruiću, bubnjaru. Formalno postoje već desetak godina, no spletom okolnosti aktivni su neke četiri godine; u radu i osvajanju europske i svjetske scene omele su ih što privatne okolnosti, što nesretna korona-pandemija.
No još nije kasno!
Najvažniju stepenicu su napravili: osvojili su pravo (čak polusatnog!) nastupa u Wackenu! Rekosmo, prva stepenica bio je svojevrsni regionalni casting u jednom klubu u Zagrebu.
– Zapravo je najprije trebalo online prezentirati minuli rad, a iza nas su dva albuma i dva singla. Tako smo mogli pristupiti, da tako kažem, regionalnoj instanci izbora, kao neka "ex Yu" sekcija – govori nam Hrvoje, jedan od elokventnijih članova benda nazvanog po prezimenu jednog od utemeljitelja hipnoze, Mesmeru. Naziv benda prebacili su u ženski rod zbog štosa, kažu.
– Nismo se mogli nazvati, na primjer, Azra. Bilo je već zauzeto – kroz šalu sažima Balov.
Vratimo se na natjecanje u Zagrebu, svirku kojom su izborili pravo prestižnog nastupa u Wackenu, jednom od dakle sjevernih gradova, na rubu Skandinavije, koja voli zvuk heavy metala puno više negoli Hrvatska, pa i Trogir.
---
---
Metalci u gradu klapa
– Ovo je nekako više grad klapa, mada imamo i predstavnike rock ‘n‘ rolla (na primjer, moj otac Duje Gruić i njegov bend Old Boys ili nekadašnji Free Electric Band s legendarnim pjevačem Ivanom Podukom-Lacom), imamo i trapere, imali smo i Cocu... Eto, Trogir ima i svoj death metal bend! To je još "tvrđi" zvuk – približava neke okolnosti mladi Gruić.
Dakle, momci su se u Zagrebu predstavili u nevelikoj, ali snažnoj konkurenciji; bili su tu bendovi Fervent iz Rijeke, Time Decay iz Zagreba, Urban Instinkt (sa "k") iz Tuzle i Lavina iz Niša.
Možda zvuči otrcano, ali doista – pobjedu nisu očekivali.
– Ma bili smo u šoku kad smo skužili da smo mi pobijedili! Ranije smo imali neke druge pokušaje, izgarali od želje i – izgorili. Izvisili. A sad, pa, došli smo se zabavit. Odsvirat, pokazat da i Trogir ima svoj metal. Kad ono – pobjeda – uzbuđeno se prisjeća Pere Brkić.
Pobjedi je kumovala jedna važna lady; ništa manje nego sestra Stevea Harrisa iz Iron Maidena, planetarno poznate skupine kojoj će pripasti završnica ovogodišnjeg Wacken Open Aira.
– Navodno smo joj se svidjeli jer smo bili najviše "svoji", imali neki faktor X koji joj je lega – namiguju momci iz Mesmere.
Zanimljivo, ali upravo "X" se zove i njihova pjesma koju će plasirati vani u susret odlasku na festival "metalnog" zvuka.
– Spot nam radi Antin brat Božo Balov, multimedijalni umjetnik. Ranije spotove nam je snima naš prijatelj i vrhunski režiser Vojen Koceić. S jednim njegovim spotom smo bili misec dana prvi bend na portalu Metal Nation u Finskoj. Bilo je to prije desetak godina – vele mesmerovci.
– Pa mi to tek sad kažete? – čudim se ja.
– *ebiga, zaboravili smo. A dobar je bija spot stvarno. Snimljen je u Starom kinu u Trogiru, za pismu Destined to ruin. U slobodnom prijevodu "Osuđeno na propast". Lipa ljubavna balada – kazuju momci iz benda.
---
---
‘Mi zapravo šaljemo poruke mira i ljubavi‘
– Zar u death metalu postoje ljubavne pjesme, sentiši i to? – pitam neuko.
– Normalno, mi imamo vrlo melodičan zvuk, samo to većina ljudi ne zna – strpljivo informiraju glazbenici.
Sve su im pjesme na engleskome, a tematika je većinom društveno angažirana, neka općenita kritika sustava i politike na globalnoj razini. Preziru pljuvanje po Crkvi, palež križeva i drugih vjerskih simbola, to im je "gadljivi trash". Zapravo kritiziraju sve i sva, ali ne vrijeđaju – nikoga.
– Mi zapravo šaljemo poruke mira i ljubavi. Ali to je teško shvatit na prvu. Razumiš, slojeviti smo – govore.
A propos slojevitosti, zgodno je primijetiti da imaju i "alter ego"; to je bend kojim, zapravo, zarađuju. Nastupaju na pirevima, rastavama, zarukama, zanogama...
– Nismo još sigurni kako bismo se službeno nazvali, pa koristimo dva imena: Super Fricks i Treća smjena. Možda na koncu smislimo nešto treće – smiju se momci iz Mesmere.
Metal im je draži od pirskih poskočica, ali to nije profitabilan žanr.
– Nema u metalu love, barem ne kod nas. Iako ima sve više klinaca koji nas slušaju. Čak znaju i tekstove na engleskom! Na zadnjem nastupu u Kocki ubrali smo da publiku čine ljudi od petnaest do, hm, duboke starosti – primjećuju.
Simpatično je spomenuti da – ah, očekivano – neki imaju i građanska zanimanja. Kao da su takozvani obični ljudi, a ne tvrdi metalci.
---
---
Imaju i ‘obične‘ poslove
– Pere i ja radimo skupa u komunalnom poduzeću u Trogiru. Tu smo se i upoznali, skompali! Radimo, konkretno, na videonadzoru gradskih parkirališta u Trogiru – veli Hrvoje.
– Ja prodajen umjetnine. Izrađuje ih moja mater – ubacuje se Balov.
– Jedini ja samo sviram, ali zaozbiljno – veselo će mladi Josip, koji je po pitanju bendova – fluidan.
– Nastupam u više njih, po potrebi, a sviram sve: od heavy metala do narodnog kola! Normalno, metal mi je prva ljubav. Najveća – uozbiljio se.
Čvrsto su, snagom najtvrđeg metala, odlučiti da – neće očekivati pobjedu. Tako je najbolje.
– Iz zezancije smo pobijedili prije desetak godina na gitarijadi u Omišu, sad isto u Zagrebu, bit ćemo opušteni i u Wackenu. Idemo svirat, pokazat šta mogu Trogirani! – zažareno najavljuju.
A što nakon Wackena? Imaju li želja?
– Volili bi pivat u Sjevernoj Koreji, ka svojedobno Laibach. To bi bija naš pokušaj da pružimo ruku prijateljstva priko oceana – zaneseno će perspektivni trogirski heavy-metalci.
[{"id":"1","value":""},{"id":"2","value":"oni su - mesmera"},{"id":"10","value":""},{"id":"97","value":""},{"id":"65","value":""},{"id":"63","value":"2"},{"id":"80","value":""},{"id":"81","value":""},{"id":"82","value":""},{"id":"83","value":""},{"id":"84","value":""},{"id":"85","value":""},{"id":"86","value":""},{"id":"88","value":""},{"id":"95","value":"0"},{"id":"105","value":""},{"id":"106","value":""},{"id":"107","value":""},{"id":"112","value":"6300"},{"id":"68","value":"2"},{"id":"78","value":"2"},{"id":"61","value":"1"},{"id":"62","value":"1"},{"id":"64","value":"1"},{"id":"67","value":"1"},{"id":"69","value":"1"},{"id":"70","value":"1"},{"id":"71","value":"1"},{"id":"73","value":"1"},{"id":"74","value":"1"},{"id":"77","value":"1"},{"id":"79","value":"1"},{"id":"87","value":"1"},{"id":"91","value":"1"},{"id":"92","value":"1"},{"id":"93","value":"1"},{"id":"94","value":"1"},{"id":"96","value":"1"},{"id":"98","value":"1"},{"id":"99","value":"1"}]
Pobjedi je kumovala jedna važna lady, ništa manje nego sestra Stevea Harrisa iz Iron MaidenaJoško Šupić /Cropix
Na službenim stranicama ovogodišnjega Wacken Open Aira, festivala heavy metal glazbe u istoimenom njemačkom gradu, stoji i jedno domaće ime. Riječ je o bendu Mesmera, koji strategiju za osvajanje svijeta tvrdog – štoviše metalnog! – zvuka razrađuje – u Trogiru.
Mladi Trogirani, naime, na nedavno su održanom regionalnom natjecanju u Zagrebu ishodili ulaznicu za jednu od najjačih žanrovskih glazbenih smotri u dalekom europskom gradu Wackenu, smještenom blizu granice s Danskom. Tamo će momci iz Mesmere krenuti početkom kolovoza starim kombijem, ali stara narodna veli da "boj ne bije svijetlo oružje, nego srce u junaka". A oni svakako imaju i srca i talenta.
Govorimo o ovim glazbenicima: basistu Hrvoju Crnkoviću (38), Petru Peri Brkiću (37) na solo-gitari, pjevaču Anti...