Vjerujemo da znate što je perunika. Prelijepi je to cvijet rasprostranjen čitavom zemaljskom kuglom, a od pradavnih je vremena ljude fascinirao svojom nježnom ljepotom.
Hrvatska perunika (Iris Croatica) je endemična vrsta u Hrvatskoj. Tipično razvijeni oblici hrvatske perunike pojavljuju se u svijetlim šumama hrasta medunca i crnoga graba. Za stanište bira dolomitne i vapnenačke obronke brdskih područja kontinentalne Hrvatske.
Zauzima jugozapadni dio panonsko-pontskog areala koji je značajan po reliktnoj flori i vegetaciji. Najpoznatija su nalazišta Medvednica, Strahinjčica, Samoborsko gorje i Ogulinsko zagorje.
Vrstu su prvi put kao Iris Croatica opisali Ivo i Marija Horvat 1962. godine. Ivo Horvat jedan je od najpoznatijih hrvatskih botaničara novijeg doba. U Hrvatskoj raste dvanaest samoniklih vrsta perunike, a 19. lipnja 2000. proglašena je od strane Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nacionalnim cvijetom Hrvatske pod nazivom Iris Croatica.
Ovo bi bila osobna iskaznica perunike, našeg nacionalnog cvijeta, iz stručne literature koji je nekada imao i svoj monumentalni park u Donjoj Stubici, jedini takav u Hrvatskoj, a koji je osnovala Marija Krušev iz tamošnje turističke zajednice uz pomoć Botaničkog fakulteta iz Zagreba. Ostalo je još nekoliko malih parkova u Istri.
A ova priča o neobičnom i najvećem parku perunika u Hrvatskoj, koji se nalazi u Imotskom, kreće prije trinaest godina.
Jednoga dana, 2009. godine, imotski agronom Stipe Đuzel, sada poznati imotski vinogradar i vinar, posjetio taj park i ostao zapanjem ljepotom toga cvijeta. Rekao je tada sebi da će i on imati poseban vrt u svojim Vinjanima Gornjim u kojem će uzgajati peruniku i kakvoga neće imati nitko u Hrvatskoj.
Prije neki dan Stipe je ispunio svoju želju, otvorio je taj vrt javnosti. Pozvao je Slobodnu Dalmaciju da ga prva vidi i snimi. Njegov vrt trenutačno ima više od 200 sorti perunike, najviše u Hrvatskoj.
- Čekao sam zapravo ove dane pred kraj svibnja da mi moje perunike još više procvjetaju kako bi fotografija bila ljepša i bogatija, jer perunika svojim predivnim bojama očarava svakoga - započeo je priču Stipe te nastavio.
- Evo sada ovdje u mojim Đuzelima imamo tri zanimljivosti koje nema nitko u Hrvatskoj, a jedna je i svjetski rekord. Dakle, prvo imotsko čudo je moj vinograd iz kojega dobivam grožđe i do sada više puta nagrađeno vino. On se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj na visini od 700 metara.
Drugo, ali i svjetsko čudo jeste najveće ručno izrađeno svrdlo visoko 15,15 I široko 10,3 metra koje je ušlo u Guinnessovu knjigu rekorda. Zahvaljujući mom prijatelju Petru Mustapiću ono je postavljeno ispred moje vinarije i plijeni pažnju mnogih znatiželjnika.
I evo sada treće čudo je moj park nacionalnog cvijeta Hrvatske u kojem imam više od 200 različitih vrsta perunike. Nitko to nema u Hrvatskoj. Svaki dan ovih posljednjih godina praktički sam prikupljao peruniku, zvao, raspitivao se, putovao kilometrima po Hrvatskoj da bih dobio neku novu sortu.
Moj imotski vrt perunika, kako ga sada nazivam, nema neku komercijalnu svrhu već u njemu uživaju moja obitelj, moji prijatelji, ljubitelji ljepote, posjetitelji moje vinarije.
Prije pandemije korone naručivao sam gomolje raznih sorti perunike iz Francuske, koja ima inajveće rasadnike, nekih 500 sorti, potom iz Nizozemske, Njemačke, Austrije, Mađarske, a također i 70-ak sorti iz naše Istre i to visokih takozvanih bradatih perunika.
I Amerikanci su jaki sa svojim sortama, no vrlo su skupi kao i prijevoz pa sam se bazirao na ove europske sorte.
Moj cilj je stvoriti kolekciju od oko 500 sorti. Korona mi je prekinula taj plan, tako da sam bio limitiran u nabavi. Želja mi je i provoditi edukaciju u mome vrtu jer mnogi ljudi i ne znaju koji je naš nacionalni cvijet. Ne znaju da im ne treba mnogo vode, da im iznimno odgovara naše podneblje,o va zemlja.
Perunika cvate samo jednom godišnje, ne treba joj nikakva zaštita, vrlo je otporna i cvjetanje traje 20 do 25 dana kada se može vidjeti sva njena atraktivnost i taj cvjetni spektakl.
Planiram tu ljepotu uključiti u neki predsezonski turizam da moje perunike budu podrška mojoj vinariji, ovom svrdlu,j er turizam buja u Imotskoj krajini.
U mome vrtu svaka ima svoj broj, svoje ime i prezime, fotografiju - i sve skupa je u lijepom katalogu.
Znam da u selu Roč u Istri ima neki mali vrt, ali ni blizu moga s nekih 100-njak, nešto u Križevcima i to je to. Moj vrt je na dvije tisuće kvadrata, a ja ga uskoro širim na još toliku kvadraturu.
Ono što smo i fotoaparatom zabilježili u najvećem vrtu hrvatskog nacionalnog cvijeta stvarno je očaravajuće. Na stotine raznih nijansi i boja bradate perunike, koja u okružju svibanjskog zelenila stvara predivnu sliku. Zapravo, taj odmor za oči i dušu jednostavno treba doživjetii jer ni fotografija, ma koliko dobra bila, ne može sve dočarati.