stdClass Object
(
[id] => 1168940
[title] => Malo tko će na Dori večeras pjevati na hrvatskom jeziku, ali Bračanin Roko Vušković hoće! Priznaje nam: Nisam tip od lakih nota i primitivnih tekstova, koji bude ono najniže...
[alias] => malo-tko-ce-na-dori-veceras-pjevati-na-hrvatskom-jeziku-ali-bracanin-roko-vuskovic-hoce-priznaje-nam-nisam-tip-od-lakih-nota-i-primitivnih-tekstova-koji-bude-ono-najnize
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Ovog vikenda održava se Dora, a među četrnaest finalista koji traže svoj put do pobjede je i Roko Vušković, talentirani multiinstrumentalist podrijetlom s Brača, jedan od onih koji se s glazbom ustaju, s glazbom liježu...
Zapravo ste jedan od rijetkih glazbenika na ovogodišnjoj Dori koji će zapjevati na hrvatskom jeziku. Je li to prednost ili mana? Vaša pjesma zove se "Malo kasnije", i kako biste je opisali?
– Mislim kako je izvođenje pjesme na hrvatskom jeziku svakako prednost jer domaća publika može bolje osjetiti pjesmu, a ja kao pjevač koji pjeva na svojem jeziku mogu bolje prenijeti emociju koju donosi tekst.
Uostalom, natjecanje je u Hrvatskoj i biramo hrvatsku pjesmu za pjesmu Eurovizije. Uvijek mi je najbitnije da pjesma nađe svoj put. Mislim da je dobro da promoviramo svoj jezik i izričaj koji on donosi i izvan naših granica.
---
---
Kad ste čuli da ste ušli u najjuži izbor, kakve su bile reakcije? Je li bilo veselja, fešte?
– Moram priznati da sam osjetio veliko uzbuđenje. Kad sam dobio poziv, bio sam u krugu obitelji i drago mi je što sam tu sreću mogao podijeliti odmah s njima.
Međutim, uzbuđenje i veselje su se vrlo brzo pretvorili u radni adrenalin jer sam se sa svojim timom odmah bacio na posao – pripremamo nastup, snimamo spot koji izlazi odmah nakon Dore, radimo na promociji i svjesni smo da tek sada moramo pokazati što znamo i možemo, te da veselje dolazi tek nakon kvalitetno obavljenog posla.
A to je, naravno, što uspješniji nastup na Dori.
---
---
'Nisam tip od lakih nota'
Koliko inače pratite Doru i Eurosong? Koje su vam se pjesme s ovog natjecanja tijekom godina posebno urezale u sjećanje?
– Godinama pratim Doru, još smo sestra i ja kao djeca nestrpljivo čekali nastup svojih omiljenih izvođača. Dora je iznjedrila puno pjesama koje i danas ljudi pjevaju te su neizostavan repertoar svakog događanja, druženja ili zabave. "Nek te zagrli netko sretniji", "Neka mi ne svane", "Ljubav jedne žene", "Ostani" i mnoge druge postale su dio publike i s godinama nisu nimalo izblijedjele.
Vi ste školovani glazbenik, završili ste i Akademiju, predajete u školi; zapravo dobar dio života vam je ispunjen glazbom. Multiinstrumentalist ste, kantautor... Što sve svirate, kakvu glazbu volite, a kakvu baš i ne?
– Moj cijeli život je posvećen glazbi. Kod kuće se pjeva i svira non-stop. Moja sestra je flautistica. Svaka druga rečenica u razgovorima je povezana s glazbom. Jednostavno je to neka simbioza koja me prati kroz cijeli život i obogaćuje ga. Imam tu povlasticu da mogu reći da mi je posao jedna od najvećih ljubavi.
Uz saksofon, moj prvi instrument koji sam diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, sviram i gitaru, bubnjeve, klavir i bas-gitaru.
Što se tiče ukusa za glazbu, volim sve što je dobro, a pod time mislim na sve ono što je napravljeno s iskrenom emocijom i pravim pristupom. Respekt prema pjesmi i glazbi općenito. To je ono što se čuje, osjeti i što ti daje malo veće šanse da pjesma i izvođač traju.
Nisam tip od lakih nota i pjesama koje su tu, eto tako, da popijemo dvije-tri čaše nečega i uz primitivne tekstove probudimo ono najniže u sebi. Za mene pjesma mora uvijek imati razlog i priču koja se osjeti.
Ljudi koji stvaraju glazbu zapravo stave na papir i kažu ono što većina ljudi misli i osjeća. Zato ponekad imaš osjećaj da su neke pjesme pisane baš za tebe. To je ono što čovjeka, ali i svijet čini boljim mjestom za život.
---
---
Imate iskustva i s mjuziklima... Namjeravate li se opet okušati u nečem sličnom kao što je bila "Šuma Striborova?"
– Mjuzikl je sigurno najzahtjevnija forma u glazbi. Spoj pjevanja, glume i plesa iziskuje velik trud i rad kod svakog izvođača. Iskustvo koje sam stekao u postavljanju jednog novog mjuzikla kao što je "Šuma Striborova", s autorskim libretom i autorskom glazbom, neprocjenjivo je.
Moj put je definitivno pisanje pjesama i pjevanje, ali tko zna kuda nas život može odvesti, pa možda nekad i napravim još neki mjuzikl.
Dalmatinska krv
Vaša djevojka je Splićanka, a i ona je okupirana – glazbom... Dakle, glazba je doslovno satkana u sve segmente vašeg života... Osim toga, što još volite, koji su vam hobiji?
– Uz veliku ljubav i međusobno poštovanje, spaja nas dalmatinska krv, a samim time i velika ljubav prema pjevanju i glazbi općenito. Što je kod Dalmatinaca česta pojava. Volim pogledati dobar koncert, predstavu ili film.
Ali isto tako i dobru utakmicu rukometa ili nogometa. Sport je oduvijek sastavni dio mog života te je uz glazbu i najdraža zabava.
---
---
Premda živite u Samoboru, podrijetlom ste s Brača... Koliko često odete tamo, koliko vam znači Dalmacija i namjeravate li se možda preseliti?
– Dalmacija i Brač moj su drugi dom. Što sam stariji, sve češće tamo idem i sve više mislim da ću na Braču u starijim danima provoditi vrijeme. Život tamo teče sporije i nekako je bliži prirodi.
Kombinacija života u Samoboru i na Braču mi jako paše i ispunjava me. Taj spoj prirode, klime, gastronomije i mentaliteta ljudi nudi maksimalno uživanje u svakom danu. Za puno pjesama koje sam napisao inspiraciju sam dobio baš na Braču.
Ovog vikenda održava se Dora, a među četrnaest finalista koji traže svoj put do pobjede je i Roko Vušković, talentirani multiinstrumentalist podrijetlom s Brača, jedan od onih koji se s glazbom ustaju, s glazbom liježu...
Zapravo ste jedan od rijetkih glazbenika na ovogodišnjoj Dori koji će zapjevati na hrvatskom jeziku. Je li to prednost ili mana? Vaša pjesma zove se "Malo kasnije", i kako biste je opisali?
– Mislim kako je izvođenje pjesme na hrvatskom jeziku svakako prednost jer domaća publika može bolje osjetiti pjesmu, a ja kao pjevač koji pjeva na svojem jeziku mogu bolje prenijeti emociju koju donosi tekst.
Uostalom, natjecanje je u Hrvatskoj i biramo hrvatsku pjesmu za pjesmu Eurovizije. Uvijek mi je najbitnije da pjesma nađe svoj put. Mislim da je dobro da promoviramo svoj jezik i izričaj koji on donosi i izvan naših granica.
---
---
Kad ste čuli da ste ušli u najjuži izbor, kakve su bile reakcije? Je li bilo veselja, fešte?
– Moram priznati da sam osjetio veliko uzbuđenje. Kad sam dobio poziv, bio sam u krugu obitelji i drago mi je što sam tu sreću mogao podijeliti odmah s njima.
Međutim, uzbuđenje i veselje su se vrlo brzo pretvorili u radni adrenalin jer sam se sa svojim timom odmah bacio na posao – pripremamo nastup, snimamo spot koji izlazi odmah nakon Dore, radimo na promociji i svjesni smo da tek sada moramo pokazati što znamo i možemo, te da veselje dolazi tek nakon kvalitetno obavljenog posla.
A to je, naravno, što uspješniji nastup na Dori.
---
---
'Nisam tip od lakih nota'
Koliko inače pratite Doru i Eurosong? Koje su vam se pjesme s ovog natjecanja tijekom godina posebno urezale u sjećanje?
– Godinama pratim Doru, još smo sestra i ja kao djeca nestrpljivo čekali nastup svojih omiljenih izvođača. Dora je iznjedrila puno pjesama koje i danas ljudi pjevaju te su neizostavan repertoar svakog događanja, druženja ili zabave. "Nek te zagrli netko sretniji", "Neka mi ne svane", "Ljubav jedne žene", "Ostani" i mnoge druge postale su dio publike i s godinama nisu nimalo izblijedjele.
Vi ste školovani glazbenik, završili ste i Akademiju, predajete u školi; zapravo dobar dio života vam je ispunjen glazbom. Multiinstrumentalist ste, kantautor... Što sve svirate, kakvu glazbu volite, a kakvu baš i ne?
– Moj cijeli život je posvećen glazbi. Kod kuće se pjeva i svira non-stop. Moja sestra je flautistica. Svaka druga rečenica u razgovorima je povezana s glazbom. Jednostavno je to neka simbioza koja me prati kroz cijeli život i obogaćuje ga. Imam tu povlasticu da mogu reći da mi je posao jedna od najvećih ljubavi.
Uz saksofon, moj prvi instrument koji sam diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, sviram i gitaru, bubnjeve, klavir i bas-gitaru.
Što se tiče ukusa za glazbu, volim sve što je dobro, a pod time mislim na sve ono što je napravljeno s iskrenom emocijom i pravim pristupom. Respekt prema pjesmi i glazbi općenito. To je ono što se čuje, osjeti i što ti daje malo veće šanse da pjesma i izvođač traju.
Nisam tip od lakih nota i pjesama koje su tu, eto tako, da popijemo dvije-tri čaše nečega i uz primitivne tekstove probudimo ono najniže u sebi. Za mene pjesma mora uvijek imati razlog i priču koja se osjeti.
Ljudi koji stvaraju glazbu zapravo stave na papir i kažu ono što većina ljudi misli i osjeća. Zato ponekad imaš osjećaj da su neke pjesme pisane baš za tebe. To je ono što čovjeka, ali i svijet čini boljim mjestom za život.
---
---
Imate iskustva i s mjuziklima... Namjeravate li se opet okušati u nečem sličnom kao što je bila "Šuma Striborova?"
– Mjuzikl je sigurno najzahtjevnija forma u glazbi. Spoj pjevanja, glume i plesa iziskuje velik trud i rad kod svakog izvođača. Iskustvo koje sam stekao u postavljanju jednog novog mjuzikla kao što je "Šuma Striborova", s autorskim libretom i autorskom glazbom, neprocjenjivo je.
Moj put je definitivno pisanje pjesama i pjevanje, ali tko zna kuda nas život može odvesti, pa možda nekad i napravim još neki mjuzikl.
Dalmatinska krv
Vaša djevojka je Splićanka, a i ona je okupirana – glazbom... Dakle, glazba je doslovno satkana u sve segmente vašeg života... Osim toga, što još volite, koji su vam hobiji?
– Uz veliku ljubav i međusobno poštovanje, spaja nas dalmatinska krv, a samim time i velika ljubav prema pjevanju i glazbi općenito. Što je kod Dalmatinaca česta pojava. Volim pogledati dobar koncert, predstavu ili film.
Ali isto tako i dobru utakmicu rukometa ili nogometa. Sport je oduvijek sastavni dio mog života te je uz glazbu i najdraža zabava.
---
---
Premda živite u Samoboru, podrijetlom ste s Brača... Koliko često odete tamo, koliko vam znači Dalmacija i namjeravate li se možda preseliti?
– Dalmacija i Brač moj su drugi dom. Što sam stariji, sve češće tamo idem i sve više mislim da ću na Braču u starijim danima provoditi vrijeme. Život tamo teče sporije i nekako je bliži prirodi.
Kombinacija života u Samoboru i na Braču mi jako paše i ispunjava me. Taj spoj prirode, klime, gastronomije i mentaliteta ljudi nudi maksimalno uživanje u svakom danu. Za puno pjesama koje sam napisao inspiraciju sam dobio baš na Braču.
Malo tko će na Dori večeras pjevati na hrvatskom jeziku, ali Bračanin Roko Vušković hoće! Priznaje nam: Nisam tip od lakih nota i primitivnih tekstova, koji bude ono najniže...
Roko živi u Samoboru, ali dosta vremena provodi na Braču, odakle su njegovi. I voli Splićanku
Ovog vikenda održava se Dora, a među četrnaest finalista koji traže svoj put do pobjede je i Roko Vušković, talentirani multiinstrumentalist podrijetlom s Brača, jedan od onih koji se s glazbom ustaju, s glazbom liježu...
Zapravo ste jedan od rijetkih glazbenika na ovogodišnjoj Dori koji će zapjevati na hrvatskom jeziku. Je li to prednost ili mana? Vaša pjesma zove se "Malo kasnije", i kako biste je opisali?
– Mislim kako je izvođenje pjesme na hrvatskom jeziku svakako prednost jer domaća publika može bolje osjetiti pjesmu, a ja kao pjevač koji pjeva na svojem jeziku mogu bolje prenijeti emociju koju donosi tekst.
Uostalom, natjecanje je u Hrvatskoj i biramo hrvatsku pjesmu za pjesmu Eurovizije. Uvijek mi je najbitnije da pjesma nađe svoj put. Mislim da je dobro da promovi...