Godišnjica potonuća Titanica: ovo je sve što trebate znati o ‘Nepotopivom‘, od neobičnih sudbina putnika, preko posljednje pjesme, sve do teorija zavjere

stdClass Object ( [id] => 1184701 [title] => Godišnjica potonuća Titanica: ovo je sve što trebate znati o ‘Nepotopivom‘, od neobičnih sudbina putnika, preko posljednje pjesme, sve do teorija zavjere [alias] => godisnjica-potonuca-titanica-ovo-je-sve-sto-trebate-znati-o-nepotopivom-od-neobicnih-sudbina-putnika-preko-posljednje-pjesme-sve-do-teorija-zavjere [catid] => 423 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Priču o potonuću Titanica, povodom jučerašnje obljetnice, donosi BBC.

Nedavno je fenomenalna Natalie Laura Mering, mnogo poznatija kao Weyes Blood, objavila novi singl, koji u stvari i nije tako nov.

Pjesma 'Titanic Risen' zapravo je nastala još prije dvije godine, ali se na kraju u vokalnoj verziji nije našla na sjajnom albumu 'Titanic Rising'.

Tamo se nalazi samo instrumentalni uvod u ovu ambijentalnu numeru, koja predstavlja jednominutni pasaž koji (na neki način) povezuje ostale brojeve tog albuma.

Glas Weyes Blood pjesmi daje novu dimenziju i, u skladu sa imenom, predstavlja idealan soundratck za ono o čemu pjeva - lagano i nostalgično, pomalo misteriozno sjećanje na veličanstveni brod koji je u povijest ušao iz pogrešnih razloga.

Pjesma Titanic Risen nije pred nama slučajno.

---

---

Ona je dio virtualnog simulatora nesretnog broda, inače popularne online igre.

Kad se ukrcate na 'Roblox Titanic', možete istraživati luksuzni interijer broda zajedno s ostalim putnicima, a možete obratiti pažnju i na ogromnu santu leda koja vreba u daljini.

Možete postati dio katastrofe, da kroz likove Jacka ili Rose doživite potonuće "Nepotopivog" i lansiranje čamaca za spašavanje.

Možete iskusiti trenutak u kojem se brod lomi na dva dijela, moment u kojem se prostorije pune vodom i kad se dimnjaci urušavaju, a sve to uz tonove navedene pjesme.

Ova simulacija privuče više od tri milijuna ljudi mjesečno.

Kronologija događaja iz travnja 1912. godine sad je već općepoznata. Titanic je prije 109 godina isplovio iz Southamptona u Engleskoj i zaputio se prema New Yorku. Bila je to prva plovidba veličanstvenog broda, koji u svoju prvu luku nikad nije stigao.

U santu leda Titanic je udario u večer 14. travnja, negdje u sjevernom Atlantiku, a sljedećeg jutra je i potpuno potonuo.

To je do danas ostala najveća tragedija nekog mirnodopskog broda. U to vrijeme, ovaj brod je bio najveće plovilo na svijetu i dio flote od tri gigantska broda iz Olimpijske klase (Olympic, Titanic i Brittanic), koje je napravila tvrtka 'White Star Line'.

Bio je sagrađen u Belfastu.

Thomas Andrews, njegov tvorac i glavni arhitekta brodogradilišta, takođe je poginuo prilikom nesreće. S njim je otišao i Edward Smith, kapetan broda. Posadu je činilo 885 članova.

Čak 40 posto posade bilo je iz Southamptona. Plaće su bile šarolike. Kapetan Smith je dobivao 105 funti tjedno (što je oko 10.000 funti u današnjem novcu), dok su stjuardese zarađivale blizu četiri funte (350 današnjih funti) u tjedan dana. Ipak, manje plaćeni radnici dobro su zarađivali od napojnica putnika iz prve i druge klase.

---

---

Od 2.223 putnika i članova posade, njih 1.517 je poginulo. Uglavnom su to bili putnici iz treće klase.

Na brodu su se nalazili neki od najbogatijih ljudi svijeta, ali i na stotine migranata iz Velike Britanije, Skandinavije i ostalih dijelova Evrope, koji su tražili bolji život u "obećanoj zemlji".

Posljednja preživjela putnica, Melvina Dill, umrla je 2009., u 98. godini. Ona je bila beba kad se s obitelji ukrcala na Titanic.

Muškaraca je bilo više, nekih 66 posto. Djece je bilo najviše u trećoj klasi, njih 107.

Titanic je bio dugačak 269, širok 28 metara i visok 32 metra. Težio je više od 46.000 tona.

Imao je deset paluba, od kojih su osam koristili putnici.

Imao je tri motora koji su, kombinirano, proizvodili oko 46.000 konjskih snaga. Oni su sagorijevali ugljen, kojeg je na brodu bilo oko 7,6 tisuća tona. Na hranjenju broda ugljenom radilo je čak 176 vatrogasaca i ložača. Svakog dana, brod je u ocean izbacivao 100 tona pepela.

Nedostajalo je čamaca

Na Titanicu se nalazilo 16 dizalica spremnih da u more spuste ukupno 48 čamaca za spašavanje. Na brodu je, ipak, bilo samo dvadeset takvih čamaca, od kojih su četiri bila neupotrebljiva.

Ukupan kapacitet čamaca bio je dovoljan samo za 1.178 putnika, ali ni oni nisu bili puni zbog kaosa na palubama tokom evakuacije.

U trenutku kad je brod stao propadati u ocean, na njemu je još bilo više od tisuću ljudi.

Prvi brod koji je Titanicu stigao u pomoć bila je Carpathia, koja je spasila 705 putnika.

Prepolovljeni Titanic je kraj puta pronašao na dnu Atlantika, nekih 3.784 metara ispod površine.

Brod je pronađen 73 godine poslije katastrofe i iz njega je izvučeno više od 1.000 artefakata koji su zatim završili u muzejima širom svijeta.

Ali veličina i raskoš broda su u svakom slučaju omogućavali neviđen luksuz u kojem su putnici (sa skupljim kartama, naravno) mogli uživati.

Titanic je, naime, bio opremljen u stilu tadašnjih luksuznih hotela, prije svega hotela Ritz. Dekorativni stilovi koji su bili zastupljeni u prvoj i drugoj klasi ugledali su se u renesansni stil, kao i na Luja Petnaestog.

Opći dojam je bio da je ovo više plutajući hotel nego običan brod.

Tako su se putnici prvog razreda mogli brčkati u bazenu sa slanom vodom, a imali su i odlično opremljenu vježbaonicu. Brod je posjedovao i teren za skvoš, tursko kupatilo, saunu, sobu za masažu, sobu za pušenje za muškarce, prostorije za čitanje i pisanje, i slične stvari, navodi BBC.

Sobe su bile velike, a recepcija ogromna, urađena u stilu versajskog kompleksa.

Restoran je bio a-la-carte, u stilu hotela Ritz, a bio je tu i klasičan francuski kafić, kao i luksuzni veranda-cafe koji je služio samo čaj i kavu.

Salon za ručak na palubi D bio je naročito raskošan i mogao je da primi čak 600 putnika u isto vrijeme.

Čak je i treća klasa bila napredna za to vrijeme u usporedbi s onim što su nudili ostali komercijalni brodovi.

Arhitektonski najspektakularnije bile Velike stepenice izrađene od engleske hrastovine. Ovo senzacionalno stepenište koje se spuštalo kroz čak sedam paluba ne samo da je bilo impozantno i atraktivno za Titanicova života, već i po otkrivanju, sredinom 80-tih godina prošlog vijeka, kad je onako urušeno i izlomljeno postalo neviđena atrakcija za same istraživače olupine

---

---

James Cameron je jako dobro rekreirao ovaj arhitektonski ponos u blockbusteru iz 1997. godine.

Zanimljiv je podatak da Titanic nije bio pun.

Iako se očekivalo da će brod biti ispunjen na svom prvom putovanju, nacionalni rudarski štrajk koji se tih dana događao u Engleskoj potpuno je poremetio promet na otoku, pa je veliki broj putnika bio u nemogućnosti da stigne do Sauthamptona.

Iako je štrajk okončan dva dana prije polaska Titanica, mnogi putnici su već bili odustali od plovidbe.

Od mnogih važnih i popularnih ličnosti tog vremena, na brod su se ukrcali, a da ga nikada više nisu napustili, brojni milijunaši, umjetnici, kao i mnogi pisci, sportaši i glumci.

Na brodu je trebao biti i J.P. Morgan, vlasnik Titanica, ali je on put otkazao u posljednjem trenutku.

Ledena santa

Udarac u santu i potonuće dogodili su se relativno brzo. Frederick Fleet, stražar koji je bio na dužnosti, primjetio je ledeni brijeg u 11.40 navečer po brodskom vremenu.

Momentalno je obavijestio zapovjednički most koji je istog trenutka naredio da se brod usmjeri ka obilaženju sante i da motori zaustave napredovanje.

Već je bilo kasno za bilo kakav manevar.

---

---

Titanic je bokom udario u led i tako je nastalo nekoliko rupa ispod samog gaza broda. Ukupno pet komora bilo je probijeno, a voda je pohrlila u unutrašnjost broda. I ponovo je sve bilo jasno u trenutku - konstrukcija je bila takva da je dopuštala proboj u samo četiri komore.

Titanic, koji je još dok je bio u brodogradilištu dobio nadimak "Nepotopivi", već je bio osuđen na potonuće. Krenuo je pramcem prema dubini, a voda se počela prelijevati u neoštećene odjeljke. Posada nije bila pripremljena na ovakav slijed događaja.

Broj čamaca za spašavanje je bio dovoljan samo za polovinu ukrcanih putnika, ali čak ni taj kapacitet nije bio popunjen. Zbog panike, čamce su počeli spuštati prije nego što su bili popunjeni. Ipak, protokol po kojem su na čamce prvo ukrcavane žene i djeca bio je poštovan, tako da su na palubi ostali uglavnom muškarci. Putnici treće klase su bili ostavljeni da se sami snalaze.

Dva i pol sata nakon što je Titanic udario u ledeni brijeg, negdje oko 2.10, more je počelo ubrzano prodirati u sve dijelove broda kojem je pramac već potpuno uronio u ledeni Atlantik.

Brod se prepolovio na potezu između drugog i trećeg dimnjaka i brod se uzdigao vertikalno dok se na stotine ljudi još držalo na krmi.

U 2.20 sve je bilo gotovo. Voda je bila ledena, dva stupnja ispod nule, i u roku od nekoliko minuta svi putnici koji su se našli u vodi bili su mrtvi.

Samo petero putnika bilo je povučeno na čamce za spašavanje, na kojim je bilo još oko 500 nepopunjenih mjesta. Prema podacima web stranice 'Enciclopedya Titanica', na brodu je bilo 34 putnika sa Balkana.

Svi su se vozili trećom klasom. Pronađeno je tijelo samo jednog od tih putnika - bio je to Jozef Draženović iz Hrastelnice, naselja u Sisačko-moslavačkoj županiji - tijela ostalih nikad nisu pronađena.

Bilo je i preživelih - Ivan Jalševac i njegov suputnik Nikola Lulić, kao i Mara Banski. Lulićeva priča je naročito živopisna. On je bježeći od regrutacije u austrougarsku vojsku stigao čak do Minnessote, gdje je godinama radio u tamošnjim rudnicima, ali se u jednom trenutku ipak vratio u domovinu. U najamni rad je ponovo krenuo 1912. godine, pa se tako i našao na Titaniku.

U trećoj klasi nisu ni znali da brod tone, sve dok voda nije počela prodirati u njihove kabine. Nikola se našao u ledenoj vodi i tako postao jedan od malobrojnih putnika koji su iz vode povučeni u čamac za spašavanje. Iz tog čamca je gledao kako najveći brod na svijetu nestaje u dubinama Atlantika. Lulić je iz New Yorka ponovo stigao do rudnika u Minnessoti. Tamo je ostao sve do kraja Prvog svjetskog rata, kad se vratio u rodnu Liku u kojoj je živio sve do smrti 1962. godine.

Zanimljivo je to što mit o "nepotopivosti" navodno uopće nije došao od graditelja broda. Istina je da se takav komentar prvi put pojavio tek dan nakon što je Titanic napustio luku u Southamptonu. Philip Franklin, potpredsednik trgovačke kompanije koja je i poslala brod na ovaj ukleti put, izjavio je za njujorški 'Times' da je Titanik praktično nepotopiv.

Posljednja pjesma

Orkestar koji svira dok brod tone je, nema sumnje, najromantičniji događaj koji prati potonuće Titanica. I dok se samo postojanje osmočlanog orkestra Wallacea Hartleya ne dovodi u pitanje, velike polemike su se vodile oko pjesme s kojom su potonuli u ledeno more.

Neki tvrde da je svirala religiozna himna 'Nearer, My God, to Thee', mada postoje i izvori koji tvrde da je posljednja numera bila pjesma 'Jesen' François Berléanda. Danas se ta verzija smatra točnijom. Skoro svi filmovi koji se bave ovom katastrofom koriste i ovaj prizor orkestra.

U nekima se svira pjesma Horbury, a u drugim, poput Cameronovog spektakla, pjesma 'Bethany'. Što god da je svirao, Hartleyev orkestar zaslužio je mjesto u povijesti najpotresnijih povijesnih, ali i filmskih trenutaka.

Ljude je iz hladnog oceana, prema mnogim svjedočenjima, spašavao pas rase newfoundland po imenu Rigel. Previše je različitih svjedočenja i opisa u vezi tog crnog heroja, tako da i on ostaje u rubrici Mitovi i legende.

Totalna konfuzija vlada i oko toga koji su se sve brodovi nalazili u blizini Titanica kobne noći

Spominju se i brod 'Californian', ali i misteriozni norveški lovac na foke 'Samson'. Kontroverzne izjave kapetana norveškog broda pobudile su mnoge sumnje u njegov iskaz pa se slučaj norveškog broda može pridodati brojnim teorijama zavjere.

Teorije zavjere

Pored raznih tehničkih problema, diverzija, propusta u projektiranju i sličnih teorija koje objašnjavaju zašto je Titanic tako brzo i lako potonuo, ne bi trebalo zaobići ni neke koje se bave sudbinom i prokletstvom.

U kategoriju najluđih teorija spada, prije svega, teorija koja tvrdi da pravi Titanic nije nikad ni potonuo, već da se na dnu mora našla njegova "sestra" Olympic, prerušena u Titanic.

Prema toj teoriji, plan P.J. Morgana bio je da prevari osiguravajuća društva.

Najzavereničkija od svih teorija je ona po kojoj je potapanje Titanica u stvari samo maska kojom se prikriva ubojstvo Johna Jacoba Astora, najbogatijeg čovjeka tog vremena, Isidora Strausa, vlasnika Macy'sa i Benjamin Guggenheima, također multimilijunaša i vlasnika brojnih rudnika u Americi.

Njih je likvidirala druga grupa bogataša, oličena u likovima - pogađate - Rotschilda, Rockefellera i P.J. Morgana.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.