Medicinski tehničar Charles Cullen ubijao je pacijente tijekom 16 godina rada u raznim američkim bolnicama na potezu od New Jerseyja do Pennsylvanije, dajući intravenozno dvostruku dozu inzulina onima koji nisu dijabetičari, inficirajući vrećice itd.
Cullen je priznao 40 ubojstava počinjenih od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća do početka novog milenija, a smatra se da je stvarni broj njegovih žrtava deset puta veći – čak 400. Dolijao je 2003. zahvaljujući kolegici, medicinskoj sestri Amy Loughren, koja je pomogla policajcima da ga strpaju iza rešetaka.
Slučaj nesvakidašnjeg serijskog ubojice, drukčijeg od npr. Zodijaka, kao stvoren je za trilersku "true crime" dramu i bilo je pitanje dana kad će se snimiti neki film. Taj film se snimio, naslovljen je "Dobra sestra" /"The Good Nurse") i upravo je objavljen na Netflixu nakon festivalske premijere u Torontu.
"Dobra sestra" se pojavila u pravo vrijeme: serijski ubojice su iznimno aktivni na filmu ili televiziji, gotovo kao u devedesetima kad su "Jaganjci" i "Sedam" inicirali trend "serial killer" trilera. Proteklih godina gledali smo filmove "Snjegović", "Kuća koju je izgradio Jack", "Krajnje izopačen, nepojmljivo zao i opak", "Zlatna rukavica", "Ubojice s razglednice", i "Male stvari", te serije poput "Mindhuntera" i friškog "Dahmera" od kojeg "The Good Nurse" preuzima "serial killer" štafetu.
Ipak, "Dobra sestra" bira drukčiji pristup od brutalnijeg "Dahmera". U ovom filmu ne teče krv, ali jeza je svejedno protočna od prvog kadra kad upoznamo Cullena (oskarovac Eddie Redmayne) i polako ulazimo u njegov um. Liječnička ekipa pokušava oživjeti nekog pacijenta kojemu samo vidimo drhtave, zgrčene noge.
Kamera je fokusirana na Cullena i približava mu se do srednjeg plana, zamalo i krupnog, dok se on u sceni dojmljive psihološke profilacije polako odmiče unatrag od bolničkog kreveta i očiju hladnih kao u lutka promatra gašenje nečijeg života do ravne crte na monitoru.
Danski redatelj Tobias Lindholm, scenaristički suradnik Thomasa Vinterberga na "Lovu" i oskarovskoj "Još jednoj rundi", navješćuje da će "The Good Sister" biti tiši i suptilniji u odnosu na ostale serijsko-ubilačke trilere, kao što su njegova "Otmica" i (za Oscara nominirani) "Rat" bili trezveniji i svedeniji naspram "Kapetana Philipsa" i "Narednika Jamesa".
I zaista, "Dobra sestra" je triler tihe jeze, toliko tihe da mu ponekad treba i opipati puls. Tenzije struje u filmu, ali ne uvijek onako kako bi se moglo očekivati s obzirom na priču te lik "dobre sestre" i samohrane majke Amy u tumačenju uvijek dobre oskarovke Jessice Chastain.
Naime, Amy je razapeta između majčinstva i "sestrinstva", u čemu joj nesebično pomaže novi kolega Cullen, a da stvar bude gora njezino srce je u lošem stanju i treba transplantaciju. Samo je ovo dovoljan razlog da film bude ekstra napet: Amy prijeti moguća smrt ako joj srce ubrza otkucaje, no Lindholm se drži sporijih srčanih ritmova, pazeći valjda na nju, možda i stresnije gledatelje kojima je "Dahmer" bio "too much".
Lindholm, pohvalno, ne želi snimiti kopiju klasičnih trilera, iako poseže umjetno izvojevanom napetošću i suspenzijom nevjerice (Amy prebrzo otvara Cullenu vrata svog života). Tako "The Good Sister" ne kreće tragom "Fatal Attraction" niti kad se Amy vrati kući i zatekne Cullena u stanu s njezinom kćerkicom u parafrazi scene s ubojitom Glenn Close u domu Michaela Douglasa.
No, redatelja u ovoj priči najviše interesira prikazati kako je zakazao američki zdravstveni sustav, odnosno kako direktori i zaposlenici bolnice nisu vidjeli da imaju monstruma ispred nosa, niti uzimali zaozbiljno ono što su čuli, glasine o Cullenu i sumnje da bi on mogao biti odgovoran za "sumnjivu smrt" nekih pacijenata. Možda nisu ni htjeli jer je ubojica na ovaj način smanjivao troškove bolnice spram pacijenata, koliko god to morbidno zvučalo.
"Da se nešto dogodilo, ne bi se zaposlio. Bolnica bi napravila nešto", misli Amy koja je i sama ispočetka bila prenaivna i zaokupljena svojim problemima da bi išla za tim. "Bilo je sumnji, ali nitko ga nije zaustavio", piše na odjavnoj špici filma i u tome je i kvaka. Odgovor na pitanje zašto je Cullen ubijao glasi zato što je mogao. Zato što ga "nisu spriječili".