Koja je veza? Evo kako se zbog Hajduka splitski fotograf probio na svjetsku scenu i snimio najveće face politike i showbusinessa

stdClass Object ( [id] => 1222296 [title] => Koja je veza? Evo kako se zbog Hajduka splitski fotograf probio na svjetsku scenu i snimio najveće face politike i showbusinessa [alias] => fotografirao-je-i-druzio-se-sa-svjetskim-filmskim-zvijezdama-johnny-deepom-faye-dunaway-gillian-anderson-i-mnogim-drugima-a-za-sve-to-zahvaljujujuci-ljubavi-prema-hajduku [catid] => 264 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Sa splitskim fotografom Jadranom Lazićem, koji je svojim radom stekao svjetsku slavu i tijekom svoje dugogodišnje karijere fotografirao brojne poznate osobe, popričali smo u kavani "Perivoj". Podsjetimo, Lazić je u Parizu uhvatio Roberta De Nira, Biancu Jagger, Marlona Branda, Sophiju Loren, Jacka Nicholsona, Seana Conneryja, Davida Bowieja, Sylvestera Stallonea, ali i Jodie Foster s kojom je neko vrijeme otvoreno prijateljevao, a majci ju je čak doveo na upoznavanje u Split. U svojoj knjizi "Ja, paparazzo", koju je izdao 1980. godine, opisao je sve te susrete, a ovog ljeta na Hvaru je upriličio veliku izložbu pod nazivom "Jadran Lazić: 50 godina fotografije"

Razgovor s Jadranom Lazićem obavili smo uz rashlađeni Somersby, poznati cider koji se u Hrvatskoj proizvodi, puni u bočice i izvozi diljem svijeta. Zbog svojeg je sastava savršen napitak za vrele i čarobne ljetne večeri i zabavu s prijateljima, uz veliki izbor okusa – jabuke, borovnice, kruške i manga u kombinaciji s limetom.

Fotografirali ste brojne svjetski poznate osobe, koja vam je zvijezda bila najdraža za fotografiranje, a koja najteža?

Teško je izdvojiti... Bilo je puno dragih ljudi, ali jedan od mojih najdražih je Larry Hegman, JR u seriji "Dallas", s kojim sam bio veliki prijatelj, Chuck Norris je bio predivan, on mi je dao ekskluzivu za njegovo vjenčanje i ta reportaža s njegovog vjenčanja je prodana za 100.000 dolara za tri magazina. Najteže je bilo doći do bivšeg predsjednika Sovjetskog Saveza Leonida Iljiča Brežnjeva. Jedini ja sam uspio ući 1982. u Sovjetski Savez kada je bio pod željeznom zavjesom. Ušao sam s jugoslavenskim pasošom jer tada nije trebala viza. Što se tiče zvijezda, tri najteže kojih se jako dobro sjećam su Faye Dunaway na snimanju filma "Arizona Dream" s Johnnyjem Deepom, pa 1994. Shannen Doherty koja je glumila Brendu u "Beverly Hillsau", i Gillian Anderson iz "Dosjea X". Ali sve su na kraju bili „happy endovi”. Počelo je napeto, ali splitski šarm je odradio svoj dio posla tako da je na kraju snimanja Faye htjela još. To je bilo fantastično, a doći do nje bilo je jako teško. Snimanje sa Shannen Doherty je koštalo, mislim, 20 tisuća dolara. Imao sam sponzora, jedan francuski televizijski magazin je pokrio troškove koje je ona tražila, a ta reportaža se prodala za više od 60 tisuća dolara. Gillian Anderson je bila jako teška, no odveo sam nju i njezinu familiju na Tahiti na Boru Boru, dogovor je bio da oni uživaju šest dana, a jedan dan snimamo od zore do zalaska sunca. Na kraju snimanja dobio sam i zagrljaj i poljubac.
---

---

Kako su fotografije nastajale, koje ste sve metode i smicalice koristili da biste neke nagovorili na fotografiranje?

Puno je toga bilo. Sve je krenulo od Hajduka. Da nije bilo Hajduka, ja ne bih bio gdje sam danas. Da nije bilo Hajduka, ne bi bilo ničega. Niti bih bio u Parizu, niti Los Angelesu, niti igdje. Hajduk je odradio sve. Kao i svi klinci, bio sam teški navijač Hajduka. Nije bilo novca za karte za utakmice pa smo preskakali preko zida, pa su stavili lomljena stakla na zidove da ne možemo preskakati, pa smo se verali po borovima, čempresima i sl. da bi gledali utakmice. Onda sam razmišljao kako bih ja mogao ući besplatno na utakmice. Smislio sam plan. Osnovao sam u 3. gimnazije gimnazijski list Staze i tražio sam prijem kod pok. Tita Kirigina, koji je bio najveći direktor Hajduka. Primio me kao balavca sa 17 godina i pitao „Šta oćeš, mali?” Kažem mu: „Druže Tito, ja sam urednik lista Staze, imamo jednu stranicu posvećenu Hajduku, meni treba propusnica da mogu ići na utakmice i snimati ih”. Tito je to odmah riješio. Zvao je nekoga i rekao „daj malome propusnicu!” To mi je bio najsretniji trenutak u životu i pored svih mojih reportaža i velikih zvijezdi mislim da je to bio moj najveći uspjeh - kad sam dobio propusnicu za Hajduka. Tako sam počeo ići na utakmice i gledao ih besplatno. Ispunio sam svoje obećanje i u svakom broju u Stazama bili su izvještaji, a i razvio bih fotografije s utakmica i na svaku sljedeću ih donosio i pokazivao ih kolegama fotoreporterima. Fotograf Andro Luetić iz Vjesnika išao je u penziju i onda su meni ponudili da radim za Vjesnik. Tako sam počeo raditi u dopisništvu sa 17 godina u Splitu. To je bio početak. Otišao u Pariz 1974. i tražio posao. U jednoj fotoagenciji gazda me pitao imam li papire za boravak tu, rekao sam „ne”, pa me pitao pričam li francuski pa sam rekao „ne”. Pitao me šta ja tu onda tražim. Odbio me dva puta, pa me treći put uzeo jer sam mu rekao da nije svjestan što propušta i da mi da priliku da mu pokažem što znam. Prva reportaža koja mi je omogućila posao u toj fotoagenciji bila je kad me gazda poslao da idem u jedan hotel snimiti Charlotte Rampling. Niti sam znao tko je ona, niti gdje je taj hotel. Nije tada bilo Googlea, ali sam saznao. Nazvao sam hotel i tražio da me spoje s njezinom sobom. To se tada tako moglo. Nije to kao danas. Rekao sam da sam pariški fotograf i da bih htio snimanje s njom. Rekli su mi u kojoj je sobi i da dođem sutra u 16 sati. Obukao sam jedino odijelo koje sam imao, spremio aparate i pokucao na vrata. Charlotte je sjedila u fotelji, pušila cigaretu i bila spremna za snimanje. Ušao sam bez riječi i počeo fotografirati. Ona je pozirala. Kao u nijemom filmu. Ja ništa ne govorim, ona se namješta. Na kraju se pakiram, trebam izići, no njima je nešto bilo čudno. Jedan gospodin koji je tamo bio rekao mi je da čekam i uzeo telefon u ruke. Pitao me kako se zove moj urednik. Naravno da pojma nemam. Bubnem neko francusko ime kojeg sam se prvog sjetio. I sad taj da ne ispadne papak kaže „okej, hvala” i spusti telefon. Ja odahnem i odemo. Sada znam kako je to trebalo ići. Trebao sam doći, pa popiti piće, pa slikavati, pa da se ona presvuče, itd. Nisam ja to tada znao. Dođem odmah u agenciju. Mene gazda pita jesam li je snimio. Kažem da jesam, u njezinoj sobi. Nije mogao vjerovati da sam uspio ući u njenu sobu i snimiti je. Sad znam i kako je to trebalo biti. Kada ti kaže „idi slikaj Charlotte u tom hotelu”, to znači da ideš ispred hotela, stojiš i čekaš dok ona izađe i da eventualno napraviš neku fotografiju. Budući da sam ja ipak ušao u sobu, gazda je shvatio s kim ima posla i tako sam ja ostao u toj agenciji.

Objavili ste i monografiju povodom 50. godišnjice djelovanja. Kako biste ukratko opisali svojih 50 godina?

Znaš šta, kad počnem brojiti godine... već ih je 53 tu. No lani sam nazvao knjigu 50 godina fotografije jer je bilo zanimljivije. Mojih 50 godina – prohujalo s vihorom, eto opisa. Proletjelo je. Dok se događalo bilo je to kao u priči, kao u bajci. Kada bih ponovo mogao početi i birati što i kako bih radio, ništa ne bih promijenio. Išao bih istim putem kako sam išao u Pariz, bez znanja francuskoga i borio bih se.

Koliko je Instagram uništio fotografiju ili je popularizirao? I sami se koristite Instagramom...

Koristim se zadnjih godinu dana otkako sam morao malo promovirati knjigu i prodaju fotografija. Instagram fotografija... a šta da ti kažem. Kad bih ti sve te Instagram influencere, pogotovo ženske, doveo da ih vidiš, ti bi pitala di je ona s Instagrama. Svi se služe aplikacijama za sređivanje, i to do neprepoznatljivosti. Ali ako ih to čini sretnim, neka uživaju i neka nastave dalje. Inače, Instagram fotografija i generalno društvene mreže su upropastile moju fotografiju kojom sam se ja bavio. Snimao sam svjetske zvijezde za internacionalne magazine, imao više od 300 naslovnica. Kad su počele društvene mreže, počeli su umirati magazini, a ono malo što ih je ostalo... zvijezde se više baš ne slikaju za magazine. Društvene mreže uništile su fotografiju za magazine. Ali šta je tu je, sve je na smartphoneovima. To je sudbina magazina i moje profesije... Uništena je pojavom društvenih mreža.
---

---

Što biste rekli da je u današnje vrijeme bitno da biste bili dobar fotograf i što je dobra fotografija?

Biti dobar fotograf i napraviti dobru fotografiju nije lako. Moraš ipak biti profesionalac i imati znanje o fotografiji, od tehnike, svjetla, lokacije, kadriranja itd. Danas svi misle da su fotografi, svi slikaju stotine fotografija na smartphoneovima i onda nabodu nešto i provuku kroz filtere i aplikacije i to je kao nešto. To je u stvari ništa!

Izložbu "Jadran Lazić: 50 godina fotografije" posvetili ste kćeri Tamari koja se bori s četvrtim stadijem raka debelog crijeva. Kako se nosite s tim?

I sami znate da roditelji ne poznaju pojam "odraslog djeteta", da su nam djeca uvijek "mala", pa taman imala i 41 godinu kao Tamara. Koliko je zdravlje neprocjenjivo, shvatite tek kad se dijete razboli. Do tada je to nešto samorazumljivo. Tamara je i sama majka dvoje djece, ona je dermatolog, a muž neurokirurg, pa su itekako svjesni koliko je dijagnoza raka debelog crijeva u četvrtom stadiju ozbiljna i teška. Trebalo mi je vremena da uopće osvijestim sav razmjer takve dijagnoze i da se s time pomirim. Danas mi je lakše. Uvijek sam bio ponosan na njezinu psihičku snagu i danas vidim koliko joj to pomaže u borbi protiv ove opake bolesti. S druge strane, i medicina je napravila veliki iskorak pa je Tamari ugrađena pumpa koja kemoterapiju „dostavlja“ izravno u glavnu jetrenu arteriju. Jednom mjesečno ta se pumpa puni lijekom koji otpušta iduća dva tjedna i koji bi trebao riješiti metastaze. Već nakon prve terapije markeri su pokazali poboljšanje i sad se konačno jasno vidi da sve to ide u dobrom smjeru. Poznajući svoju kćer, znam da će ona sve to izdržati i iz svega izići s ponekim ožiljkom, ali zdrava. Eto, to je dan kojemu se veselim, a znam da će doći i u to sam potpuno siguran.

Tamara nažalost nije mogla doći na Hvar na otvorenje izložbe, ali ju je pratila preko interneta. Kako komentira izložbu i kako je?

Tamara je mjerljivo bolje. Markeri su se znatno spustili, ali ne možemo reći da je još iz svega izašla. Zbog te borbe koju vodi za sebe, za svoju obitelj, a konačno i za mene, zavrijedila je da joj posvetim izložbu fotografija koju sam organizirao na svome Hvaru. Ljubav prema njoj i ljubav prema fotografiji spojio sam u tu izložbu i puno mi je značilo što je videolinkom sve to mogla vidjeti, čuti, osjetiti, baš kao da je bila na Hvaru. I mislim da ju je to učinilo sretnom, da joj je dalo još malo snage koja će joj oporavak učiniti bržim i lakšim. Tamara je liječnica sa specijalizacijom iz dermatologije te ujedno i profesorica u bolnici u New Yorku (op.a.) Na svom instagram profilu Dr Lazić NYC u objavljuje korisne savjete za njegu kože i kose.

Kako je prošlo otvaranje izložbe?

Veličanstveno, i prostor je hotela je takav, predivan. Bilo je dosta ljudi na otvaranju, a između ostalog bih napomenuo da mi je bio predsjednik UEF-a Aleksander Čeferin sa suprugom Barbarom, koja ima svoju galeriju fotografija u Ljubljani. Tamo je bila i moja izložba u 12. i 1. mjesecu. Bila je tu i moja supruga Stephanie i najmlađa kći Aleksandra. Na videocallu je bila najstarija kći Tamara. Pored ostalih bili su i Saša Zalepugin i supruga Tihana Harapin, a zanimljiva stvar je i da je Zalepugin otvorio promociju moje prve knjige i držao govor 1980. u Novom Sadu u diskoteci "Točak". Bili su mi i prijatelji iz Splita, Korčule, od svugdje, a bilo je i dosta poznatih. Bilo je predivno.

---

---

____________

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji sa Somersby ciderom

Sa splitskim fotografom Jadranom Lazićem, koji je svojim radom stekao svjetsku slavu i tijekom svoje dugogodišnje karijere fotografirao brojne poznate osobe, popričali smo u kavani "Perivoj". Podsjetimo, Lazić je u Parizu uhvatio Roberta De Nira, Biancu Jagger, Marlona Branda, Sophiju Loren, Jacka Nicholsona, Seana Conneryja, Davida Bowieja, Sylvestera Stallonea, ali i Jodie Foster s kojom je neko vrijeme otvoreno prijateljevao, a majci ju je čak doveo na upoznavanje u Split. U svojoj knjizi "Ja, paparazzo", koju je izdao 1980. godine, opisao je sve te susrete, a ovog ljeta na Hvaru je upriličio veliku izložbu pod nazivom "Jadran Lazić: 50 godina fotografije"

Razgovor s Jadranom Lazićem obavili smo uz rashlađeni Somersby, poznati cider koji se u Hrvatskoj proizvodi, puni u bočice i izvozi diljem svijeta. Zbog svojeg je sastava savršen napitak za vrele i čarobne ljetne večeri i zabavu s prijateljima, uz veliki izbor okusa – jabuke, borovnice, kruške i manga u kombinaciji s limetom.

Fotografirali ste brojne svjetski poznate osobe, koja vam je zvijezda bila najdraža za fotografiranje, a koja najteža?

Teško je izdvojiti... Bilo je puno dragih ljudi, ali jedan od mojih najdražih je Larry Hegman, JR u seriji "Dallas", s kojim sam bio veliki prijatelj, Chuck Norris je bio predivan, on mi je dao ekskluzivu za njegovo vjenčanje i ta reportaža s njegovog vjenčanja je prodana za 100.000 dolara za tri magazina. Najteže je bilo doći do bivšeg predsjednika Sovjetskog Saveza Leonida Iljiča Brežnjeva. Jedini ja sam uspio ući 1982. u Sovjetski Savez kada je bio pod željeznom zavjesom. Ušao sam s jugoslavenskim pasošom jer tada nije trebala viza. Što se tiče zvijezda, tri najteže kojih se jako dobro sjećam su Faye Dunaway na snimanju filma "Arizona Dream" s Johnnyjem Deepom, pa 1994. Shannen Doherty koja je glumila Brendu u "Beverly Hillsau", i Gillian Anderson iz "Dosjea X". Ali sve su na kraju bili „happy endovi”. Počelo je napeto, ali splitski šarm je odradio svoj dio posla tako da je na kraju snimanja Faye htjela još. To je bilo fantastično, a doći do nje bilo je jako teško. Snimanje sa Shannen Doherty je koštalo, mislim, 20 tisuća dolara. Imao sam sponzora, jedan francuski televizijski magazin je pokrio troškove koje je ona tražila, a ta reportaža se prodala za više od 60 tisuća dolara. Gillian Anderson je bila jako teška, no odveo sam nju i njezinu familiju na Tahiti na Boru Boru, dogovor je bio da oni uživaju šest dana, a jedan dan snimamo od zore do zalaska sunca. Na kraju snimanja dobio sam i zagrljaj i poljubac.
---

---

Kako su fotografije nastajale, koje ste sve metode i smicalice koristili da biste neke nagovorili na fotografiranje?

Puno je toga bilo. Sve je krenulo od Hajduka. Da nije bilo Hajduka, ja ne bih bio gdje sam danas. Da nije bilo Hajduka, ne bi bilo ničega. Niti bih bio u Parizu, niti Los Angelesu, niti igdje. Hajduk je odradio sve. Kao i svi klinci, bio sam teški navijač Hajduka. Nije bilo novca za karte za utakmice pa smo preskakali preko zida, pa su stavili lomljena stakla na zidove da ne možemo preskakati, pa smo se verali po borovima, čempresima i sl. da bi gledali utakmice. Onda sam razmišljao kako bih ja mogao ući besplatno na utakmice. Smislio sam plan. Osnovao sam u 3. gimnazije gimnazijski list Staze i tražio sam prijem kod pok. Tita Kirigina, koji je bio najveći direktor Hajduka. Primio me kao balavca sa 17 godina i pitao „Šta oćeš, mali?” Kažem mu: „Druže Tito, ja sam urednik lista Staze, imamo jednu stranicu posvećenu Hajduku, meni treba propusnica da mogu ići na utakmice i snimati ih”. Tito je to odmah riješio. Zvao je nekoga i rekao „daj malome propusnicu!” To mi je bio najsretniji trenutak u životu i pored svih mojih reportaža i velikih zvijezdi mislim da je to bio moj najveći uspjeh - kad sam dobio propusnicu za Hajduka. Tako sam počeo ići na utakmice i gledao ih besplatno. Ispunio sam svoje obećanje i u svakom broju u Stazama bili su izvještaji, a i razvio bih fotografije s utakmica i na svaku sljedeću ih donosio i pokazivao ih kolegama fotoreporterima. Fotograf Andro Luetić iz Vjesnika išao je u penziju i onda su meni ponudili da radim za Vjesnik. Tako sam počeo raditi u dopisništvu sa 17 godina u Splitu. To je bio početak. Otišao u Pariz 1974. i tražio posao. U jednoj fotoagenciji gazda me pitao imam li papire za boravak tu, rekao sam „ne”, pa me pitao pričam li francuski pa sam rekao „ne”. Pitao me šta ja tu onda tražim. Odbio me dva puta, pa me treći put uzeo jer sam mu rekao da nije svjestan što propušta i da mi da priliku da mu pokažem što znam. Prva reportaža koja mi je omogućila posao u toj fotoagenciji bila je kad me gazda poslao da idem u jedan hotel snimiti Charlotte Rampling. Niti sam znao tko je ona, niti gdje je taj hotel. Nije tada bilo Googlea, ali sam saznao. Nazvao sam hotel i tražio da me spoje s njezinom sobom. To se tada tako moglo. Nije to kao danas. Rekao sam da sam pariški fotograf i da bih htio snimanje s njom. Rekli su mi u kojoj je sobi i da dođem sutra u 16 sati. Obukao sam jedino odijelo koje sam imao, spremio aparate i pokucao na vrata. Charlotte je sjedila u fotelji, pušila cigaretu i bila spremna za snimanje. Ušao sam bez riječi i počeo fotografirati. Ona je pozirala. Kao u nijemom filmu. Ja ništa ne govorim, ona se namješta. Na kraju se pakiram, trebam izići, no njima je nešto bilo čudno. Jedan gospodin koji je tamo bio rekao mi je da čekam i uzeo telefon u ruke. Pitao me kako se zove moj urednik. Naravno da pojma nemam. Bubnem neko francusko ime kojeg sam se prvog sjetio. I sad taj da ne ispadne papak kaže „okej, hvala” i spusti telefon. Ja odahnem i odemo. Sada znam kako je to trebalo ići. Trebao sam doći, pa popiti piće, pa slikavati, pa da se ona presvuče, itd. Nisam ja to tada znao. Dođem odmah u agenciju. Mene gazda pita jesam li je snimio. Kažem da jesam, u njezinoj sobi. Nije mogao vjerovati da sam uspio ući u njenu sobu i snimiti je. Sad znam i kako je to trebalo biti. Kada ti kaže „idi slikaj Charlotte u tom hotelu”, to znači da ideš ispred hotela, stojiš i čekaš dok ona izađe i da eventualno napraviš neku fotografiju. Budući da sam ja ipak ušao u sobu, gazda je shvatio s kim ima posla i tako sam ja ostao u toj agenciji.

Objavili ste i monografiju povodom 50. godišnjice djelovanja. Kako biste ukratko opisali svojih 50 godina?

Znaš šta, kad počnem brojiti godine... već ih je 53 tu. No lani sam nazvao knjigu 50 godina fotografije jer je bilo zanimljivije. Mojih 50 godina – prohujalo s vihorom, eto opisa. Proletjelo je. Dok se događalo bilo je to kao u priči, kao u bajci. Kada bih ponovo mogao početi i birati što i kako bih radio, ništa ne bih promijenio. Išao bih istim putem kako sam išao u Pariz, bez znanja francuskoga i borio bih se.

Koliko je Instagram uništio fotografiju ili je popularizirao? I sami se koristite Instagramom...

Koristim se zadnjih godinu dana otkako sam morao malo promovirati knjigu i prodaju fotografija. Instagram fotografija... a šta da ti kažem. Kad bih ti sve te Instagram influencere, pogotovo ženske, doveo da ih vidiš, ti bi pitala di je ona s Instagrama. Svi se služe aplikacijama za sređivanje, i to do neprepoznatljivosti. Ali ako ih to čini sretnim, neka uživaju i neka nastave dalje. Inače, Instagram fotografija i generalno društvene mreže su upropastile moju fotografiju kojom sam se ja bavio. Snimao sam svjetske zvijezde za internacionalne magazine, imao više od 300 naslovnica. Kad su počele društvene mreže, počeli su umirati magazini, a ono malo što ih je ostalo... zvijezde se više baš ne slikaju za magazine. Društvene mreže uništile su fotografiju za magazine. Ali šta je tu je, sve je na smartphoneovima. To je sudbina magazina i moje profesije... Uništena je pojavom društvenih mreža.
---

---

Što biste rekli da je u današnje vrijeme bitno da biste bili dobar fotograf i što je dobra fotografija?

Biti dobar fotograf i napraviti dobru fotografiju nije lako. Moraš ipak biti profesionalac i imati znanje o fotografiji, od tehnike, svjetla, lokacije, kadriranja itd. Danas svi misle da su fotografi, svi slikaju stotine fotografija na smartphoneovima i onda nabodu nešto i provuku kroz filtere i aplikacije i to je kao nešto. To je u stvari ništa!

Izložbu "Jadran Lazić: 50 godina fotografije" posvetili ste kćeri Tamari koja se bori s četvrtim stadijem raka debelog crijeva. Kako se nosite s tim?

I sami znate da roditelji ne poznaju pojam "odraslog djeteta", da su nam djeca uvijek "mala", pa taman imala i 41 godinu kao Tamara. Koliko je zdravlje neprocjenjivo, shvatite tek kad se dijete razboli. Do tada je to nešto samorazumljivo. Tamara je i sama majka dvoje djece, ona je dermatolog, a muž neurokirurg, pa su itekako svjesni koliko je dijagnoza raka debelog crijeva u četvrtom stadiju ozbiljna i teška. Trebalo mi je vremena da uopće osvijestim sav razmjer takve dijagnoze i da se s time pomirim. Danas mi je lakše. Uvijek sam bio ponosan na njezinu psihičku snagu i danas vidim koliko joj to pomaže u borbi protiv ove opake bolesti. S druge strane, i medicina je napravila veliki iskorak pa je Tamari ugrađena pumpa koja kemoterapiju „dostavlja“ izravno u glavnu jetrenu arteriju. Jednom mjesečno ta se pumpa puni lijekom koji otpušta iduća dva tjedna i koji bi trebao riješiti metastaze. Već nakon prve terapije markeri su pokazali poboljšanje i sad se konačno jasno vidi da sve to ide u dobrom smjeru. Poznajući svoju kćer, znam da će ona sve to izdržati i iz svega izići s ponekim ožiljkom, ali zdrava. Eto, to je dan kojemu se veselim, a znam da će doći i u to sam potpuno siguran.

Tamara nažalost nije mogla doći na Hvar na otvorenje izložbe, ali ju je pratila preko interneta. Kako komentira izložbu i kako je?

Tamara je mjerljivo bolje. Markeri su se znatno spustili, ali ne možemo reći da je još iz svega izašla. Zbog te borbe koju vodi za sebe, za svoju obitelj, a konačno i za mene, zavrijedila je da joj posvetim izložbu fotografija koju sam organizirao na svome Hvaru. Ljubav prema njoj i ljubav prema fotografiji spojio sam u tu izložbu i puno mi je značilo što je videolinkom sve to mogla vidjeti, čuti, osjetiti, baš kao da je bila na Hvaru. I mislim da ju je to učinilo sretnom, da joj je dalo još malo snage koja će joj oporavak učiniti bržim i lakšim. Tamara je liječnica sa specijalizacijom iz dermatologije te ujedno i profesorica u bolnici u New Yorku (op.a.) Na svom instagram profilu Dr Lazić NYC u objavljuje korisne savjete za njegu kože i kose.

Kako je prošlo otvaranje izložbe?

Veličanstveno, i prostor je hotela je takav, predivan. Bilo je dosta ljudi na otvaranju, a između ostalog bih napomenuo da mi je bio predsjednik UEF-a Aleksander Čeferin sa suprugom Barbarom, koja ima svoju galeriju fotografija u Ljubljani. Tamo je bila i moja izložba u 12. i 1. mjesecu. Bila je tu i moja supruga Stephanie i najmlađa kći Aleksandra. Na videocallu je bila najstarija kći Tamara. Pored ostalih bili su i Saša Zalepugin i supruga Tihana Harapin, a zanimljiva stvar je i da je Zalepugin otvorio promociju moje prve knjige i držao govor 1980. u Novom Sadu u diskoteci "Točak". Bili su mi i prijatelji iz Splita, Korčule, od svugdje, a bilo je i dosta poznatih. Bilo je predivno.

---

---

____________

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji sa Somersby ciderom

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

Tom Dubravec/Cropix/Cropix

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/fotografirao-je-i-druzio-se-sa-svjetskim-filmskim-zvijezdama-johnny-deepom-faye-dunaway-gillian-anderson-i-mnogim-drugima-a-za-sve-to-zahvaljujujuci-ljubavi-prema-hajduku-1222296 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=ded9ff1b4dcd36ae6567a1ab10cb880aa77aa86c [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Koja+je+veza%3F+Evo+kako+se+zbog+Hajduka+splitski+fotograf+probio+na+svjetsku+scenu+i+snimio+najve%C4%87e+face+politike+i+showbusinessa&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Ffotografirao-je-i-druzio-se-sa-svjetskim-filmskim-zvijezdama-johnny-deepom-faye-dunaway-gillian-anderson-i-mnogim-drugima-a-za-sve-to-zahvaljujujuci-ljubavi-prema-hajduku-1222296 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Ffotografirao-je-i-druzio-se-sa-svjetskim-filmskim-zvijezdama-johnny-deepom-faye-dunaway-gillian-anderson-i-mnogim-drugima-a-za-sve-to-zahvaljujujuci-ljubavi-prema-hajduku-1222296 )

Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => jadran lazić [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [3] => stdClass Object ( [id] => 61 [name] => Contains Infographic [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 4 [alias] => contains_infographic ) [4] => stdClass Object ( [id] => 62 [name] => Without ads [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 5 [alias] => Withoutads ) [5] => stdClass Object ( [id] => 63 [name] => Photo gallery [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 6 [alias] => Photo_gallery ) [6] => stdClass Object ( [id] => 64 [name] => Promo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 7 [alias] => promo ) [8] => stdClass Object ( [id] => 67 [name] => Contains video [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 9 [alias] => contains_video ) [9] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) [10] => stdClass Object ( [id] => 69 [name] => Exclude comments [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 11 [alias] => exclude_comments ) [11] => stdClass Object ( [id] => 70 [name] => Open link in new window [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 12 [alias] => open_link_in_new_window ) [12] => stdClass Object ( [id] => 71 [name] => Horizontal crop of the main photo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 13 [alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo ) [13] => stdClass Object ( [id] => 73 [name] => No-index [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 15 [alias] => no_index ) [14] => stdClass Object ( [id] => 74 [name] => No-cache [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 16 [alias] => no_cache ) [15] => stdClass Object ( [id] => 77 [name] => Don't show on the front page [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 17 [alias] => dont_show_on_the_front_page ) [16] => stdClass Object ( [id] => 78 [name] => Related on bottom [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 18 [alias] => related_on_bottom ) [17] => stdClass Object ( [id] => 79 [name] => Live button [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 19 [alias] => live_button ) [26] => stdClass Object ( [id] => 87 [name] => Instant articles [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 28 [alias] => instant_articles ) [27] => stdClass Object ( [id] => 91 [name] => S preporučuje [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 29 [alias] => s_preporucuje ) [28] => stdClass Object ( [id] => 92 [name] => S voli [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 30 [alias] => s_voli ) [29] => stdClass Object ( [id] => 93 [name] => Layout with three photos [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 31 [alias] => layout_with_three_photos ) [30] => stdClass Object ( [id] => 94 [name] => Gallery in the article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 32 [alias] => gallery_in_the_article ) [31] => stdClass Object ( [id] => 95 [name] => Required views [value] => 0 [type] => textfield [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 33 [alias] => required_views ) [32] => stdClass Object ( [id] => 96 [name] => FullHD image [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 34 [alias] => fullhd_image ) [33] => stdClass Object ( [id] => 98 [name] => Paid Article [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 36 [alias] => paid_article ) )

19. svibanj 2024 15:00

Koja je veza? Evo kako se zbog Hajduka splitski fotograf probio na svjetsku scenu i snimio najveće face politike i showbusinessa

Hrvatska i svijet deračina Počela nova sezona fotografiranja računa. Ovaj šalje gost popularnog kafića: ‘Ovo košta 17 eura?!‘ Pročitaj više

Split deračina Počela nova sezona fotografiranja računa u Splitu. Ovaj nam šalje gost popularnog kafića na Rivi: ‘Ovo košta 17 eura?!‘ Pročitaj više