Pomalo jezivo izgledaju kameni ostaci kuća, pilana, kapelice, gostione... koji su se planskim isušivanjem vode iz Lokvarskog jezera, jedne od najbitnijih umjetnih akumulacija Gorskog kotara, odjednom ukazali oku. Izgubili su formu građevine, više su okrnjine, razbacani pohabani djelići seoskih nastamba, zidića. Ali, kad vam netko od domaćih, poput Nikole Pleše, člana Udruge Ljubitelji lokvarskih starina ispriča da su tu nekoć bile kuće s prozorima, zavjesama, kaučima, škrinjama, posuđem, pilana sa strojevima, kapelica sa svojim pratećim detaljima, onda se ipak naježite. Kao kada slušate priče o duhovima. A još kada Nikola ispriča kako svako malo mjesto u Gorkom kotaru dobra i zla mitska bića ima, vilenjake, vile, patuljke, polnoćnjake... Onda se sve nekako počnete vrtiti oko sebe tražeć...