Sve ono što radimo i kako se ponašamo danas rezultat je onoga što smo radili prije, kako su nas odgajali, rezultat je tuđih postupaka prema nama iz kojih učimo. Kad pročitate knjigu psihoterapeutkinje Karmen Kmetović Prkačin 'Od mrvice do lavice' puno toga moglo bi vam biti jasnije.
Terapeutski učinak pisanja, ispisivanja svega onoga što vas muči odavno je poznat, no malo tko odlučio se tako ogoljenog sebe i ukoričiti. Zbog straha od reakcije okoline, zbog osude, zbog tuđih krivih pogleda uglavnom se to svede na pisanje i bacanje u smeće. Jer čovjek se već osjeća bolje, ali za ovu Dubrovkinju to nije predstavljalo prepreku. Ovog tjedna konačno je održana promocija njezine nove knjige, dječji iskrene i jednostavne, u kojoj će se pronaći ama baš svatko, u barem jednom primjeru.
Ogoljena ja
-Nije mi namjera bila pisati o onome što me je mučilo, a što sam osvijestila kroz godine, pa da sve to bacim u smeće. Pisala sam baš suprotno, s namjerom da to pretvorim u knjigu, da netko to pročita i pronađe sebe u nekoj od priča, da shvati što se dogodilo i zašto. Nekako imam osjećaj da je to moj zadatak na svijetu, pomoći na taj način drugima da shvate da nisu sami u svojim nevoljama. Da smo svi ljudi, da se te stvari svima događaju" - ispričala je Karmen jednostavno, baš kao i u knjizi. Jasnim odabirom riječi kroz sedam poglavlja koja su prožeta različitim pričama kao da nam je iscrtala kartu neke vrste izbavljenja od okova naslijeđenog ponašanja, 'uzoraka' koji nam se vuku kroz generacije, objašnjenja posljedica i konačnog otpuštanja i prekidanja začaranog kruga. Ne odgovara na pitanje što je sreća, ali je krajnji rezultat jasan – ljubav prema sebi, da bismo je mogli dati drugima.
-Svijet je pun primjera neravnoteže primanja i davanja, a nažalost ljudi su sve češće takvi da inzistiraju da im date sebe, a od sebe ne daju ništa. Takve toksične, vampirske veze treba pregrmjeti, probaviti i s osmijehom otpustiti. Najbolji indikator da nešto ne valja, u bilo kakvom odnosu – prijateljskom, partnerskom, obiteljskom, poslovnom – jest da vam vaše fizičko tijelo to i pokazuje raznim stanjima, nezgodama i bolestima. I sama sam prošla kroz puno situacija tog tipa, kroz puno bolesti koje su se redale jedna na drugu, nije bilo kraja zdravstvenim problemima. Ako vam ona vaša intuicija, jer svaki čovjek je u tome nepogrešiv ako je sluša, govori da vam je neugodno, da vas stišće, da vas odjednom nešto boli, muka vam je, znači tu nešto ne štima. Stvar je vrlo jednostavna, ali nama kao osobama treba vremena da bismo naučili dobro slušati i tijelo i dušu. 'Ne' je vjerojatno najteža riječ svima nama, teško je uputiti drugome, ali mi nismo stvoreni zato da bismo ugađali drugima, jer to je onda jednostrani odnos koji vama ide samo na štetu. Dok vam se to ne obije o glavu nekoliko puta teško ćete shvatiti da je vrijeme za reći zbogom." - pojašnjava Karmen jednostavnost situacije u kojoj smo se svi našli milijun puta i isto toliko puta išli protiv sebe.
Izgubi se da se nađeš
Duhovita knjiga 'Od mrvice do lavice' nije joj posljednja, u pripremi je još njih nekoliko koje čekaju svoje vrijeme i dovršenje, a Karmen sve polaže u ruke samog života. "Kad bude, bit će!" osnova je svega, prepuštanje ionako nepostojeće kontrole nad životom i situacijama divan je rezultat dugogodišnjeg rada na osvješćivanju sebe, od najranije dobi, od onih prvih mutnih sjećanja koja nam se čine nebitna, i koja su nam vjerojatno već tada usadila neke 'krive' obrasce ponašanja.
-Zato mi slijedi još jedna edukacija za koju sam se jako zainteresirala, a to je osvješćivanje onog najranijeg razvoja, u prve tri godine života. Od rođenja pa dalje, znat će to sve mame koje nisu imale jednostavan porod, koje nisu odmah dobile svoje dijete u ruke, koje su proživjele komplikacije svakakvog tipa i nisu se odmah uspjele povezati sa svojim malim bićem, kako se taj propušteni trenutak kasnije mora ispravljati, ljubav se nadoknađivati, mada zvuči kao da se to ne može nikad nadoknaditi. Mi smo malo drugačiji od generacije koja je nas donijela na svijet. Ono što je njima bilo normalno, mi danas gledajući unatrag pokušavamo shvatiti. Nisu bili toliko vezani, dugačije su i oni odrasli pa su nas drugačije i odgajali, ne znajući koliko će njihovo ponašanje, riječi, rečenice, postupci utjecati na nas u budućnosti. Ali svaki se začarani krug može razbiti, pa i taj koji se čini neraskidiv." - priča Karmen.
Prekinuti krug
-Nema toga o čemu ne mogu govoriti, ne bojim se javnog nastupa, pa ni otvorenog pričanja o dosta intimnim stvarima koje su mi se događale. Mislim da je to ne samo terapeutski za mene, već i za druge koji su se našli u sličnim situacijama. Kad ljudi pročitaju jednu od priča reći će – pa vidi, i meni se ovo događalo' ili shvatiti da nisu sami, da je filtrirani život s društvenih mreža čista laž, nitko nije potpuno zadovoljan i sretan, ne žive svi onako kako im fotografije pokazuju i da, neki ljudi ne boje se reći da su naletjeli na problem koji ne razumiju. Mislim da je to i moja misija, pomoći drugima, ovaj put ne kroz radionice i psihoterapiju, nego kroz iskrenu ispovijest same sebe, od nesretne djevojčice do sretne žene."
Otvorili smo se kao društvo, priča Karmen, i to nam je bilo potrebno da krenemo u neka druga vremena, gdje je fizičko zdravlje neraskidivo vezano za ono duševno, i gdje ljudi, kad vide da ne mogu sami, potraže pomoć.
-Ugodno sam iznenađena koliko su ljudi počeli misliti na svoje mentalno zdravlje, u svim ovim krizama, lošim vremenima, sve češće smo osamljeni, nemamo se s kime ispričati, a to čovjeku teško pada, nismo stvoreni da živimo osamljeni. Zato sve češće traže načine kako naučiti sebi pomoći, a načini su brojni. Uz stručnu pomoć već imate odličan početak, potrebno je samo malo volje" - priča Karmen koja je svaki dio svog školovanja i dodatnih edukacija isprobala na sebi i svojim najbližima, zbog čega je danas, dodaje, zdravija i sretnija žena, mama, supruga, kćer.