Otok Smokvica ispred Rogoznice, za obične smrtnike zabranjena zona gotovo stotinu dugih godina, ovog ljeta je hit.
Svi su željeli kupati u kristalno čistom moru, uživati u zalascima sunca iza lanterne na nedalekom otočiću Mulo, guštali su turisti svih nacija, domaći svit... To je svijetla strana priče o Smokvici, bivšem ladanjskom utočištu Ivice Todorića, nekoć najmoćnijeg Hrvata, nakon kojeg su došla sumnjiva ulaganja mađarskih moćnika koji su školj iznenada napustili, ostavivši krš i lom.
Ružna strana priče jest ona u kojoj je pljačka i devastacija nastavljaju, a da hrvatska država kao vlasnik svakog kvadrata na otoku i dalje nema nikakav nadzor nad nekretninama koje su opljačkane do neprepoznatljivosti. Strašne slike snimili su kupači i ljubitelji prirode.
Dobili smo i snimku na kojoj se vide bezbrižni kupači kako uživaju u ljepoti čarabnog otočića, a dvojica muškaraca mrtvi-hladni u brodicu stavljaju ukradeni umivaonik i ogledalo, bez imalo srama, ničim ometani, samo su plijen naoko prekrili ručnicima.
Dakle pljačka se nastavlja svakodnevno, na Smokvici smo bili prije ljeta i našli smo na provaljena vrata na svim objektima, na počupane utičnice, bojlere, umivaonike i namještaj, kao i na građevinski materijal ostao iza Mađara koji su četiri godine bez veze i ikakve poslovne logike rušili i bespravno gradili već izgrađeno.
Pljačkalo se mjesecima, očito cijelu prošlu zimu i proljeće, ali se otima i dalje, jer je na otočiću ostalo još mnogo vrijednog metala kao što su ograde od inoksa, laminati, još neugrađene kvake, čavli, vijci..., ali i skupe zahodske školjke, kabeli, vrata i prozori.
Iz Ministarstva graditeljstva i državne imovine prošle godine su potvrdili sporazumni raskid ugovor o zakupu Smokvice koji je bio sklopljen s tvrtkom "Zelena nekretnina" u mađarskom vlasništvu. Poručili su još da se "otok čuva" i da je "pod stalnim nadzorom", a nakon utvrđivanja svih uvjeta odlučit će, kazali su tada iz resorne administracije, o daljnjem raspolaganju.
Priča s pretvaranjem vojarne Smokvica u elitno ljetovalište bogataša tekla je ovako: Ministarstvo obrane je još ratne 1995. dalo zagrebačkom poduzeću "Grafoplast" pravo zakupa otočića na 30 godina, i to bez naknade. Ugovor je, uz MORH-ovo odobrenje, u konačnici potpisala Općina Primošten, u čijem je sastavu tada bilo i rogozničko područje.
U ugovoru piše da će "nakon 30 godina sve uloženo naslijediti država". Vlasnici "Grafoplasta" namjeravali su otok turistički valorizirati i napraviti odredište za bogatu klijentelu.
Zbog velikog ulaganja u devastirani otok, "Grafoplast" se očito našao u problemima, pa je tvrtka zajedno s koncesijom nakon sedam godina prodana Todoriću. Kada su taj tajkun i njegova krovna kompanija "Agrokor" propali i došli u nemilost, brzinski su deložirani s otoka, a tadašnji ministar državne imovine Goran Marić u ljeto 2018. godine Smokvicu je na 30 godina iznajmio "Zelenoj nekretnini".
Prema ugovoru, godišnja najamnina s PDV-om iznosila je 800 tisuća eura, a za tri desetljeća korištenja, kompanija iza koje stoje Mađari, hrvatskoj je državi trebala platiti ukupno oko 24 milijuna eura.
Radi unajmljivanja Smokvice, tvrtku "Zelene nekretnine" osnovao ju je investicijski fond iz Mađarske, o kojem su dostupne informacije - minimalne. Prikupljene informacije upućuju na to da iza tog fonda stoji Sandor Csanyi, najbogatiji Mađar i prvi čovjek OTP Grupe u čijem sastavu posluje i hrvatska podružnica sa sjedištem u Splitu.
U bliskim je odnosima s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, a nekada je prijateljevao i s Ivicom Todorićem i bio je čest gost upravo na - Smokvici. Jedno sigurno: nakon viđenog "Zelene nekretnine" nisu nimalo zelene.
