Mata Hari, jedna od najmisterioznijih figura 20. stoljeća, žena čijem šarmu i ljepoti nitko nije mogao odoljeti već desetljećima inspirira pisce i filmaše diljem svijeta. Njenu životnu priču donosi BBC.
Glamurozna kurtizana i špijunka Prvog svjetskog rata, rođena je 7. kolovoza 1876. u Nizozemskoj.
Počela je raditi za njemačku tajnu službu početkom 20. stoljeća, dok je nastupala u Berlinu.
Iako njezina obavještajna djelatnost nikada nije do kraja razjašnjena – Francuzi su je strijeljali zbog špijunaže na temelju navodnog priznanja 1917. godine.
Od tada do danas ova egzotična plesačica, poznata po svom raskošnom stilu života, bila je inspiracija za više od 250 knjiga, filmova. Jedan od najpoznatijih filmova je onaj u kojem je špijunku igrala Greta Garbo.
Slavna u svim prijestolnicama
Mata Hari, koja je postala sinonim za atraktivnu špijunku, rođena je kao Margaret Zele u nizozemskom gradu Leeuwardenu.
Svojim egzotičnim plesom, neskrivenim šarmom i izazovnim nastupima - više nego fizičkom ljepotom- zavodila je generale, ministre i bogataše tog vremena.
- Čak i bez špijunaže, Mata Hari bila bi zapamćena po svom radu u europskim prijestolnicama na prijelazu stoljeća”, rekao je Hans Grenweg, kustos lokalnog muzeja u Leeuwardenu.
Kako kustos kaže, "ona je uglavnom izmislila striptiz kao oblik plesa". O tome svjedoče brojni novinski članci i fotografije. Bila je prava slavna osoba”, dodao je.
Iako je više od dvije godine bila i pod budnim okom MI5 - britanske tajne policije - u njihovim je arhivama zabilježeno da nikada nisu pronađeni dokazi da je proslijedila bilo kakvu informaciju od vojnog značaja.
Agenti su dvaput ispitali zgodnu uhodu, ali nisu doznali ništa o njezinim navodnim špijunskim aktivnostima.
U fokus britanskih špijuna prvi put je došla u prosincu 1915., kada je uhićena u luci Foxton na jugu Engleske dok se pokušavala ukrcati na brod koji je plovio za Francusku.
Na ispitivanju je samo priznala da ide posjetiti ljubavnika u Haag, ali ništa više.
Inspektor, kapetan S.S. Dillon, u izvješću je napisao: "Iako je imala dobre odgovore na svako pitanje, ipak je na mene ostavila dojam da nešto krije. Kako ni nakon pomnog pregleda nisam ništa otkrio, držao sam da nema osnove spriječiti je da se ukrca, dodao je.
Nije mu promaklo da je "lijepa, odvažna, dobro i moderno odjevena", te da je uz šešir nosila bundu od rakuna.
Deset kofera
Agenti su je ipak pratili i od doušnika doznali da prima novac od njemačkog veleposlanstva u Den Haagu.
U obavještajnom dosjeu iz 1916. stoji da je "bila u kontaktu s visoko rangiranim osobama i da je tijekom boravka u Francuskoj upoznala mnoge francuske i belgijske časnike".
"Sumnja se da je bila u Francuskoj u važnoj misiji za Nijemce", stoji u izvješću te se dodaje da će se situacija pratiti.
U studenom 1916. britanske su vlasti iskrcale Matu Hari s parobroda u luci Falmouth na putu iz Španjolske u Nizozemsku, vjerujući da je ona Clara Benedix, njemačka špijunka.
Odveli su je na razgovor u MI5 i policiju, agenti su joj pretražili i deset kofera.
Rekla im je da ju je regrutirao belgijski časnik da radi u obavještajnoj službi njegove zemlje, također tvrdeći da ju je francuski konzul u Vigu, u Španjolskoj, zamolio da špijunira ruske snage u Austriji.
Opet nije bilo dovoljno dokaza da je zadrže i poslana je natrag u Španjolsku.
Tko je, zapravo bila ta žena?
Brak preko oglasa
Ukratko, odrasla je u imućnoj obitelji. Crnokosa, još kao dijete isticala se među svojim plavokosim vršnjacima.
Cijeli će njezin život biti obilježen različitostima, ali i tragičan. Već sa 16 godina izbačena je iz škole, zbog afere s oženjenim ravnateljem.
Odatle se preselila u Haag, tadašnje središte kolonijalnih dužnosnika koji su služili u Nizozemskoj Istočnoj Indiji (današnja Indonezija). Kada je imala 18 godina, vidjela je oglas pukovnika Rudolpha McLeoda koji traži "ženu ugodne vanjštine"
Shvatila je da je to put do uspjeha.
Šest dana nakon upoznavanja zaručili su se. Iako je otišla živjeti s njim na Javu i Sumatru, taj brak Margaret nije donio puno sreće. Suprug alkoholičar sasvim sigurno ju je zlostavljao a imao je i priležnicu.
Već 1902. rastali su se i sljedeće godine otišla je u Pariz gdje je postala plesna diva, ponekad nastupajući gotovo gola - samo s dragim kamenjem na tijelu.
Daje si novo ime - Mata Hari. U doslovnom prijevodu Mata Hari znači "oko dana", što je malajski izraz za Sunce.
Zavodljive špijunke- samo u trilerima
Francuske vlasti uhitile su je 1917. i nakon nekoliko mjeseci osuđena je na smrt. Umjesto pred publiku, posljednji put, u 41. godini, stala je pred streljački vod.
Izvješće francuske obavještajne službe prikazano kolegama iz MI5 navodi:
- Mata Hari danas je priznala da ju je za njemačku tajnu službu regrutirao konzul iz Amsterdama.
Priznala je da je poslala "sve informacije koje je mogla dobiti", ali je naglasila da među njima nema vojnih tajni.
Trideset godina nakon njezine smrti, špijunkama koje su radile za MI5 savjetovano je da ne koriste seks kao metodu prikupljanja informacija – možda baš zbog nje.
Zavodljive špijunke postale su junakinje trilera, no pokazalo se da u stvarnom životu britanski obavještajci to nisu odobravali.
U dosjeima iz Nacionalnog arhiva Ujedinjenog Kraljevstva objavljenim početkom ovog stoljeća postoje dokumenti da je "MI5 sugerirao agenticama "da se ne zaljubljuju u mete".
Savjet je krajem Drugog svjetskog rata izdao prvi čovjek MI5 Maxwell Knight, inspiracija za lik šefa tajne službe, "M", u filmovima o Jamesu Bondu.
Tijekom rata vodio je MI5 odjel za regrutiranje agenata koji su imali zadatak infiltrirati se u njemačke špijunske krugove u Britaniji.
Poput svog fiktivnog dvojnika, smatrao je da seksu nema mjesta u ozbiljnom poslu špijunaže.
“Ne vjerujem u ono što bi se moglo opisati kao "Mata Hari metode", napisao je tada prvi čovjek britanske obavještajne službe.
Spisateljica Kate Quinn poznata po djelima povijesne fikcije proučavala je živote špijunki tijekom Prvog svjetskog rata.
Ona kaže da je popularnost Mata Hari stekla zbog toga što je bila "seksi špijunka", a ne samo "obična špijunka".
Nerazjašnjene tajne
-Bojim se da su dvostruki standardi Madona-prostitutka još uvijek bili jaki, posebno u obavještajnoj djelatnosti tog vremena", rekla je Quinn, čija je knjiga "Alice Network" o britanskim i francuskim špijunima prodana u milijun primjeraka diljem svijeta.
- Žene koje su se bavile špijunažom bile su prihvaćene ili kao bezgrešne patriotkinje koje su radile za državu bez ikakvog kompromisa i pune vrlina a prikazane su kroz propagandu kao mučenice - ili kao zavodljive i nepouzdane zavodnice ikoje su pomoću seksa izvlačile tajne u muškim sobama, misli ova autorica.
Stoga, više od stoljeća nakon njene smrti, još uvijek nisu razjašnjene mnoge tajne oko života Mate Mari.
