U splitskoj Galeriji umjetnina večeras u 19 sati otvara se retrospektivna izložba Nine Ivančić, ugledne hrvatske umjetnice i dugogodišnje profesorice na Umjetničkoj akademiji u Splitu, kćeri poznatog slikara Ljube Ivančića.
Izložba obuhvaća više od stotinu radova nastalih od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća do recentne serije kolaža geometrijskog sloga i bit će postavljena u čitavom prizemlju Galerije.
- Bez ikakve dvojbe može se konstatirati da se radi o jednom od najznačajnijih opusa u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti u kojem se, unatoč svim stilskim i motivskim mijenama, poetskoj i medijskoj različitosti, prepoznaje dosljedna umjetnička misao. Riječ je o autorici čija je svaka etapa stvaralačkog procesa pomno promišljena, što za posljedicu ima vizualno atraktivne radove neosporne likovne vrijednosti, u kojima je iznimna metjerska vještina uvijek sukladna konceptu, a očituje se podjednako u koloristički i gestualno raskošnim slikama iz prve polovice 80-ih godina, kao i u kasnijim radovima u kojima dominira aristokratska decentnost u izrazu - kaže Božo Majstorović, kustos izložbe.
Prijelazno razdoblje
Nastala u prijelaznom razdoblju iz modernizma u postmodernizam i kasnijeg neomodernističkog zaokreta druge moderne, Ninina je umjetnost prošla različite faze, uvijek “korak ispred kritike i vladajućih normi”. Umjetnički se formirala sredinom 70-ih godina u vrijeme promocije novih medija i materijala, kada se etabliraju novi oblici umjetničkog djelovanja i izražavanja poput performansa, hepeninga, prostornih intervencija, umjetničkih akcija, kada je proces dematerijalizacije umjetničkog objekta s konceptualnom umjetnošću doveden do kraja.
S vremenom sve prisutnija inovativna rutina i samodopadni aktivizam nove umjetničke prakse Nini nisu bili inspirativni. Odluka da svoju umjetničku poziciju gradi unutar tradicionalnog slikarskog medija u tom trenutku zacijelo se doimala retrogradnom. Vrijeme će ubrzo pokazati upravo suprotno. Naime, da je Nina navijestila dominantne strategije idućeg desetljeća.
- Stoga ne čudi da je osamdesete i bučni povratak slikarstva na umjetničku scenu nakon posnog ikonoklastičkog razdoblja dočekala spremna. Prometnula se u jednu od vodećih ličnosti nove slike. Nastaju djela u kojima se bez zadrške prepušta porocima i užicima slikarskog čina, pikturalnoj raskoši, širokoj i slobodnoj gesti, nesputanom preuzimanju različitih rukopisa i motiva.
Proces geometrizacije
- Kultiviranom ekspresionističkom gestom oblikuje prizore organičke bujnosti na granici realnog i irealnog. Prizor gradi od natuknica, krhotina simbola i alegorija, koji više sugeriraju nego što čine povezanu ikonografsku cjelinu. Iako je proces geometrizacije započeo ranije, definitivni rez poklopio se s odlaskom u New York 1986. godine. Slično kao nekoliko godina ranije, Nina je anticipirala prijelaz iz vruće transavangarde s početka desetljeća u hladnu transavangardu nove geometrije - kaže Majstorović.
Već za boravka u New Yorku Nina je počela raditi slike s motivom broda, kojima će desetak godina kasnije pridružiti motiv aviona. Paralelno je eksperimentirala različitim medijima radeći fotokopirane kolaže od izrezanih isječaka iz knjiga i časopisa, brodove-objekte rezane od forexa i crteže brodova i aviona u olovci i ugljenu.
Sama autorica Nina Ivančić svojedobno je kazala kako su avioni i brodovi njezin sasvim osobni afinitet.
Avioni i brodovi
- Sviđa mi se njihova forma, funkcija, značaj i mnoštvo asocijacija koje pobuđuju. Teorija kako tema uopće nije važna u ovom slučaju ne pali. Naprosto su me zaveli. Tada sam živjela u New Yorku i koristila sam svaku priliku za šetnje po marinama oko grada - i malo po malo, pronašli su me, objasnila je.
- Ninin cjelokupan opus upućuje na umjetnicu itekako dobro upoznatu s kritikom i revizijom visokomodernističkih načela. Unatoč činjenici da je na svoj način akceptirala prinose u teoriji i praksi konceptualne i analitičke umjetnosti i bez obzira na aktualno okruženje u kojemu slika slikarstva više nema povlašten položaj i u kojemu dominiraju tehnički proizvedene, elektronički generirane i medijski posredovane slike, za Ninu je slika bila i ostala elitni estetski i umjetnički predmet - zaključuje o autorici Majstorović.
Roditelji slikari
Nina Ivančić odrasla je uz roditelje slikare i njihove prijatelje umjetnike, u okruženju slika i izložbi - ali tražeći i nalazeći svoj izraz, o čemu je rekla:
- Kažu da mora biti jako čudno da su ti roditelji i profesori. Meni nije bilo čudno, navikla sam se. Misle da je prednost imati oca slikara koji ti, navodno, daje gotove recepte što raditi, kako slikati. Upravo suprotno, moraš se dobro odmaknuti ako hoćeš napraviti nešto svoje.