Premijerna predstava "Zagrljaj kojeg pamtim" autora i redatelja Siniše Novkovića priprema se u Gradskom kazalištu mladih Split i bit će na programu u četvrtak, 16. studenog u 20 sati.
Siniša Novković u pravilu kreira više segmenata svojih predstava pa tako ovdje potpisuje tekst, režiju, scenografiju i izbor glazbe. Kostimografkinja je Jana Letilović, a koreografiju je osmislila Novkovićeva kolegica Ana Gruica Uglešić.
U "Zagrljaju" igraju dva novozaposlena člana Gradskog kazališta mladih, Ivana Gudelj i Matija Grabić koje je splitska publika već imala prilike gledati na sceni Teatrina.
- Naslov "Zagrljaj kojeg pamtim" možda će se činiti gramatički netočan ili nespretan - bolje bi bilo "koji pamtim"- ali, želim ga tretirati kao živo biće. Osjećaji, uspomene i misli upisani su zagrljaj koji tako postaje živ, stvarna osoba koja povezuje ono dvoje u zagrljaju i ona koja spaja sve one koji njih povezuju.
Naša predstava mu zato daje ravnopravno mjesto među protagonistima i on postaje Gospodin Zagrljaj, pojašnjava Novković.
Njegov najnoviji kazališni rad, dodaje, prilično će se razlikovati od dosadašnjih, mahom urnebesno komičnih predstava brzog ritma.Bit će intimniji, nježniji i tiši.
Premda mlad čovjek, Novković dulje vrijeme promatra i svoje vršnjake i one mnogo mlađe i ne sviđa mu se silna ovisnost o tehnologiji. Kaže, ljudi su se otuđili, djeca se malo druže i igraju, bulje u mobitele i tablete, sve je digitalizirano i život se odvija na ekranima. Omiljena mu je teorija da će idući naraštaji, nastave li ovako, kroz koju stotinu godina biti trajno pogrbljeni a palci na rukama od silnog tipkanja će se zastrašujuće razviti i nalikovati na peraje.
- Koliko god nam je dobra donijela ta tehnologija, mnogo nam je i oduzela jer svaki novčić ima dvije strane. Djeci i mladima veoma je teško zadržati pažnju; ako ih sadžaj u prve četri sekunde ne "kupi", ne zainteresira, prebacuju se na novi. Opažam to i kao glumac i kao redatelj, je teže zadržati njihov interes. Međutim, u "Zagrljaju", predstavi za djecu i mlade pokušat ću to učiniti pomoću toplih emocija, bez mnogo buke i gužve, najavljuje.
Njegova drama bazira se na susretu brata i sestre u starom roditeljskom stanu koji im je sada pripao. Zbog životnih okolnosti ti ljudi, u tridesetim godnama, dugo se nisu vidjeli.
Ulaze u prostor u kome su odrasli - s ciljem dogovora oko nekretnine - a potom se pomalo bude sjećanja. Imali su lijepo djetinjstvo, a to je period u kome se sve upija i dugo pamti. To je bilo vrijeme igre, mašte - i zagrljaja.
- Premda je predstava mirnija i osobnija od mojih dosadašnjih, to ne znači da je lakša za izvedbu. Glumci je svaki put završe doslovno mokri od znoja. U nju su ukomponirane plesne točke i songovi kao i lutkarske tehnike za koje Matija Grabić ima prirodni talent. Pronaći će staru igračku, Njokića, i pomoću nje oživjeti sjećanja.. On i Ivana Gudelj uz to prolaze brojne transformacije - utjelovit će likove u tridesetima, u dječjoj dobi a i njihove roditelje u doba mladosti i početka zajedničkog života, navodi Novković.
A zagrljaj? On je, po mišljenju pisca i redatelja silno važan u ljudskom životu. Osobito kada više pored nas nema osobe koju bismo zagrlili - dugo još pamtimo taj stisak, miris, sigurnost...Jedan jedini pravi zagrljaj može sve promijeniti i popraviti i zato mu u predstavi i daje osobnost, uvjeren da je zagrljaj pravi lijek.
Osobito, kaže, otkako je postao otac i njegov svemir se potpuno izmijenio, shvaća koliko je zagrljaj - odnosno, mnogo njih, svakoga dana - važan roditelju i djetetu.
Ivanu Gudelj je splitska publika u GKM-u prvi put vidjela u predstavi Ivana Lea Leme "Zakon Zagore" (predstava ima hrpu nominacija za ovogodišnju Nagradu hrvatskog glumišta).
Ivana se vratila u rodni Split iz kojega je dugo izbivala. Otišla je još u osamnaestoj, na studj glume i lutkarstva u Osijek (upravo ju je Novković spremio za prijemni ispit), a nakon diplome deset je godina bila članica osječkog HNK. Ostvarila je tamo niz uloga (osobito zapažena bila je Natalija Ivanovna u Čehovljevoj drami "Tri sestre), a sada se s djecom vratila u rodni grad.
Rad na "Zagrljaju" je, kaže naporan, ali iznjedrit će toplu obiteljsku priču.
Matija Grabić iz Tivta, kamo se njegov pradjed odselio poslom iz Miljevaca, diplomirao je glumu u Splitu. Nastupao je već u nekoliko GKM-ovih predstava. O lutkarskom talentu, kojega je uočio Novković kaže da valjda korijene vuče iz djetinjstva - rado se igrao raznim figurama kao što je Action man, a znao ih je iz zabave zamrznuti u frižideru.
Često se igrao sam, za sebe će reći da je introvertirana ali pozitvna osoba. Jedriličar je, bez mora ne može živjeti, razmišljao je čak i o pomorskoj karijeri. Međutim, odluka je pala na glumu a ona mu pomaže i u čitanju ljudi - lako uočava glumi li netko ili je iskren.
Tema predstave koju sada priprema veoma mu je bliska - sestra mu je daleko i nema je prilike zagrliti kada poželi.