Iako se voli nazivati maslinarskom zemljom, Hrvatska u EU razmjerima proizvodi vrlo malo maslina i maslinova ulja.
Proizvodnja maslina u Hrvatskoj zbog vremenskih (ne)prilika, ali i zbog različitih bolesti koje napadaju stabla maslina, oscilira iz godine u godinu. Prema informacijama Državnog zavoda za statistiku, u 2021. pala je proizvodnja maslina, a time i maslinova ulja.
Tako je, recimo, 2011. godine proizvedeno 31,4 tisuće tona maslina, odnosno 50 tisuća hektolitara ulja, a 2021. godine 23,8 tisuća tona. Istovremeno je proizvodnja maslinova ulja pala s 50 na 32 tisuće hektolitara. Bez obzira na to koliko se količinski proizvede, kvaliteta maslinova ulja je dobra pa se Hrvatska sitnim koracima kreće prema maslinarskom tržištu EU-a.
– U Hrvatskoj se u posljednjem desetljeću, ovisno o meteorološkim uvjetima, prosječno proizvede između 25 i 35 tisuća tona ploda masline, te se od toga dobije od 38 do 42 tisuće hektolitara maslinova ulja – ističe Lordan Ljubenkov iz Zadružnog saveza Dalmacije.
Prosjek dobivenog ulja raste, tako je u razdoblju od 2015. do 2018. godine iznosio 35 tisuća hektolitara godišnje, a posljednjih godina iznosi više od 40 tisuća hektolitara maslinova ulja.
Uvoz vs. izvoz
Površine maslinika također se u Hrvatskoj povećavaju iz godine u godinu. U 2013. godini površina maslinika iznosila je 18.590 hektara, dok je u 2020. godini ta površina narasla na 20.282 hektara. Međutim, zbog nemogućnosti navodnjavanja maslinika na brojnim pozicijama diljem Dalmacije urod je minimalan, pa domaća proizvodnja nije dostatna za pokrivanje potreba stanovništva za maslinovim uljem.
– Samodostatnost u proizvodnji maslinova ulja iznosi oko 60 posto. Uvozi se oko 5000 tona maslinova ulja, u vrijednosti od 13,6 milijuna eura, dok je izvoz maslinova ulja oko 300 tona, u vrijednosti od dva milijuna eura. Uvoz maslinova ulja je, na primjer, u 2020. godini količinski bilježio rast za 25,8 posto, dok je izvoz rastao za 10,5 posto – objašnjava Ljubenkov.
Zanimljivo je da se podiže sve više maslinika u ekološkoj proizvodnji te da maslinari odvažnije istupaju na tržište u marketinškom smislu, što Zadružni savez promovira putem “Noćnjaka”, manifestacije maslinara i uljara koja se organizira već 25 godina.
Je li došlo do povećanja cijene ulja s obzirom na poskupljenja inputa u proizvodnji?
– Maslinari prodaju svoje ulje unatoč višim cijenama od nekih uvoznih ulja jer zajednički sve uspješnije ističu Hrvatsku kao ekskluzivni butik najboljih maslinovih ulja, a sami potrošači postaju sve educiraniji te prepoznaju i traže kvalitetna ulja. Hrvatska na razini Europe ima neznatnu količinsku proizvodnju, ali ima najveći udio vrlo kvalitetnih ulja te dobar plasman unutar same Hrvatske. Tržišno je to čini svojevrsnim otokom koji dobro funkcionira, ali koji ima dosta prostora za unaprjeđenje – reći će Ljubenkov.
Opravdano poskupljenje
Posljednje dvije godine cijena maslinova ulja narasla je za oko 20 posto zbog povećanja cijene sredstava za zaštitu, prihrane, goriva i ambalaže. Prema izvješćima na terenu, plasman zbog toga nije smanjen. A rast cijene ulja prati i bolja kvaliteta.
– Uz rast proizvodnje maslinova ulja, posljednjih godina znatno se povećava kvaliteta ulja i povezanost maslinara i uljara, osobito na području Dalmacije. Hrvatska ima brojne autohtone sorte maslina, što doprinosi jedinstvenom okusu i aromi maslinova ulja.
Maslinari sve češće sudjeluju na raznim međunarodnim inozemnim ocjenjivanjima, na kojima zauzimaju sam vrh po ocjenama među konkurencijom iz cijelog svijeta. To dokazuje da su natjecanja u Hrvatskoj, koja su sukladna tim rezultatima, autentična i stručna – ističe Ljubenkov.
Što bi to trebalo promijeniti pa da proizvodnja maslina i maslinova ulja krene nabolje?
– Unatoč rastu proizvodnje maslinova ulja u Hrvatskoj, proizvođači se susreću s nekoliko izazova. Postoji zamjetna oscilacija u prinosima. Tako je najlošiji prinos u posljednjih deset godina zabilježen u 2014. godini, kad je proizvodnja iznosila samo 10.640 hektolitara. To ukazuje na potrebu ulaganja u vodoopskrbne sustave, te još više otvaranja sustavnoj i prilagođenoj zaštiti protiv bolesti i štetnika.
Premda smo maslinarska zemlja (barem se tako misli), Hrvati troše vrlo malo maslinova ulja, čak pet puta manje od potrošnje u drugim mediteranskim zemljama s kojima se volimo uspoređivati.
Promjena koncepta
– Godišnja potrošnja maslinova ulja po stanovniku izrazito je mala i iznosi oko dvije litre, dok je u mediteranskim zemljama od osam do deset litara. Koncepcija usmjerenosti Hrvatske na obiteljska poljoprivredna gospodarstva pogodna je za manje proizvođače, koji mogu prodavati ulje “na kućnom pragu”, međutim, to rezultira slabijom motiviranošću za iskorak na tržište.
Stoga treba poraditi na raznim mjerama i široj dostupnosti fondova za poticanje maslinara na proizvodnju pakovina, odnosno tržišno poduzetništvo. To je u većem broju ostvarivo osobito kroz povezivanje manjih proizvodača. U Europi je za organiziranu proizvodnju najčešći poslovni oblik zadruga, koja pruža različite mogućnosti proizvođačima, od nabave repromaterijala pa do prodaje gotovih proizvoda – zaključio je Ljubenkov.•