Sve je bilo na našoj strani, veći rang, Metalac je igrao u republičkoj ligi, a mi u Drugoj. Imali smo jaču momčad, daleko jaču. Uvjeren sam, od deset utakmica, da smo tada odigrali, mi bismo dobili devet. Ali, ta jedna... Dogodio se na njoj jedan nemili događaj i to već na samom početku...
Uvod su riječi Srećka Žuneca, rođenog Trogiranina. Poslije igrača Hajduka, koji je u ljeto 1978. došao igrat za GOŠK Jug, kalit se, stjecat iskustvo. Otvorio je tad kufer u gradu, izvadio stvari, i više ih nije vraćao u njega. Više nitko, kad je on u pitanju, ne piše Trogiranin, vjerojatno je i za svoje tamo on Dubrovčanin.
Nemili događaj kaže Žunec?
Idemo redom, najveća pobjeda u povijesti dubrovačkog nogometa je ona protiv Vojvodine 1:0 krajem 1983. godine. Prije toga pao je još jedan prvoligaš, Budućnost iz Titograda. Tad je pogađao i Žunec. 3:1! I kad je sve tako bilo super, evo GOŠK Juga među osam u kupu maršala.
I onda je bio ždrijeb četvrtfinala, sedam kuglica se miješalo, GOŠK Jug nije bio ‘unutra‘, već je ceduljica s njegovim imenom stajala vanka, a stajala je vanka jer je jedini on morao u goste budući je prethodno igrao doma.
Koga je mogao dobiti? Izbor, republički ligaš Metalac iz Siska, ili prvoligaši, Sarajevo, Hajduk, Crvena zvezda, Dinamo Zagreb, Rijeka ili Radnički iz Niša. Rekli Branku Puljizeviću, koji je bio predsjednik GOŠK Juga: Ajde, vi prvi. Izvucite kome ćete u goste.
I zavukao ruku Puljizević, dao kuglicu koju je izvukao Žiki Joloviću iz FSJ, koji je vodio ždrijeb. Otvara Žika, a unutra ceduljica na kojoj piše: Metalac.
Što je ono rekao Žunec. Bio je uvjeren da igraju deset puta, kako bi devet puta GOŠK Jug izašao kao pobjednik.
Nemili događaj? Zna se o čemu priča Žunec. Zovemo danas Marina Beletića. Njemu je u tom četvrtfinalu slomljena noga na početku utakmice.
- Bio je to takav lom, tako je to puklo, nikad prije i nikad poslije nisam takvo što čuo i vidio. Sad, je li to utjecalo na nas, je li to razlog poraza, ne mogu tvrditi. Ako se dobro sjećam, Metalac je imao jednu priliku i iskoristio je, a mi se nismo proslavili s igrom. Ta utakmica je moje najveće razočaranje, najteži poraz... – opet su to riječi Žuneca.
- Zgazio me, bio sam dojma kako nije bilo namjerno, ali ode noga. I odmah iz Siska za Zagreb, a moji igraju tu najveću utakmicu… Igrali bi na Lapadu polufinale protiv Hajduka da smo prošli Sisak. Protiv Hajduka - priča danas Beletić.
Ostavljamo utakmicu po strani, dok se ona igrala, Marino se vozio za Zagreb, u bolnicu, a kažu mu kad je došao u nju: Nije puklo!
I tako, samo što ga nisu stavili u celofan, zavezali mu fjoku, te poslali van. Uglavnom, tako se Marino vratio u Grad, doktori gore rekli nije puklo, a njega boli, i boli, te kad je bol nije prestajala, ajde opet u bolnicu. Sad je otišo u dubrovačku. Kažu u njoj: Puklo!
- Mislim kako sam ja među prvima u gradu, kojem su ugrađene pločice - kaže Marino.
I to nije sve. Pomakle se te pločice. Nije bilo napravljeno kako bog zapovijeda, i onda na novu operaciju.
- Dvije godina sam bio na štakama. Tri operacije. Trebalo je radit presađivanje jer je bilo svega … Uglavnom, tek nakon tri godine sam mogao normalno ići, ali i prije toga je bilo jasno kako nema više igranja. I tako je to bio kraj igračke, a početak trenerske karijere. Počeo sam trenirat djecu kad su s njima radili Jerko Stipišić, Željko Vlahutin, Pero Miladin…
0:0 je bilo rezultat u Sisku u trenutku loma. Finulo je 1:0 za Metalac, koji je potom igrao u polufinalu s Hajdukom, ali ne u Sisku, već na Poljudu jer je republički ligaš u četvrtfinalu bio domaćin. Hajduk je Metalca dobio s 2:1, izborio potom finale s Crvenom zvezdom. U finalu su bile dvije utakmice. Prva 2:1 za ‘Bile‘ na Poljudu, Baka, Blaž Slišković, pogodio je iz kornera. Uzvrat na Marakani bez pogodaka.
GOŠK Jug tad bio drugoligaš, ‘pucao‘ je Lapad se na Prvu ligu, ali ništa od toga. Iskra iz Bugojna je otišla te sezone 1983./84. gore, GOŠK Jug bio ‘tek‘ četvrti. Beletiću nakon Siska ni do čega, a bilo je, kad je o njemu riječ, svega, i lijepih, i ružnih stvari.
- Mislim da se igrač zvao Mance. Uglavno, namjerno ili ne, noga je pukla, a on se meni nikad nije javio, nije ni Metalac. Sad, je li tko iz Siska nazvao koga u klubu, to ne znam, mislim da nije jer bi mi, vjerujem, rekli da su zvali. Tad je GOŠK Jug bio korektan. Baš korektan. Plaću sam primao kao da igram, liječenje mi osigurao, išao sam kod najboljih doktora. Ne mogu, a ne spomenut kako su čak navijači skupljali novac. Andro Stanković došao jedan dan, i kaže: ‘Marino, evo ti da imaš, trebat će. To ti je od nas‘. Ja im to ne mogu zaboravit nikad - kaže Beletić.
Danas je točno 40 godina od utakmice u Sisku, četvrtfinala finala Kupa Maršala Tita. Metalac, a ne GOŠK Jug, otišao je 11. travnja 1984. godine u polufinale.
- Za mene je taj poraz od Metalca najteži poraz koji smo doživjeli – opet citiramo Žuneca.
Beletiću je zbog poraza bilo još teže nakon loma noge.
40 godina je prošlo od tog nemilog događaja. Kakav nogomet se igrao tih godina na Lapadu. GOŠK Jug je bio strah i trepet za sve. Šteta, baš šteta što se tog proljeća na Lapadu nije odlučivalo o tome tko će u finale Kupa, GOŠK Jug ili Hajduk.