Jeste li znali da su neke od najmonumentalnijih zgrada u glavnom gradu Srbije, poput Palače "Albanija" ili Hotela Moskva, projektirali hrvatski arhitekti? Za ta zdanja ste vjerojatno čuli, no malo je onih koji pored njih možda svaki dan i prođu, a da znaju taj podatak. Zanimljivo je što su niz istaknutih građevina u Beogradu osmislili i projektirali hrvatski arhitekti, a na to će pozamašnom monografijom podsjetiti tamošnja Zajednica Hrvata "Tin Ujević", koja se uskoro priprema za tisak te će publici biti predstavljena zajedno s dokumentarcem o spomenicima diljem susjedne države koje su izradili hrvatski kipari. Film kao i rad na monografiji potpisuje jedan od najpoznatijih Hrvata u Beogradu, Jeseničanin Stipe Ercegović s kojim smo o tome popričali u rodnom mu Krilu gdje uglavnom provodi ljeta.
- Tu sam s 98-godišnjom majkom, znate kako je - kaže Stipe, koji se 1948. godine rodio u Beogradu i to tako što mu je otac radio na snimanju prvog jugoslovenskog igranog filma "Slavica" čiji dio se snimao baš u Krilu Jesenice, te je s ekipom "Avala filma" otišao u glavni grad tadašnje države i ondje proveo čitav radni vijek. Vjerojatno je tu klica koja je režijom i filmom zarazila i njegova sina Stipu koji je snimio pregršt dugometražnih, što igranih što dokumentarnih filmova.
GOLEMI OPUS
Posljednje desetljeće Stipu intrigiraju teme iz domovine, a naročito od osnivanja Zajednice Hrvata "Tin Ujević" 2007. godine. Na susret s ekipom "Slobodne" ponio je i knjigu Lirike Ilije Okrugića Srijemca u vlastitoj nakladi. I o njemu ćemo ponešto, ali ajmo najprije o stvarateljima koji su u 20. stoljeću, uz ruske emigrante i češke graditelje, obogatili arhitekturu glavnoga grada Srbije.
- Istaknuli su se ponajprije u arhitekturi interpoliranih poslovno-stambenih zgrada, kao i u projektiranju administrativnih, ugostiteljskih, stambenih i rezidencijalnih zgrada. Izgradili su i tri katoličke crkve i četiri memorijalne cjeline. Aktivno su sudjelovali na natječajima za prestižne javne zgrade, često dobivajući nagrade s pravom na izvedbu. Kako su među njih tridesetak autora iz Hrvatske trojica iz ovog kraja, Omišanin Darko Marušić, Bračanin Ivo Kurtović i Kaštelanin Mate Bajloni, Splitsko-dalmatinska županija nam je financijski pomogla - zahvaljuje i ovom prilikom Ercegović.
Zatim nas upoznaje s golemim opusom građevina i autora koje su i danas glavna obilježja grada poput, recimo, Doma sindikata autora Branka Petričića, čija gradnja je započela 1951., a završena je šest godina kasnije.
- Svi znaju za građevine, ali malo tko zna da su ih osmislili hrvatski arhitekti, što je nama na ponos i diku - govori Ercegović.
Tako su, primjerice, arhitekti Stanko Kliska i Milan Zloković projektirali Bolnicu za dječju paralizu koja je sagrađena 1955. godine, a palaču Predsjedništva tadašnje Vlade FNRJ, kasnije je to postala zgrada Saveznog izvršnog vijeća, radilo je nekoliko hrvatskih autora. To su Antun Ulrich, Vladimir Potočnjak, Zlatko Neumanna i Dragica Perak, a dovršio ju je Mihailo Janković.
Zgradu hotela "Jugoslavija", kao i Saveznu privrednu komoru projektirao je Lavoslav Horvat, inače rođen u Varaždinskim Toplicama 1901. godine. Na natječaju iz 1929. godine za Okružni ured za osiguranja radnika u Beogradu osvojio je prvu nagradu, a izradio je i brojne projekte u Splitu, poput kupališta Bačvice i Crkve Gospe od Zdravlja na Dobrome.
Palaču Albanija na Terazijama projektirao je Meduljanin Milan Grakalić. Izgrađena je 1938. godine kao prvi neboder u jugoistočnoj Europi i 1983. proglašena kulturnim dobrom. Naziv je dobila od istoimene kavane koja se nalazila na mjestu današnje zgrade koja je, tvrde na Wikipediji, izgrađena 1860. godine.
Groblje oslobodilaca Beograda kao i Spomen-park žrtvama fašizma u Jaincima projektirao je Branko Bon, autor Savezne građevinske komore sagrađene 1965. je Slavko Löwy, a Zajednica osiguranja „Dunav”, Aerodrom Surčin i Narodna biblioteka Srbije (1957.-1972.) Ivo Kurtović. Ivo Kurtović rođen je 1910. u Supetru na Braču, a bio je redovni profesor na beogradskom Arhitektonskom fakultetu. Među njegovim značajnim ostvarenjima su Zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu i zgrada Vanjskotrgovinske komore u Knez Mihajlovoj ulici u Beograd.
Inače, suradnju između Beograda i autora iz Hrvatske pojačali su javni međunarodni natječaji početkom 20. stoljeća. Tokom dvadesetih godina prošlog stoljeća od hrvatskih arhitekata u Beogradu se ističu Dionis Sunko, Vjekoslav Bastl i Vjekoslav Muršec, koji su gradili u duhu rane moderne s elementima secesije, podižući u to vrijeme nekoliko istaknutih javnih i privatnih zdanja poput Prve hrvatske štedionice, Zemaljske banke, stambeno-poslovne zgrade Dimitrija Petrovića (Dionis Sunko), Činovničke zadruge (Vjekoslav Bastl), privatne kuće s ateljeom Petra Palavičinija (Vjekoslav Muršec), ističe se u publikaciji "Izgradnja" iz 2015. godine.
PROMOCIJA MONOGRAFIJE
Svetislav Ličina, inače rođen u Zagrebu 1931. godine, autor je Spomen-groblja streljanih rodoljuba u okupiranom Beogradu 1960. godine, te kompleksa Novog groblja u Beogradu zajedno s Bogdanom Bogdanovićem 1960. godine. Zaslužan je za niz drugih urbanističkih i arhitektonskih rješenja u glavnom gradu Srbije.
Predsjednička rezidencija „Mir” iz 1979. djelo je Mirka Kipčića, a stambeno-poslovne zgrade i naselja na gradskoj periferiji Cerak-vinogradi djelo su Darka i Milenije Marušić. Marušić se rodio u Omišu 1940. godine, diplomirao je arhitekturu u Beogradu da bi potom stekao i status redovnog profesora na Arhitektonskom fakultetu. Dobitnik je Velike nagrade Saveza arhitekata Srbije za životno djelo 1993., a 2008. zajedno sa suprugom i priznanje 30. Salona arhitektura za objekt Metals banke u Novom Sadu.
Zgradu Centralnog komiteta Komunističke partije na Ušću 1947. projektirao je Kazimir Ostrogović, rođen na Krku 1907., poznat po zgradi Instituta Ruđer Bošković i Vile Zagorje na Pantovčaku. Na beogradskom natječaju za Veliku operu 1947. osvojio je prvu nagradu, kao i iste godine za zgradu tadašnje Savezne Vlade.
Mate Bajloni, rođen u Kaštel Kambelovcu 1903., diplomirao je 1926. godine u Beču. Projektirao je Etnografski muzej i zgradu Hipotekarne banke 1938. godine. Vid Vrbanić projektirao je Paviljon Studentski grad na Novom Beogradu. Dobitnik je Oktobarske nagrade Beograda za najbolja dostignuća u oblasti arhitekture i urbanizma 1968. godine.
Monumentalna palača Narodne banke Srbije izgrađena na Trgu Slavija po projektu riječkog arhitekta Gruje Golijanina i to je posljednji značajniji plod utjecaja hrvatskih graditelja. Golijanin je izradio i trgovački centar na trgu Slavija.
Zanimljivo je da je mladi zagrebački arhitekt Josip Pičman projektirao zgradu glavne pošte, ali iako je na natječaju 1934. osvojio prvu nagradu, njegovo smjelo rešenje zastakljenih horizontalnih prozorskih površina izazvalo je raspravu i navodno je zasmetalo i samom kralju Aleksandru I. Karađorđeviću pa je fasada doživjela ogromne korekcije. Viktor Kovačić pobijedio je sa svojim rješenjem na natječaju 1905. godine za projekt palače Rossia Foncier na čijem mjestu je glasoviti hotel Moskva. U kavani hotela gostovala su viđena svjetska imena, ali redovno ju je posjećivala intelektualna elita grada, među kojima su kroz povijest bili i ugledni hrvatski intelektualci poput Tina Ujevića.
Početkom studenoga ove godine uz promociju monografije o hrvatskim arhitektima bit će postavljena i izložba s panoima, a ujedno će biti projiciran i film o hrvatskim kiparima čiji spomenici krase trgove i parkove većine gradova u Srbiji.
- A nijedan arhitekt nije bez bar tri građevine. Na panoima će biti njihova kratka biografija i fotografije zdanja. Inače, glavna suradnica na izradi monografije je Maja Bašić, suvlasnica arhitektonskog biroa u Beogradu. Sve zgrade su i danas u dobrom stanju, izradit ćemo i fotografije dronom, a u arhivima Politike pronašli smo najveći dio fotografija iz doba izgradnje – kaže Stipe Ercegović, zadovoljan što je najveći dio građe već prikupljen.
POMOĆ MILUTINA DEDIĆA
Izradu filma o hrvatskim kiparima u Srbiji pomogao je nedavno preminuli akademski slikar, povjesničar umjetnosti, glazbenik i putopisac Milutin Dedić, inače brat Arsena Dedića, a narator je Frano Lasić. Dakako da je najveći dio posvećen Ivanu Meštroviću i njegovim znamenitim skulpturama i spomenicima “Pobjednik”, “Zahvalnost Francuskoj”, “Povijest Hrvata”, mauzoleju “Neznanom junaku” na Avali. Anton Augustinčić je autor velebnih spomenika u Nišu i Kragujevcu, Rudolf Valdec izradio je spomenik kralju Petru u Zrenjaninu i spomenik Dositeja Obradovića u Beogradu. Toma Rosandić je autor Spomenika palim borcima u Subotici i Konja vranih ispred Narodne skupštine u Beogradu, Petar Pallavicini izradio je spomenik caru Jovanu Nenadu u Subotici. Tu su još djela Frane Kršinića, Ivana Sabolića i drugih.
Stipe Ercegović ne može se, kaže nam, požaliti na suradnju hrvatske zajednice sa srpskim institucijama, ali ne može se pohvaliti odnosima s Hrvatskim narodnim vijećem iz Subotice. Inače, Hrvati imaju sve manje problema, a osobno ih je ratnih godina osjetio i na vlastitoj koži. Svojevremeno je izjavio u Slobodnoj Dalmaciji da dolazak Aleksandra Vučića na vlast Hrvatima ide u prilog.
- Pa kad sam vidio da se sastaje s našom Kolindom na mostu, da se odnosi normaliziraju - pojašnjava nam, ali i danas tvrdi da su odnosi srpskih institucija prema Hrvatima sasvim zadovoljavajući. Inače, u Beogradu ih živi oko devet tisuća, ali važnije je što je među njima najveći dio intelektualne kreme. Njegova Zajednica održala je niz manifestacija, književne večeri, izložbe, koncerte...
