StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetKOMENTAR LORITE VIERDE

Teško je u nekoga uprijeti prstom, nemamo dovoljno prstiju.

Piše Lorita Vierda
29. siječnja 2022. - 12:17

Ajmo ovo reći otvoreno, potpuno politički nekorektno: dodijali ste više s podjelama! Ima li ovaj narod vlastiti mozak ili se hrani isključivo nekakvim proizvoljnim podacima? Razmišlja li više itko ili svi samo biflaju brojke, postotke i prognoze kojih bi se posramili i oni najneuspješniji kladioničari iz lokalne birtije?

Da se vratim na ono politički nekorektno: ne smiješ debelom više reći da je debeo, folirantima da su foliranti, šupcima da su šupci jer gle čuda, uvrijedit će se. Njihova su ljudska prava tako važna... A gdje je nestala obaveza? Da malo otvorimo oči? Gdje je nestala ljudskost? Pošla u recycle bin skupa s jučerašnjim podacima o zaraženima.

U sjeni ovog ludila koje promatramo već par godina prolaze oni važni podaci, oni čisti k'o suza, bez muljanja i manifetluka. To su brojke oboljelih od ozbiljnih, životno ugrožavajućih bolesti. I odmah da vam rečem, ne umanjujem jade od covida, ali dajte ljudi, budimo malo realni.

Rak, srčani i moždani udari, dijabetes, cijeli niz autoimunih boleština, teški invaliditeti, dijapazon mentalnih bolesti, sve to postoji odavna, ali je buknulo u zadnje dvije godine jer ti ljudi kao da ne postoje za zdravstveni sustav. A ni za društvo, izgleda.

Sve to moralo bi izazivati puno veću pažnju nego momentalno zaraženi od covida. Jer eto nesreće, covid se brže liječi i to u zdravstvenim ustanovama, od ovih gore navedenih. Čitam o 50-60 zaraženih koji se liječe u bolnici. Ne sjećam se da sam pročitala kolika je brojka onkoloških bolesnika koji nisu dobili hitne termine za kemoterapiju, srčanih koji nisu dobili sve preglede, zahvate, kardiokirurga da im propuše krvne žile, nekoga s primjerice MS-om koji čeka na neurologa stoljeće, ultrazvuk dojke ili dobro odrađeni ginekološki pregled koji spašava život.

Prvi vikend u veljači obilježava se svjesnošću o moždanom udaru koji u tolikoj mjeri pogađa žene da to zaista nije normalno, tu nešto ne štima. Mladi koji se ruše od nenadanog srčanog udara, djeca koja sve češće pate od kojekakvih bolesti, ljudi koji doznaju svoje dijagnoze debelo prekasno, pa i svi oni zdravi (čini mi se zdravi su samo jer su još nepregledani), sve to dovoljno je da čovjek pošizi. U kakvom to svijetu živimo? Zašto su crne brojke virusa postale važnije od još crnjih brojki znatno ozbiljnijih bolesti? Kako?

Sve dosad trudilo se pronaći kakav-takav lijek za rak, dijabetes, autoimune bolesti, a sad odjednom cijela se svjetska medicina i farmacija bacila u biznis cjepiva i testova i okrenula guzicu svemu ostalome. Je li ikoga zbog toga sram? Ne vjerujem. Sve dok se broji šuška nije vas briga. Ili po dobrom starom običaju, dok se ne dogodi vama. Ne daj vam bože.

Ne tražimo krivca, teško je u nekoga uprijeti prstom, nemamo dovoljno prstiju. Na vama je izbor: biti čovjek, okrenuti se malo oko sebe, vidjeti kako vam je prvi susjed, prijatelj kojeg niste dulje čuli i vidjeli ili pak hraniti se izviješćima stožera i svakodnevnim novim uredbama i život živjeti isključivo oko toga. Nije teško, vjerujte. Podjela vam smije pasti na pamet jedino ako ćete podijeliti svoju pažnju, vrijeme i dobru energiju s drugima. Pa i tugu, ako ste te sreće pa je imate s kime podijeliti, čini mi se da toga silno nedostaje, svi su sebi postali najvažniji ali u onom lošem smislu.

Predlažem stožeru da tu i tamo, eto jednom mjesečno, daju javnosti brojku svih onih koji taj mjesec nisu dobili termin za pregled, terapiju, zahvat. Ako im je lakše, nek bude svaki tjedan za samo jednu tešku bolest. Druge brojke nek budu onih koji su utrnuli svijeću jer se nisu pravovremeno liječili. Treće brojke nek budu ljudi koji su potpuno zdravi do prije dvije godine, potražili psihološku pomoć ne znajući što im se događa. Četvrti put nek navedu brojke onih koji su zbog ovakvog života pod stalnim strahom trpjeli zlostavljanje. To bi bile brojke koje govore u kakvoj zemlji živimo, kakav nam je zdravstveni sustav, socijalna skrb, što je važno, što nevažno i prolazno, koliko smo u očuvanju života uspješni ili koliko smo brzo dotaknuli dno. Svatko po svojoj savjesti, ali ljudski je rod pokazao koliko smo zapravo nisko u hranidbenom lancu. Osim što smo dokazano jedine štetočine na planeti, jači integritet i moralnu strukturu imaju lišajevi, beskralježnjaci imaju čvršću i ispravniju škinu od nas. Da vam ne bude predugo za subotu jutro, brzo pogledajte podatke stožera i usput, pogledajte je li vam se susjed cijepio ili prebolio, da imate koga okriviti što ste neljudi.

02. svibanj 2024 09:26