stdClass Object
(
[id] => 1308071
[title] => Meri Cetinić našoj novinarki otvorila dušu: ‘To je bol i praznina koja nikad neće proć. Moja Ivana bila mi je sve...‘
[alias] => meri-cetinic-nasoj-novinarki-otvorila-dusu-ta-bol-i-praznina-koja-nikad-nece-proc-moja-ivana-bila-mi-je-sve
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Glazbena zvijezda Meri Cetinić ove će godine prvi put nastupiti u Veloj Luci na manifestaciji "Trag u beskraju", u čast Olivera Dragojevića, koja se održava otkako nas je napustila naša najveća glazbena legenda.
Korčulanska glazbenica, pijanistica, pjevačica, skladateljica i kantautorica nastupit će u subotu, 29. 7., i u nedjelju, 30. 7., nakon što tri godine nigdje nije pjevala.
Naime, dogodile su joj se teške tragedije i nenadoknadivi gubitci u životu. Prije dvije godine Meri je ostala bez svoje kćeri Ivane Burić, koja je, nažalost, preminula nakon teške bolesti u 44. godini. Osim što joj je bila kći, bila joj je i najbolja prijateljica i suradnica. Prije dva mjeseca Meri je ostala i bez svoga brata, Ante Cetinića.
Ante je život proveo u Nizozemskoj, bio je vrhunski glazbenik s kojim je Meri isto puno surađivala. Nakon što je ostala bez kćeri, Meri se vratila iz Splita živjeti u rodno Blato na Korčuli. Tuga i bol nakon ovih strašnih događaja nešto su s čime se Meri bori svaki dan. Kako joj je glazba uvijek bila i radost i utjeha, odlučila je prihvatiti poziv i nastupiti u čast svome velikom prijatelju i suradniku. Meri i Oliver znaju se od djetinjstva, nastupali su zajedno, družili se, imaju i duete...
Prije samog događanja Meri nam je odlučila otvoriti dušu i ispričati nam sve o čemu nije dugo progovarala. Iz svoje kuće u Blatu ova glazbenica sa zavidnom karijerom s nama je podijelila svoje emocije i priču koja vas ne može ostaviti ravnodušnima...
Prvi put nastupate na manifestaciji "Trag u beskraju" u Veloj Luci…
– Prošlih godina i da san tila, nisan ni mogla, kako su se izdogađale sve te teške i grube stvari. Onda nisan ni razmišljala o nikakvin nastupima ni o pjevanju. Barčot me ove godine zva da pjevan na njegovoj večeri, tamo ću izvest "Zemlja dide mog". Reka je da mu je sve počelo s tom pjesmom. To je bio veliki hit koji smo mi napravili davne 1993.
Svakako je tija da dođen, rekla san mu da ne pjevan i ne iden po koncertima, ali bio je uporan. Zamolio me da dođem, pa nisam mogla odbit. Zvali su me i da pjevam pjesmu za Olivera, prihvatila sam, izvest ću "Najlipše te jubi oni ko te gubi". Ta mi pjesma leži, krasna je i draga mi je, treba ispričat priču koju taj tekst i ta lipa melodija govore, svirat ću i na klaviru. Bliži se taj dan...
---
---
Tri godine niste nastupali…
– Tako je, godinu prije nego je Ivana otišla imala san neku operaciju pa nisan ni tu godinu nastupala. Nekako me s jedne strane veseli, budući da je glazba bila sastavni dio mog života i uvik mi je pružala i lipe momente i ispunjavala me. Doli će bit lipo društvo, to su sve moji dugogodišnji prijatelji i poznanici. Olivera san znala od ditinjstva, puno san se družila s njin i radili smo puno skupa, za njega me puno toga i veže.
Tako da, eto, njemu u čast, iz poštovanja prema svemu što je dao nama, ali i našoj glazbi, i naravno prema Barčotu s kojin san napravila taj veliki hit... dat ću snage koliko mogu. Istina je da sam nakon Ivanine smrti jednu godinu i po bila totalno bez glasa. Uopće nisam mogla pjevat, uopće. Ništa. Ništa nije izlazilo.
To mi je sve skupa bilo preteško, i dan-danas je, ali treba živit dalje, i možda kroz tu glazbu ta bol bude malo manja, lakša... Ovo mi je jedan mali test da vidim je l‘ ja to mogu još, di sam, ima li te energije više, ali nadam se da će bit. Glazba je cili moj život bila u meni i ja u njoj, pa ću pokušat na ovi način vratit to. I prije mi je glazba davala i utjehe i snage, nekad san znala u puno tih teških momenata sist za klavir i napisat pjesmu. Onda bi taj moment osta zabilježen u nekim pjesmama. Tako sam svoje životne stvari ostavljala kroz pjesmu. Ta povezanost i ljepota glazbe možda mi da snage i sada i dalje.
---
‘Na pozornici morate biti puni radosti, a ja to do sada nisan mogla‘
Duje Klarić/Cropix
---
Kakve vas uspomene vežu uz Olivera?
– Puno toga, pošto se znamo od djetinjstva, a i moja teta je udana za njegovog barbu. Živili smo u istoj zgradi. Oliver i njegov brat Aljoša su često dolazili i svirali, donosili gitaru i harmoniku. Igrali su balun s mojon braćon na ulici. Oliver i ja smo onda išli istin puten, glazbenim. Onda smo Oliver i ja bili u grupi More, on je bija kratko. Išli smo zajedno na turneje i ovdje i vani, na koncerte, snimali smo, svirali skupa. Imali smo iste autore jedno vrime, Runjića i Fiamenga. Imamo nekoliko dueta – "Sunce mog života", "Veslaj, veslaj"...
---
---
– Kad nismo bili na pozornici ili u studiju, onda smo se znali družiti u Veloj Luci, on bi bija u Luci, a ja u Blatu, pa bi ja došla s prijateljicon doli u Luku. Onda bi sidili, i sidili, i sidili, i večeravali, nakon večere bi pivali na ure i ure. Satima. Zbilja nas veže puno toga, lipih događaja i momenata.
Osin toga, jako puno san ga cijenila i volila ko glazbenika, on je bija jedan pravi interpretator. Klavir je svira famozno, uživala san ga i slušat, bija je jako duhovit, s njin je bija samo smij. Sve je svodija na humor, nisi se moga ne smijat s njin. A na pozornici i u studiju je bija jako ozbiljan, baš onako kako triba bit. Dava se u svoju muziku i pjesme, interpretira je fenomenalno. Bija mi je blizak i drag, ko i većini ljudi.
---
---
Kako sada provodite vrijeme u Blatu?
– Iman svoju kuću, isprid kuće iman vrtal. Onda tu posadin povrće, voće, sve, i onda samo lipo beren. Dobra je zemlja pa tu izađe svega. Ove godine najviše iman tikvica, pa stalno jeden tikvice, ne znan više na koji način da ih spremin, došle su mi navrh glave (smijeh). Sve je to lipo, ukusno, domaće, prirodno. Trudin se oko vrtla, pomognu mi susidi, iman krasne suside. Treba vodit računa o vrtlu, održavat ga, bavit se time. Korisno je i lipo.
Imali ste izvrsnu karijeru. Nedostaje li vam pjevanje, sviranje, nastupanje, pozornica, publika?
– Nisam za sada ništa prihvaćala, bilo je ponuda, ali sam sve odbijala. Nije mi bilo do pjesme ni do pjevanja. Nisam o tome uopće mogla razmišljati. Događanja su bila preteška i gubici preveliki da bi išla na pozornicu. Na pozornici vi morate biti u energiji, nasmijani, zabavit publiku, bit koncentrirani samo na to, a meni su zadnje godine bile preteške da bi se mogla razveseliti na pozornici, tako da to jedno s drugim nije išlo.
Nisam mogla, ni tila, ni planirala. Ovo je sada u Veloj Luci za Olivera meni jedan test da vidin di san, da vidin iman li ja još te energije, mogu li se prebacit u taj svijet glazbe. Nije mi do sada nedostajalo ništa, nije bilo uopće govora da iden na pozornicu jer ta strašna tuga i to sve skupa ne ide jedno s drugin. Na pozornici morate biti puni radosti, a ja to do sada nisan mogla.
---
‘Olivera i mene veže puno toga, lipih događaja i momenata‘
Privatni album
---
Kako se nosite s tugom i gubicima?
– To je nešto nenadoknadivo, to je jedna bol i praznina koja nikada neće proć. Možda je najteže nać sebe dalje. Šta sada dalje? Šta u ovin godinama? Ivana je bila moja najveća ljubav. Moje sve. Nije mi bila samo ćer, bila mi je i suradnica. Bila je prepametna, pretalentirana. S njom sam išla na koncerte, nije mi triba ni bend ni iko. Nas dvi smo mogle dva sata koncerta bez ikakvog problema odradit i s njom je to bija gušt jer je bila strašno talentirana, ja takvu osobu ni suradnika više ne mogu nać.
---
‘Ivana je bila moja najveća ljubav. Moje sve. Nije mi bila samo ćer...‘
Ranko Šuvar/Cropix
---
To je bilo pravo, originalno i to je možda bija i najlipši period moga života, prije nego šta je ona otišla... najlipši period moga života! Išle smo zajedno u studio, radile nove stvari, snimale, sve smo skupa radile. Ona je imala puno ideja za svašta, u glazbi, produkciji, za dizajn, ma sve. Fali mi ne samo ko dio mene, moje dijete i ćer, nego u svemu ostalom. Ali eto, sad je to tako, i sada treba nać neki novi put, eto, trudin se.
---
---
Surađivali ste i s bratom koji je bio vrhunski glazbenik…
– On je bio u početku jako bitan, kad sam otišla iz grupe More i ostala sama, onda sam s njim sve radila. Išla bi svake godine u Nizozemsku kod njega, ima je svoj studio, bio je svjetski glazbenik. Da san otišla u Ameriku, ne bi mi niko moga to radit ka on, isto je bija svestran, svira je sve instrumente. Svi albumi su se prodavali u stotine tisuća primjeraka, tako da je on meni bija najvažniji u početku. Ispratila san ga prije dva miseca, poželija je nakon šta je 50 godina živija u Nizozemskoj da ga sahranimo u Blatu, tako da je i on ovdje, u Blatu.
On nam je svima poručija da ne želi tužan sprovod niti da budemo tužni nakon njega, nego da život ide dalje. Osjetila san u njemu da bi tija i on da se aktiviran, da radin nešto još oko muzike. On je ima puno planova, al‘, nažalost, nije uspija završit sve to šta je tija. Možda ja još iman neke zadatke u životu pa možda to tako triba bit. Šta moramo radit, moramo radit, pustit da život ide i trudit se obavit sve šta nam je suđeno. Ja ću probat pa ćemo vidit...
‘Olivera i mene veže puno toga, lipih događaja i momenata‘
Privatni album
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Glazbena zvijezda Meri Cetinić ove će godine prvi put nastupiti u Veloj Luci na manifestaciji "Trag u beskraju", u čast Olivera Dragojevića, koja se održava otkako nas je napustila naša najveća glazbena legenda.
Korčulanska glazbenica, pijanistica, pjevačica, skladateljica i kantautorica nastupit će u subotu, 29. 7., i u nedjelju, 30. 7., nakon što tri godine nigdje nije pjevala.
Naime, dogodile su joj se teške tragedije i nenadoknadivi gubitci u životu. Prije dvije godine Meri je ostala bez svoje kćeri Ivane Burić, koja je, nažalost, preminula nakon teške bolesti u 44. godini. Osim što joj je bila kći, bila joj je i najbolja prijateljica i suradnica. Prije dva mjeseca Meri je ostala i bez svoga brata, Ante Cetinića.
Ante je život proveo u Nizozemskoj, bio je vrhunski glazbenik s kojim je Meri isto puno surađivala. Nakon što je ostala bez kćeri, Meri se vratila iz Splita živjeti u rodno Blato na Korčuli. Tuga i bol nakon ovih strašnih događaja nešto su s čime se Meri bori svaki dan. Kako joj je glazba uvijek bila i radost i utjeha, odlučila je prihvatiti poziv i nastupiti u čast svome velikom prijatelju i suradniku. Meri i Oliver znaju se od djetinjstva, nastupali su zajedno, družili se, imaju i duete...
Prije samog događanja Meri nam je odlučila otvoriti dušu i ispričati nam sve o čemu nije dugo progovarala. Iz svoje kuće u Blatu ova glazbenica sa zavidnom karijerom s nama je podijelila svoje emocije i priču koja vas ne može ostaviti ravnodušnima...
Prvi put nastupate na manifestaciji "Trag u beskraju" u Veloj Luci…
– Prošlih godina i da san tila, nisan ni mogla, kako su se izdogađale sve te teške i grube stvari. Onda nisan ni razmišljala o nikakvin nastupima ni o pjevanju. Barčot me ove godine zva da pjevan na njegovoj večeri, tamo ću izvest "Zemlja dide mog". Reka je da mu je sve počelo s tom pjesmom. To je bio veliki hit koji smo mi napravili davne 1993.
Svakako je tija da dođen, rekla san mu da ne pjevan i ne iden po koncertima, ali bio je uporan. Zamolio me da dođem, pa nisam mogla odbit. Zvali su me i da pjevam pjesmu za Olivera, prihvatila sam, izvest ću "Najlipše te jubi oni ko te gubi". Ta mi pjesma leži, krasna je i draga mi je, treba ispričat priču koju taj tekst i ta lipa melodija govore, svirat ću i na klaviru. Bliži se taj dan...
---
---
Tri godine niste nastupali…
– Tako je, godinu prije nego je Ivana otišla imala san neku operaciju pa nisan ni tu godinu nastupala. Nekako me s jedne strane veseli, budući da je glazba bila sastavni dio mog života i uvik mi je pružala i lipe momente i ispunjavala me. Doli će bit lipo društvo, to su sve moji dugogodišnji prijatelji i poznanici. Olivera san znala od ditinjstva, puno san se družila s njin i radili smo puno skupa, za njega me puno toga i veže.
Tako da, eto, njemu u čast, iz poštovanja prema svemu što je dao nama, ali i našoj glazbi, i naravno prema Barčotu s kojin san napravila taj veliki hit... dat ću snage koliko mogu. Istina je da sam nakon Ivanine smrti jednu godinu i po bila totalno bez glasa. Uopće nisam mogla pjevat, uopće. Ništa. Ništa nije izlazilo.
To mi je sve skupa bilo preteško, i dan-danas je, ali treba živit dalje, i možda kroz tu glazbu ta bol bude malo manja, lakša... Ovo mi je jedan mali test da vidim je l‘ ja to mogu još, di sam, ima li te energije više, ali nadam se da će bit. Glazba je cili moj život bila u meni i ja u njoj, pa ću pokušat na ovi način vratit to. I prije mi je glazba davala i utjehe i snage, nekad san znala u puno tih teških momenata sist za klavir i napisat pjesmu. Onda bi taj moment osta zabilježen u nekim pjesmama. Tako sam svoje životne stvari ostavljala kroz pjesmu. Ta povezanost i ljepota glazbe možda mi da snage i sada i dalje.
---
‘Na pozornici morate biti puni radosti, a ja to do sada nisan mogla‘
Duje Klarić/Cropix
---
Kakve vas uspomene vežu uz Olivera?
– Puno toga, pošto se znamo od djetinjstva, a i moja teta je udana za njegovog barbu. Živili smo u istoj zgradi. Oliver i njegov brat Aljoša su često dolazili i svirali, donosili gitaru i harmoniku. Igrali su balun s mojon braćon na ulici. Oliver i ja smo onda išli istin puten, glazbenim. Onda smo Oliver i ja bili u grupi More, on je bija kratko. Išli smo zajedno na turneje i ovdje i vani, na koncerte, snimali smo, svirali skupa. Imali smo iste autore jedno vrime, Runjića i Fiamenga. Imamo nekoliko dueta – "Sunce mog života", "Veslaj, veslaj"...
---
---
– Kad nismo bili na pozornici ili u studiju, onda smo se znali družiti u Veloj Luci, on bi bija u Luci, a ja u Blatu, pa bi ja došla s prijateljicon doli u Luku. Onda bi sidili, i sidili, i sidili, i večeravali, nakon večere bi pivali na ure i ure. Satima. Zbilja nas veže puno toga, lipih događaja i momenata.
Osin toga, jako puno san ga cijenila i volila ko glazbenika, on je bija jedan pravi interpretator. Klavir je svira famozno, uživala san ga i slušat, bija je jako duhovit, s njin je bija samo smij. Sve je svodija na humor, nisi se moga ne smijat s njin. A na pozornici i u studiju je bija jako ozbiljan, baš onako kako triba bit. Dava se u svoju muziku i pjesme, interpretira je fenomenalno. Bija mi je blizak i drag, ko i većini ljudi.
---
---
Kako sada provodite vrijeme u Blatu?
– Iman svoju kuću, isprid kuće iman vrtal. Onda tu posadin povrće, voće, sve, i onda samo lipo beren. Dobra je zemlja pa tu izađe svega. Ove godine najviše iman tikvica, pa stalno jeden tikvice, ne znan više na koji način da ih spremin, došle su mi navrh glave (smijeh). Sve je to lipo, ukusno, domaće, prirodno. Trudin se oko vrtla, pomognu mi susidi, iman krasne suside. Treba vodit računa o vrtlu, održavat ga, bavit se time. Korisno je i lipo.
Imali ste izvrsnu karijeru. Nedostaje li vam pjevanje, sviranje, nastupanje, pozornica, publika?
– Nisam za sada ništa prihvaćala, bilo je ponuda, ali sam sve odbijala. Nije mi bilo do pjesme ni do pjevanja. Nisam o tome uopće mogla razmišljati. Događanja su bila preteška i gubici preveliki da bi išla na pozornicu. Na pozornici vi morate biti u energiji, nasmijani, zabavit publiku, bit koncentrirani samo na to, a meni su zadnje godine bile preteške da bi se mogla razveseliti na pozornici, tako da to jedno s drugim nije išlo.
Nisam mogla, ni tila, ni planirala. Ovo je sada u Veloj Luci za Olivera meni jedan test da vidin di san, da vidin iman li ja još te energije, mogu li se prebacit u taj svijet glazbe. Nije mi do sada nedostajalo ništa, nije bilo uopće govora da iden na pozornicu jer ta strašna tuga i to sve skupa ne ide jedno s drugin. Na pozornici morate biti puni radosti, a ja to do sada nisan mogla.
---
‘Olivera i mene veže puno toga, lipih događaja i momenata‘
Privatni album
---
Kako se nosite s tugom i gubicima?
– To je nešto nenadoknadivo, to je jedna bol i praznina koja nikada neće proć. Možda je najteže nać sebe dalje. Šta sada dalje? Šta u ovin godinama? Ivana je bila moja najveća ljubav. Moje sve. Nije mi bila samo ćer, bila mi je i suradnica. Bila je prepametna, pretalentirana. S njom sam išla na koncerte, nije mi triba ni bend ni iko. Nas dvi smo mogle dva sata koncerta bez ikakvog problema odradit i s njom je to bija gušt jer je bila strašno talentirana, ja takvu osobu ni suradnika više ne mogu nać.
---
‘Ivana je bila moja najveća ljubav. Moje sve. Nije mi bila samo ćer...‘
Ranko Šuvar/Cropix
---
To je bilo pravo, originalno i to je možda bija i najlipši period moga života, prije nego šta je ona otišla... najlipši period moga života! Išle smo zajedno u studio, radile nove stvari, snimale, sve smo skupa radile. Ona je imala puno ideja za svašta, u glazbi, produkciji, za dizajn, ma sve. Fali mi ne samo ko dio mene, moje dijete i ćer, nego u svemu ostalom. Ali eto, sad je to tako, i sada treba nać neki novi put, eto, trudin se.
---
---
Surađivali ste i s bratom koji je bio vrhunski glazbenik…
– On je bio u početku jako bitan, kad sam otišla iz grupe More i ostala sama, onda sam s njim sve radila. Išla bi svake godine u Nizozemsku kod njega, ima je svoj studio, bio je svjetski glazbenik. Da san otišla u Ameriku, ne bi mi niko moga to radit ka on, isto je bija svestran, svira je sve instrumente. Svi albumi su se prodavali u stotine tisuća primjeraka, tako da je on meni bija najvažniji u početku. Ispratila san ga prije dva miseca, poželija je nakon šta je 50 godina živija u Nizozemskoj da ga sahranimo u Blatu, tako da je i on ovdje, u Blatu.
On nam je svima poručija da ne želi tužan sprovod niti da budemo tužni nakon njega, nego da život ide dalje. Osjetila san u njemu da bi tija i on da se aktiviran, da radin nešto još oko muzike. On je ima puno planova, al‘, nažalost, nije uspija završit sve to šta je tija. Možda ja još iman neke zadatke u životu pa možda to tako triba bit. Šta moramo radit, moramo radit, pustit da život ide i trudit se obavit sve šta nam je suđeno. Ja ću probat pa ćemo vidit...
[{"id":"1","value":""},{"id":"2","value":"‘trag u beskraju‘"},{"id":"10","value":""},{"id":"97","value":""},{"id":"65","value":""},{"id":"63","value":"2"},{"id":"80","value":""},{"id":"81","value":""},{"id":"82","value":""},{"id":"83","value":""},{"id":"84","value":""},{"id":"85","value":""},{"id":"86","value":""},{"id":"88","value":""},{"id":"95","value":"0"},{"id":"105","value":""},{"id":"106","value":""},{"id":"107","value":""},{"id":"112","value":"8641"},{"id":"68","value":"2"},{"id":"67","value":"2"},{"id":"61","value":"1"},{"id":"62","value":"1"},{"id":"64","value":"1"},{"id":"69","value":"1"},{"id":"70","value":"1"},{"id":"71","value":"1"},{"id":"73","value":"1"},{"id":"74","value":"1"},{"id":"77","value":"1"},{"id":"78","value":"1"},{"id":"79","value":"1"},{"id":"87","value":"1"},{"id":"91","value":"1"},{"id":"92","value":"1"},{"id":"93","value":"1"},{"id":"94","value":"1"},{"id":"96","value":"1"},{"id":"98","value":"1"},{"id":"99","value":"1"}]
Prvi put nakon gubitka voljene kćeri, Meri Cetinić ponovno će zapjevati ovoga ljeta, za OliveraNikolina Vuković Stipaničev/Cropix
Glazbena zvijezda Meri Cetinić ove će godine prvi put nastupiti u Veloj Luci na manifestaciji "Trag u beskraju", u čast Olivera Dragojevića, koja se održava otkako nas je napustila naša najveća glazbena legenda.
Korčulanska glazbenica, pijanistica, pjevačica, skladateljica i kantautorica nastupit će u subotu, 29. 7., i u nedjelju, 30. 7., nakon što tri godine nigdje nije pjevala.
Naime, dogodile su joj se teške tragedije i nenadoknadivi gubitci u životu. Prije dvije godine Meri je ostala bez svoje kćeri Ivane Burić, koja je, nažalost, preminula nakon teške bolesti u 44. godini. Osim što joj je bila kći, bila joj je i najbolja prijateljica i suradnica. Prije dva mjeseca Meri je ostala i bez svoga brata, Ante Cetinića.
Ante je život proveo u Nizozemskoj, bio je vrhunski g...
